Revised Common Lectionary (Complementary)
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
14 Toga je dana BOG učinio Jošuu velikim vođom cijeloga Izraela, a Izraelci su ga počeli poštovati kao nekoć Mojsija. 15 BOG je rekao Jošui: 16 »Zapovjedi svećenicima, koji nose Kovčeg saveza, da izađu iz Jordana.«
17 Jošua je zapovjedio svećenicima: »Izađite iz Jordana!« 18 a oni su izašli iz rijeke noseći BOŽJI kovčeg saveza. Čim su nogom stupili na suho tlo, vode Jordana vratile su se na svoje mjesto i prelile preko obala kao i prije.
19 Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvog mjeseca i utaborio se blizu Gilgala, istočno od Jerihona. 20 Jošua je u Gilgalu postavio onih dvanaest kamenova, koje su izvadili iz Jordana, 21 rekavši Izraelcima: »Kad vaša djeca budu pitala što znače ovi kamenovi, 22 objasnite im: ‘Izrael je prešao preko rijeke Jordan po suhom tlu.’ 23 Jer, vaš je BOG pred vama isušio Jordan sve dok ga niste prešli, baš kao što je bio učinio i s Crvenim morem, isušivši ga sve dok nismo prešli na drugu stranu. 24 Učinio je to da bi svi narodi te zemlje znali koliko je BOG moćan i da biste zauvijek slušali i poštovali svog BOGA.«
6 Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. 7 Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. 8 Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. 9 Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. 10 Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.
Pomirite ljude s Bogom!
11 Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. 12 Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. 13 Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. 14 Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. 15 On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International