Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
19 Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvog mjeseca i utaborio se blizu Gilgala, istočno od Jerihona. 20 Jošua je u Gilgalu postavio onih dvanaest kamenova, koje su izvadili iz Jordana, 21 rekavši Izraelcima: »Kad vaša djeca budu pitala što znače ovi kamenovi, 22 objasnite im: ‘Izrael je prešao preko rijeke Jordan po suhom tlu.’ 23 Jer, vaš je BOG pred vama isušio Jordan sve dok ga niste prešli, baš kao što je bio učinio i s Crvenim morem, isušivši ga sve dok nismo prešli na drugu stranu. 24 Učinio je to da bi svi narodi te zemlje znali koliko je BOG moćan i da biste zauvijek slušali i poštovali svog BOGA.«
5 Kad su amorejski kraljevi zapadno od rijeke Jordan, kao i svi kanaanski kraljevi uz Sredozemno more, čuli da je BOG isušio rijeku Jordan ispred Izraelaca sve dok je nisu prešli, klonuli su duhom i obeshrabrili se.
10 Četrnaestog dana toga mjeseca, dok su još bili utaboreni u Gilgalu, na Jerihonskim poljanama, Izraelci su proslavili Pashu[a]. 11 Dan nakon Pashe jeli su plodove one zemlje: beskvasni kruh i prženo zrnje, a 12 dan nakon što su jeli plodove one zemlje, prestala je padati mana[b]. Više je nije bilo za Izraelce, nego su se te godine hranili plodovima kanaanske zemlje.
Zapovjednik Božje vojske
13 Jednom, kad je bio blizu Jerihona, Jošua pred sobom ugleda čovjeka s isukanim mačem u ruci. Prišao mu je i upitao ga: »Jesi li s nama ili s našim neprijateljima?«
14 A on mu je odgovorio: »Ja nisam neprijatelj, ja sam zapovjednik BOŽJE vojske. Upravo sam došao k tebi.«
Nato mu se Jošua naklonio do zemlje i upitao ga: »Što mi imaš reći, gospodaru?«
15 »Izuj obuću s nogu«, odgovorio mu je zapovjednik BOŽJE vojske, »jer je mjesto na kojem stojiš sveto«. Jošua je tako i učinio.
9 Vaša ljubav mora biti iskrena. Mrzite zlo i radite što je dobro. 10 Volite jedni druge kao vlastitu obitelj. Poštujte jedni druge i svatko od vas neka cijeni drugoga više nego samoga sebe. 11 Nemojte biti lijeni ondje gdje trebate biti revni. Sa žarom u Duhu služite Gospodinu! 12 Zbog nade koju imate, budite radosni, kad ste u nevoljama, budite strpljivi, a u molitvi budite ustrajni. 13 Pomažite Božjim svetima, kojima je pomoć potrebna, i gostoljubivo primajte ljude u svoje domove.
14 Molite za one koji vas progone. Želite im samo dobro i nemojte ih proklinjati. 15 Radujte se s onima koji se raduju i tugujte s onima koji su tužni. 16 Živite u skladu jedni s drugima! Nemojte se uzvisivati, nego se družite s onima koje drugi smatraju manje vrijednima. Nemojte biti umišljeni!
17 Nemojte vraćati zlo za zlo. Nastojte činiti što je dobro u očima svih ljudi. 18 Trudite se živjeti u miru sa svima, koliko je do vas. 19 Prijatelji, nemojte se osvećivati, već to prepustite Bogu. Kao što piše:
»‘Osveta je moja,
ja ću uzvratiti’, kaže Gospodin.«[a]
20 Umjesto toga, činite ovo:
»Ako je vaš neprijatelj gladan, nahranite ga!
Ako je žedan, napojite ga!
To je kao da mu sipate žar po glavi[b].«[c]
21 Ne dajte da vas pobijedi zlo, nego vi pobijedite zlo dobrim.
Priprema pashalne večere
(Mk 14,12-16; Lk 22,7-13)
17 Prvog su dana Blagdana beskvasnih kruhova učenici pristupili Isusu i upitali ga: »Gdje želiš da ti pripremimo pashalnu večeru?«
18 A on im je odgovorio: »Idite u grad k tomu i tomu pa mu recite: ‘Učitelj kaže: Bliži se zakazano vrijeme. Proslavit ću Pashu sa svojim učenicima u tvojoj kući.’« 19 Učenici su učinili kako im je Isus naredio te su pripremili pashalnu večeru.
Posljednja večera
(Mk 14,17-26; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)
20 Kad je došla večer, Isus je bio za stolom s dvanaestoricom učenika. 21 Dok su jeli, rekao je: »Istinu vam kažem: jedan od vas će me izdati.«
22 Oni su se jako rastužili pa su ga jedan po jedan pitali: »Da nisam ja, Gospodine?«
23 A on je odgovorio: »Onaj koji umoči svoju ruku sa mnom u zdjelu—taj će me izdati. 24 Sin Čovječji otići će kao što je o njemu pisano, ali teško onomu tko izda Sina Čovječjega. Bilo bi mu bolje da se nije niti rodio.«
25 Juda, koji ga je namjeravao izdati, upitao je: »Da nisam ja, Učitelju?«
Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International