Book of Common Prayer
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Sud nad silnicima i varalicama
Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.«
1 Zašto se hvališ zlom, silniče,
što ga činiš protiv pobožnih![a]
2 Protiv drugih smišljaš planove,
jezik ti je oštar kao britva, varalice.
3 Više voliš zlo nego dobro,
draža ti je laž od istine. Selah
4 Voliš riječi klevetničke,
jezik ti je pun prijevare.
5 Ali Bog će te zauvijek skršiti,
zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti,
iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah
6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se.
Smijat će ti se i govoriti:
7 »Evo silnika koji nije tražio Boga,
nego se uzdao u veliko bogatstvo
i na štetu drugih se osilio.«
8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina,
u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.
9 Zbog onog što si učinio, Bože,
zauvijek ću ti zahvaljivati.
Pred tvojim vjernima,
tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Akanov grijeh
7 Međutim, Izraelci su prekršili zapovijed o potpunom uništenju. Akan iz Judinog plemena—koji je bio Karmijev sin, Zabdijev unuk i Zerahov praunuk—uzeo je neke predmete određene za uništenje pa se BOG razljutio na Izraelce.
2 Jošua je iz Jerihona poslao ljude u obližnji Aj[a], grad koji se nalazio blizu Bet Avena, istočno od Betela. Rekao im je da izvide to područje, a oni su ga poslušali i otišli onamo.
3 Kad su se vratili, rekli su Jošui: »Na Aj ne mora ići čitava vojska, dovoljno je u napad poslati dvije ili tri tisuće. Budući da ondje ima malo stanovnika, ne treba umarati čitavu vojsku.«
4 Tako je onamo otišlo tri tisuće ljudi, ali su se razbježali pred Ajanima. 5 Naime, Ajani su ubili trideset i šest Izraelaca, progoneći ih od gradskih vrata sve do kamenoloma gdje su ih ubijali po padinama. Zbog toga su se Izraelci obeshrabrili i uplašili.
6 Stoga su Jošua i izraelske starješine razderali svoju odjeću i bacili se na zemlju pred BOŽJIM kovčegom. Kako bi iskazali svoju žalost, posuli su se prašinom po glavi. Tako su ostali sve do večeri 7 kad je Jošua počeo zapomagati: »BOŽE, gospodaru moj! Zašto si preveo ovaj narod preko rijeke Jordan? Zar zato da nas predaš u ruke Amorejcima, da nas unište? Da smo bar ostali s druge strane Jordana! 8 Gospodaru, što da kažem sad kad je Izrael okrenuo leđa pred svojim neprijateljima? 9 Kad Kanaanci i ostali stanovnici ove zemlje čuju za to, opkolit će nas i sve pobiti! Što ćeš učiniti da očuvaš svoje veliko ime?«
10 BOG je nato rekao Jošui: »Ustani! Zašto ležiš na zemlji? 11 Izrael je sagriješio. Prekršili su moj savez iako sam im zapovjedio da ga se pridržavaju. Uzeli su predmete, za koje sam zapovjedio da budu uništeni, i stavili ih među svoje stvari. I ne samo što su ih ukrali već su i slagali. 12 Zato se Izraelci ne mogu suprotstaviti neprijateljima te bježe pred njima jer su i sami određeni za uništenje. Neću više biti s vama ako ne uništite sve ono za što sam zapovjedio da se uništi.«
13 Potom je BOG naredio Jošui da ustane, očisti narod i kaže mu: »Očistite se za sutra jer Izraelov BOG kaže: ‘Izraele, netko od vas čuva ono što je određeno za uništenje. Dok to ne ukloniš, nećeš se moći suprotstaviti neprijateljima.
Ljubav—jedini zakon
8 Nemojte nikome ništa dugovati osim ljubavi, koju uvijek dugujete jedni drugima. Onaj tko voli druge, ispunio je sve zahtjeve Zakona. 9 U Zakonu nalazimo zapovijedi koje kažu: »Ne počini preljub! Ne počini ubojstvo! Ne kradi! Ne poželi ono što je tuđe!«[a] i mnoge druge. Sve te zapovijedi mogu se sažeti u jednu, a ona glasi: »Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe.«[b] 10 Onaj tko voli druge, neće im učiniti ništa loše. Ako volimo druge, izvršavamo sve zapovijedi Zakona.
11 Radite tako kao što vam govorim jer znate u kakvom vremenu živimo. Došlo je vrijeme da se probudite iz sna jer nam je spasenje bliže nego što nam je bilo kad smo postali vjernici. 12 »Noć« je pri kraju i bliži se »dan«. Stoga, pustimo ono što pripada noći. Naoružajmo se onime što pripada svjetlu. 13 Živimo ispravno, kako i dolikuje onima koji pripadaju danu. Ne smijemo sudjelovati u razuzdanim zabavama i opijanju. Ne smijemo biti seksualno nemoralni i raspušteni. Ne smijemo se svađati i zavidjeti jedni drugima. 14 Umjesto toga, zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i prestanite razmišljati kako da udovoljite žudnjama tjelesne naravi.
Isusova molitva uoči muke
(Mk 14,32-42; Lk 22,39-46)
36 Zatim je Isus otišao s učenicima u mjesto zvano Getsemani pa im rekao: »Sjednite, dok ja odem onamo moliti.« 37 Sa sobom je poveo Petra i obojicu Zebedejevih sinova. No obuzela ga je tuga i tjeskoba 38 pa im je rekao: »Moja je duša nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«
39 Otišao je malo dalje od njih, pao licem na zemlju i počeo moliti, govoreći: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša[a]! No neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.« 40 Tada se vratio učenicima i našao ih kako spavaju pa je rekao Petru: »Tako, niste mogli ostati budni sa mnom ni jedan sat! 41 Bdijte i molite, da ne padnete u iskušenje! Vaš duh želi činiti što je dobro, ali tijelo je slabo.«
42 Ponovo je otišao od njih i molio govoreći: »Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, neka se izvrši tvoja volja!«
43 Zatim se vratio i opet ih je našao kako spavaju. Oči su im se same sklapale. 44 Ostavio ih je i ponovo otišao pa je molio i treći put istim riječima.
45 Zatim je otišao učenicima i rekao im: »Zar još uvijek spavate i odmarate? Evo, došlo je vrijeme kada će Sin Čovječji biti predan u ruke grešnika. 46 Ustanite! Idemo! Evo, ovdje je onaj koji će me izdati!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International