Revised Common Lectionary (Complementary)
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[a].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
20 Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana[a].
2 Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma[b]. Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)
3 Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. 4 Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.
5 U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te 6 rekao:
»BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. 7 Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. 8 Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: 9 ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’
10 A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta.[c] Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. 11 Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. 12 Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.«
13 Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.
14 Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak.
15 Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. 16 Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. 17 Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.«
18 Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. 19 Leviti iz obitelji Kehata i Koraha[d] ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA.
20 Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali, Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.«
21 Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali:
»Zahvaljujte BOGU,
njegova ljubav traje zauvijek.«
22 Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je poražena.
Uska vrata
(Mt 7,13-14.21-23)
22 Na putu prema Jeruzalemu Isus je prolazio kroz sela i gradove poučavajući. 23 Netko ga je upitao: »Gospodine, hoće li samo malobrojni biti spašeni?« On im je odgovorio:
24 »Potrudite se da uđete na uska vrata jer će mnogi, kažem vam, pokušati ući, ali neće moći. 25 Kad jednom domaćin kuće ustane i zaključa vrata, ostat ćete vani. Počet ćete kucati i govoriti: ‘Gospodine, otvori nam!’ A on će reći: ‘Ne znam tko ste niti odakle ste došli.’ 26 Tada ćete govoriti: ‘Mi smo jeli i pili s tobom i ti si poučavao na našim ulicama.’ 27 A on će vam reći: ‘Ne znam vas niti odakle ste došli. Odlazite od mene, svi vi koji činite zlo!’ 28 Bit će plača i škripanja zubima kad u Božjem kraljevstvu vidite Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke, a sami budete izbačeni iz njega. 29 I doći će ljudi s istoka i zapada, sjevera i juga i svaki će zauzeti svoje mjesto za stolom u Božjem kraljevstvu. 30 Zapamtite, da ima onih koji su posljednji, a bit će prvi; i onih koji su prvi, a bit će posljednji.«
Isus će umrijeti u Jeruzalemu
(Mt 23,37-39)
31 U to su vrijeme neki farizeji došli k Isusu i rekli mu: »Idi odavde jer te Herod želi ubiti!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International