Book of Common Prayer
Molitva za vodstvo i zaštitu
[a] Davidova pjesma.
1 Tebi, BOŽE, u molitvi se predajem,[b]
2 Bože moj, samo u tebe se pouzdajem.
Ne daj da doživim poniženje,
ne daj da mi se neprijatelji smiju.
3 Ne srami se onaj tko tebi vjeruje,
a sramit će se koji te olako iznevjere.
4 Pokaži mi svoje puteve, BOŽE,
kako trebam živjeti, pouči me.
5 Vodi me i pokaži mi svoju istinu.
Ti si moj Bog i moj Spasitelj,
tebi oduvijek vjerujem.
6 Sjeti se, BOŽE, suosjećanja i vjernosti
jer stalno ih iskazuješ, od pamtivijeka.
7 Ne sjećaj se mojih grijeha iz mladosti
niti svega što sam činio iz buntovnosti.
Sjeti me se, BOŽE, u svojoj dobroti
i u svojoj vjernoj ljubavi.
8 BOG je dobar i postupa pravedno,
grešnike poučava kako živjeti.
9 Skromne usmjerava pravim putem,
vodi ih i pokazuje kako ići dalje.
10 BOG je primjer vjernosti i istine
za one koji drže njegov savez i zapovijedi.
11 Zbog svoga imena, BOŽE, oprosti moja zla djela
jer sam učinio toliko zla.
12 Kad ljudi štuju BOGA
on ih uči ispravno živjeti.
13 Oni će uživati u blagostanju,
a njihova će djeca naslijediti zemlju.
14 BOG savjetuje one koji ga štuju,
uči ih o svome savezu.
15 Uvijek se oslanjam na BOŽJU pomoć,
samo on me izbavlja iz nevolje.[c]
16 K meni se okreni i smiluj se
jer sam usamljen i jadan.
17 Riješi moje brige,
oslobodi me nevolja.
18 Pogledaj moj jad i muku
i oprosti sve moje grijehe.
19 Gledaj koliko neprijatelja imam
i koliko me oni mrze.
20 Zaštiti me! Spasi me!
Ne daj da me osramote
jer se uzdam u tebe.
21 Čuvaju me dobrota i iskrenost,
čekam te sve dok ne dođeš.
22 Od svake opasnosti,
spasi narod Izraela, Bože.
Zahvala Bogu za izvršenje pravde
[a] Voditelju zbora, »almut laben«[b]. Davidova pjesma.
1 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, cijelim srcem svojim,
pričati o svim tvojim čudesnim djelima.
2 Radosno ću radi tebe klicati,
glazbom ću, Svevišnji, ime tvoje slaviti.
3 Moji neprijatelji uzmiču,
pred tobom posrću i umiru.
4 Jer, zauzeo si se za moju stvar,
zasjeo kao sudac i dosudio pravdu.
5 Osudio si narode, uništio zlikovce,
zauvijek izbrisao njihovo ime.
6 Neprijatelji su poraženi!
Razorio si njihove gradove,
nestat će svako sjećanje na njih.
7 No BOG vlada zauvijek.
Njegovo je prijestolje pravde.
8 Svima na svijetu sudi pravedno,
narodima presuđuje pošteno.
9 BOG je sklonište ljudima u patnji,
sigurna luka u vremenima nevolje.
10 Oni koji te poznaju, u tebe se uzdaju.
BOŽE, ne ostavljaš ih kada te traže.
11 BOGU na Sionu pjesmom zahvaljujte!
Njegova djela svima razglasite.
12 On se osvećuje za prolivenu krv,
i dobro pamti,
a zapomaganje jadnoga ne zanemaruje.
13 Molio sam: »Smiluj mi se, BOŽE.
Pogledaj, neprijatelji me progone.
Spasi me od ‘vrata smrti’,
14 da te na vratima Jeruzalema[c] pjesmom mogu hvaliti,
da se zbog spasenja mogu radovati.«
15 Narodi su upali u jamu
koju su drugima kopali,
uhvatili su se u svoju zamku.
16 Jer, BOG je poznat da sudi pravedno,
a zli se zapliću u vlastite spletke. Higajon[d] Selah
17 Zli će otići u svijet smrti,
kao i svi narodi koji Boga odbacuju.
18 A oni kojima je potrebna pomoć,
neće ostati zaboravljeni,
njihova nada neće propasti.
19 Ustani, BOŽE, da se čovjek ne osili.
Nek' se narodima pred tobom sudi.
20 Nek' strahuju od tebe, BOŽE,
nek' spoznaju da su samo ljudi. Selah
BOŽJI prijatelj
Davidova pjesma.
1 Tko može živjeti u tvom šatoru[a], BOŽE?
Tko se može popeti na tvoje Sveto brdo?
2 Onaj tko živi bez grijeha,
čini što je pravedno
i od srca govori istinu.
3 Takvi jezikom ne kleveću
drugom ne nanose zlo
niti bližnjega vrijeđaju.
4 Preziru one koji Boga odbacuju,
a časte one koji BOGA poštuju.
Ako bližnjem prisegnu, zakletvu ne krše,
čak i kada je na njihovu štetu.
5 Ako novac posude, ne uzimaju kamatu.
Ne primaju mito niti svjedoče za nedužne.
Tko tako radi, nikad neće propasti.
Jošua šalje uhode u Jerihon
2 Jošua se s narodom utaborio kod Šitima. Odande je tajno, tako da nitko ne dozna, poslao dvojicu uhoda. Rekao im je: »Idite i izvidite zemlju, a posebno grad Jerihon.«
Uhode su otišle u Jerihon i odlučile prenoćiti u kući prostitutke koja se zvala Rahaba. 2 No netko je dojavio jerihonskom kralju: »Noćas su neki Izraelci došli ovamo izviđati zemlju.«
3 Tada je jerihonski kralj poslao Rahabi svoje ljude s porukom: »Predaj nam ljude, koji su došli k tebi i ušli u tvoju kuću, jer su nas došli uhoditi.«
4 Međutim, ona ih je sakrila, a kraljevim je ljudima rekla: »Njih su dvojica zaista došla k meni, ali ne znam odakle. 5 Otišli su u suton, kad se zatvaraju gradska vrata, no ne znam na koju stranu. Ako požurite za njima, još ćete ih stići.« 6 Rahaba im je tako rekla, a uhode je zapravo odvela na krov i sakrila pod stabljike lana koje je ondje rasprostrla.
7 Tako su kraljevi ljudi krenuli u potjeru za uhodama prema gazovima gdje se prelazi rijeka Jordan. Čim je potjera izašla, gradska su se vrata zatvorila.
8 Prije nego što su uhode otišle na spavanje, Rahaba se vratila na krov 9 te im rekla: »Znam da vam je BOG dao ovu zemlju. Zato smo se uplašili i svi vas se stanovnici boje. 10 Čuli smo da je BOG isušio vode Crvenog mora kako biste mogli izaći iz Egipta i da ste potpuno uništili dvojicu amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan, Sihona i Oga. 11 Zbog toga smo svi klonuli duhom i izgubili hrabrost—jer vaš BOG vlada i gore na nebu i dolje na zemlji. 12 Stoga, sad mi se zakunite BOGOM da ćete poštedjeti moju obitelj, ovako kako sam ja poštedjela vas. Dajte mi i pouzdan znak 13 da ćete sačuvati život mojim roditeljima, braći i sestrama i svima njihovima, i da ćete nas spasiti od smrti.«
14 »Neka naši životi budu za vaše živote«, složili su se uhode. »Ne odaš li što radimo ovdje, dobro ćemo postupiti s tobom kad nam BOG da ovu zemlju.«
Bog nije zaboravio svoj narod
11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. 2 Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: 3 »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«[a] 4 A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«[b]
5 Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. 6 A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.
7 Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. 8 Tako i piše u Svetom pismu:
9 A David kaže:
»Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku
na vlastitim gozbama.
Neka padnu i budu kažnjeni.
10 Neka oslijepe da ne mogu vidjeti.
I neka im leđa zauvijek budu pognuta.«[e]
11 A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima. 12 Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog?
Usporedba o deset djevojaka
25 »Tada će Kraljevstvo nebesko biti poput deset djevojaka[a] koje su uzele svoje svjetiljke i pošle ususret mladoženji. 2 Pet ih je bilo ludih, a pet mudrih. 3 Lude su djevojke uzele svoje svjetiljke, ali nisu ponijele ulje. 4 No mudre su, zajedno sa svjetiljkama, uzele i ulje u posudama. 5 Budući da je mladoženja kasnio, sve su djevojke zadrijemale i zaspale.
6 No u ponoć začuo se glas: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’
7 Tada su sve djevojke ustale i pripremile svoje svjetiljke. 8 Lude su djevojke rekle mudrima: ‘Dajte nam malo vašega ulja, jer nam se gase svjetiljke.’
9 Ali mudre su im djevojke odgovorile: ‘Ne možemo jer neće biti dovoljno ni za nas ni za vas. Radije otiđite prodavaču i kupite ulje.’
10 Dok su išle kupiti ulje, mladoženja je stigao. One djevojke koje su bile spremne, pošle su s njim na svadbenu svečanost, a vrata su se za njima zatvorila.
11 Kasnije su stigle i ostale djevojke pa su rekle: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam vrata!’
12 A on im je odgovorio: ‘Istinu vam kažem: ja vas ne poznajem.’
13 Stoga, budite spremni, jer ne znate ni dan ni sat kada će doći Sin Čovječji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International