Revised Common Lectionary (Complementary)
Bog je tvoj zaštitnik
1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
10 Tada su goniči robova i nadzornici otišli i rekli izraelskom narodu: »Ovako kaže faraon: ‘Neću vam više dobavljati slamu. 11 Idite i sami je sakupljajte gdje god je možete naći, ali vam se posao neće nimalo smanjiti.’«
12 Narod se raštrkao po čitavom Egiptu da bi sakupljao strnjiku[a] umjesto slame. 13 Goniči su ih pritom požurivali: »Svakog dana morate završiti istu dnevnu normu kao i kad ste dobivali slamu.« 14 Faraonovi su goniči robova tukli Izraelce koje su postavili za nadzornike i pitali: »Zašto ne izrađujete propisanu količinu cigala, kao što ste prije činili?«
15 Tada su nadzornici Izraelci otišli faraonu i zavapili: »Zašto tako postupaš sa svojim slugama? 16 Više nam ne daju slamu, a svejedno nas traže da izrađujemo cigle. Gledaj kako tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod.«
17 »Lijeni ste vi, lijeni«, rekao je faraon, »i zato govorite: ‘Pustite nas da prinesemo žrtvu BOGU.’ 18 A sad, na posao! Nećete dobiti slamu, ali morate napraviti istu količinu cigala kao i prije.«
19 Kad im je rečeno da ne smiju smanjiti dnevnu količinu cigala, nadzornici Izraelci shvatili su da su u nevolji.
20 Odlazeći od faraona, naišli su na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. 21 Rekli su im: »Neka sad BOG vidi što ste učinili i neka vam sudi! Omrazili ste nas faraonu i njegovim službenicima! Kao da ste im stavili mač u ruke, da nas pobiju.«
Bog obećava oslobođenje
22 Mojsije se vratio BOGU i rekao: »Gospodaru, zašto si tako loše postupio prema ovom narodu? Zašto si me uopće poslao? 23 Otkad sam otišao u tvoje ime govoriti faraonu, on s narodom postupa još gore, a ti nisi učinio ništa da bi ih izbavio.«
30 Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. 31 Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: 32 ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’[a] A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. 33 Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. 34 Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’[b]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International