Book of Common Prayer
Božja dobrota prema njegovom narodu
1 Slavite BOGA!
Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
njegova ljubav traje zauvijek.
2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela,
tko mu može dovoljno zahvaliti?
3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi,
koji uvijek čine što je ispravno.
4 Sjeti me se, BOŽE,
kad pokazuješ naklonost svom narodu,
u pomoć mi pritekni i spasi me.
5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika,
da se radujem s tvojim narodom,
da se ponosim tvojim nasljednicima.
6 Griješili smo kao naši preci,
činili smo zlo i postupali opako.
7 Kad su nam preci bili u Egiptu,
nisu razumjeli tvoja čudesa.
Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi
pa su se kraj Crvenog mora pobunili.
8 Ali on ih je spasio zbog svog imena,
da pokaže svoju veliku silu.
9 Zaprijetio je Crvenom moru
i ono je presušilo,
kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.
10 Spasio ih je od mrzitelja,
izbavio ih od neprijatelja.
11 Vode su prekrile njihove neprijatelje,
nitko od njih nije ostao živ.
12 Tada su njegovim riječima povjerovali
i hvalospjev mu otpjevali.
13 Ali brzo su zaboravili njegova djela,
nisu čekali na njegovo vodstvo.
14 Žudjeli su za hranom u pustinji,
iskušavali su Boga u pustoši.
15 Što su tražili, to im je dao,
ali im je i opaku bolest poslao.
16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju
i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.
17 Zemlja se otvorila i progutala Datana,
prekrila pristaše Abirama.
18 Vatra je planula na njihove sljedbenike,
plamen je spalio te zlikovce.
19 Kod Horeba su tele napravili
pa su metalni kip štovali.
20 Tako su zamijenili Božju slavu
kipom vola koji jede travu.
21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio,
koji je velika djela u Egiptu činio:
22 čudesna djela u Hamovoj zemlji[a]
i strašna djela kraj Crvenog mora.
23 Zato je rekao da će ih istrijebiti,
ali je Mojsije, njegov izabranik,
stao između da mu gnjev odvrati,
da ne budu uništeni.
24 Zatim su prezreli dobru zemlju,
nisu vjerovali njegovom obećanju.
25 Gunđali su u svojim šatorima,
nisu slušali BOŽJI glas.
26 Zato im se svečano zakleo
da će popadati mrtvi po pustinji,
27 da će im raštrkati potomke među narode,
gdje će pomrijeti u stranim zemljama.
28 Dali su se bogu Baalu u Peoru
i jeli žrtve u čast mrtvima[b].
29 Svojim djelima razljutili su BOGA
pa je pomor izbio među njima.
30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce,
pa je pomor prestao.[c]
31 To mu se uračunalo u pravednost,
zauvijek, za sve naraštaje.
32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe
pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33 toliko su ga ogorčili,
da je izgovorio nesmotrene riječi.
34 Nisu uništili kanaanske narode,
kao što im je BOG zapovjedio,
35 nego su se pomiješali s njima
i činili zlo baš kao oni.
36 Služili su njihovim idolima,
koji su im postali kao zamka.
37 Svoje sinove i kćeri
žrtvovali su demonima.
38 Nevinu krv su prolijevali,
krv svojih sinova i kćeri.
Kanaanskim idolima su ih žrtvovali,
i zemlja se onečistila zbog krvi.
39 Tako su se svojim postupcima zaprljali,
svojim djelima Bogu su postali nevjerni.
40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio,
njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.
41 Predao ih je u ruke drugih naroda
pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.
42 Neprijatelji su ih potlačili
i svojoj vlasti podvrgli.
43 Mnogo puta Bog ih je spašavao,
a oni su i dalje bili buntovni
i sve su dublje u grijeh tonuli.
44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao
kad im je vapaj začuo.
45 Radi njih sjetio se svog saveza
i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.
46 Učinio je da im se smiluju
svi koji su ih porobili.
47 Spasi nas, BOŽE naš,
i saberi nas iz drugih naroda,
da tvome svetom imenu zahvaljujemo
i da te pobjedonosno slavimo.
48 Neka je slavljen Izraelov BOG,
oduvijek i zauvijek.
Neka sav narod kaže: »Amen!«
Slavite BOGA!
Prorok Bileam i kralj Balak
22 Zatim su Izraelci krenuli dalje i utaborili se na Moapskim poljanama, s istočne strane rijeke Jordan, nasuprot Jerihona.
2 Balak, Siporov sin, vidio je sve što je Izrael učinio s Amorejcima. 3 Moapci su se jako uplašili zbog brojnosti naroda. Užasavali su se Izraelaca 4 pa su rekli glavarima zemlje Midjan: »Ova će masa ljudi slistiti sve oko nas kao što vol slisti poljsku travu.«
A u to je vrijeme Moabom vladao kralj Balak, Siporov sin. 5 Poslao je glasnike da pozovu Bileama, Beorovog sina, koji je živio u zemlji svog naroda, u gradu Petoru, na rijeci Eufrat. Balak mu je poslao ovu poruku:
»Jedan je narod izašao iz Egipta. Raširio se po svoj zemlji i nastanio se pokraj mene. 6 Taj je narod jači od mene pa te molim da dođeš i baciš prokletstvo na njega. Možda ću ga tada moći nadjačati i istjerati iz zemlje. Jer, znam da je blagoslovljen onaj koga ti blagosloviš i proklet onaj koga ti prokuneš.«
7 Tako su moapski i midjanski glavari otišli, noseći sa sobom plaću za vračanje. Kad su došli Bileamu i prenijeli mu Balakovu poruku, 8 rekao im je: »Prenoćite ovdje, a ja ću vam prenijeti ono što će mi reći BOG.« Tako su moapski glavari ostali kod njega.
9 Bog je došao Bileamu i upitao: »Tko su ovi ljudi kod tebe?«
10 A Bileam je rekao Bogu: »Balak, Siporov sin, kralj Moaba, poslao mi je ovu poruku: 11 Jedan je narod izašao iz Egipta i prekrio svu zemlju. Molim te, dođi i za mene baci prokletstvo na njega. Tada ću se možda moći boriti protiv njega i otjerati ga.«
12 No Bog je rekao Bileamu: »Ne smiješ ići s njima. Ne smiješ bacati prokletstvo na taj narod jer je blagoslovljen.«
13 Kad je Bileam ujutro ustao, rekao je Balakovim glavarima: »Vratite se u svoju zemlju jer BOG ne dopušta da idem s vama.«
14 Moapski su se glavari vratili Balaku i rekli mu: »Bileam je odbio doći s nama.« 15 Tada je Balak poslao druge glavare, brojnije i uglednije od prvih. 16 Došli su Bileamu i rekli:
»Ovo ti poručuje Balak, Siporov sin: Ne daj da te išta spriječi da dođeš k meni 17 jer ću te bogato nagraditi i učiniti sve što kažeš. Molim te, dođi i baci za mene prokletstvo na taj narod.«
18 No Bileam im je odgovorio: »Kad bi mi Balak dao i svoju palaču punu srebra i zlata, da učinim nešto malo ili veliko, ne bih mogao prekršiti zapovijed svoga BOGA. 19 Ali, prenoćite ovdje, a ja ću doznati što će mi BOG još reći.«
20 Te je noći Bog došao Bileamu i rekao mu: »Ako su ovi ljudi došli da te pozovu, spremi se i idi s njima, ali radi samo ono što ti ja kažem.«
Bileam i magarica
21 Bileam je ujutro ustao, osedlao svoju magaricu i krenuo s moapskim glavarima.
12 Grijeh ne smije dalje vladati vama. Nemojte se pokoravati svojim grešnim željama! 13 Ne dajte dijelove svoga tijela za oruđe kojim ćete činiti grijeh i zlo. Umjesto toga, prinesite Bogu sami sebe, kao one koji su umrli i ponovo oživjeli. Neka vaše tijelo i njegovi udovi budu namijenjeni samo za to da čine ono što je dobro i da služe Bogu. 14 Grijeh više neće vladati vama jer više ne živite pod Zakonom, nego pod Božjom milošću.
Robovi pravednosti
15 Što da radimo? Trebamo li griješiti zato što ne živimo pod Zakonom, nego pod Božjom milošću? Naravno da ne! 16 Kad se komu predate da mu služite poput roba, njemu ste poslušni i njegovi ste robovi. Robovi ste onoga koga slušate. Možete robovati grijehu, što će vas odvesti u smrt, ili možete robovati poslušnosti Bogu, što će vas opravdati. 17 Bili ste robovi grijeha, ali hvala Bogu da ste ipak od srca poslušali ono što su vas učili. 18 Oslobođeni ste grijeha i postali ste robovi pravednosti. 19 Govorim vam primjerom koji će vam pomoći da razumijete jer su ove stvari teško razumljive. Kao što ste ranije udove svoga tijela stavili na raspolaganje nečistoći i razvratu te postali robovi zla, sada ih stavite na raspolaganje pravednosti. Tako ćete postati njezini robovi i živjeti samo za Boga.
20 Dok ste robovali grijehu, niste bili podložni pravednosti. 21 Kakvi su bili plodovi takvog života? Radili ste stvari kojih se sada sramite i čija je krajnja posljedica smrt. 22 A sada, kad ste slobodni od grijeha i kada ste postali Božji robovi, rezultat je vaše posvećenje Bogu, a krajnji je rezultat vječni život. 23 Jer, plaća za grijeh je smrt, a dar što ga Bog daje jest vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Isus u Hramu
(Mk 11,15-19; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)
12 Zatim je Isus ušao u Hram i istjerao sve koji su ondje kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.[a] 13 Rekao im je: »Pisano je: ‘Moja kuća zvat će se kuća molitve’,[b] a vi je pretvarate u ‘pljačkaško sklonište’[c].«
14 U Hramu su mu pristupili slijepi i hromi, a on ih je ozdravljao. 15 Kad su svećenički poglavari i učitelji Zakona vidjeli čuda koja je učinio i djecu što viču u Hramu: »Slava Davidovom Sinu!«, jako su se razljutili pa mu rekli:
16 »Čuješ li što ova djeca govore?«
A Isus im je odgovorio: »Da. Zar niste nikada pročitali:
‘Učinio si da te slave djeca i dojenčad’?«[d]
17 Zatim ih je ostavio pa je iz Jeruzalema otišao u Betaniju, gdje je prenoćio.
Smokvino drvo i moć vjere
(Mk 11,12-14.20-24)
18 Rano ujutro, dok se vraćao u Jeruzalem, Isus je ogladnio. 19 Pokraj puta je ugledao smokvu i otišao do nje, ali na njoj nije našao ništa osim lišća. Zato joj je rekao: »Nikad više ne imala ploda!« I smokva se osušila istoga trena.
20 Kad su učenici to vidjeli, začudili su se i upitali: »Kako to da se smokva odmah osušila?«
21 A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: ako vjerujete i ne posumnjate, moći ćete učiniti ne samo ovo što sam ja učinio sa smokvom nego, ako kažete ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, to će se i dogoditi. 22 Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International