Revised Common Lectionary (Complementary)

Božji savez s Abramom

15 Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji:

² Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. ³ Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.«

⁴ Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.«

⁵ Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti—toliko će biti tvoje potomstvo.«

⁶ Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.

⁷ Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog^[a] da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.«

⁸ »Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?«

⁹ BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.«

¹⁰ Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. ¹¹ Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao.

¹² Kad je sunce bilo na zalasku, Abram je pao u čvrst san i obuzela ga duboka i jeziva tama.

¹⁷ Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja^[a] te su prošli između rasječenih dijelova životinja^[b].

¹⁸ Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat.

Molitva za Božju blizinu i sigurnost

Davidova pjesma.

¹⁷ Braćo i sestre, nastojte živjeti poput mene. Učite, pozorno promatrajući one koji žive onako kako smo vam pokazali. ¹⁸ Jer, kao što sam vam već mnogo puta rekao, a i sada plačući ponavljam, mnogi se ponašaju kao neprijatelji Kristovoga križa. ¹⁹ Njihov ih način života osuđuje na uništenje; bog im je njihov želudac^[a] i ponose se onim čega bi se trebalo stidjeti. Misle samo na zemaljske stvari, ²⁰ a naša je domovina na Nebu. Odatle i očekujemo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. ²¹ On će promijeniti naša slaba tijela i učiniti ih sličnima svome slavnom tijelu, snagom kojom sve može podvrgnuti sebi.

Završne upute

4 Zato, draga moja braćo i sestre za kojima čeznem, moja radosti i kruno, čvrsto stojte u Gospodinu, kako sam vam rekao.

Isus će umrijeti u Jeruzalemu

(Mt 23,37-39)

³¹ U to su vrijeme neki farizeji došli k Isusu i rekli mu: »Idi odavde jer te Herod želi ubiti!«

³² A on im je rekao: »Idite i recite tom liscu: ‘Slušaj! Danas i sutra istjerujem zle duhove i iscjeljujem. A onda, prekosutra, dovršavam posao.’ ³³ Ali i danas, i sutra, i prekosutra moram nastaviti put jer nije običaj da prorok umre izvan Jeruzalema.

³⁴ Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koje ti šalje Bog! Koliko sam čeznuo da tvoju djecu okupim kao što kvočka okuplja pod krila svoje piliće! Ali vi to niste htjeli. ³⁵ Evo, vaša će kuća ostati potpuno prazna. Kažem vam, nećete me više vidjeti sve dok ne dođe vrijeme kad budete govorili: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime.’«^[a]

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-8; Mk 9,2-8)

²⁸ Otprilike osam dana nakon što im je to rekao, poveo je Petra, Ivana i Jakova sa sobom na planinu da moli. ²⁹ Dok je molio, promijenilo mu se lice, a odjeća mu je postala blistavo bijela. ³⁰ Pojavila su se dvojica i počela razgovarati s njim. Bili su to Mojsije i Ilija. ³¹ Pojavili su se u velikom sjaju i govorili o smrti koja ga čeka u Jeruzalemu. ³² No Petra i one koji su bili s njim svladao je san. Kad su se probudili, ugledali su Isusovu slavu i dvojicu kako stoje pokraj njega. ³³ I dok su ta dvojica odlazili od njega, Petar je rekao Isusu, ni sam ne znajući što govori: »Učitelju, dobro je što smo mi tu. Daj da napravimo tri zaklona: jednoga za tebe, jednoga za Mojsija i jednoga za Iliju.«

³⁴ Dok je još govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. Ušavši u oblak, prestrašili su se. ³⁵ A iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj Sin, njega sam izabrao. Slušajte ga!«

³⁶ Kad je glas utihnuo, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli o tome i nikome nisu govorili što su vidjeli.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-18; Mk 9,14-27)

³⁷ Kad su sutradan sišli s planine, Isusa je dočekalo silno mnoštvo. ³⁸ Neki je čovjek iz gomile povikao: »Učitelju, preklinjem te, pogledaj moga sina, jer on je moje jedino dijete! ³⁹ Duh ga iznenada zgrabi i on počne vrištati. Tjera ga na grčenje, od kojeg mu izlazi pjena na usta i ne pušta ga sve dok ga potpuno ne iscrpi. ⁴⁰ Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.«

⁴¹ Tada je Isus rekao: »O, bezvjerni i pokvareni naraštaju! Koliko dugo još moram biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!«

⁴² No još dok se dječak približavao, zli ga je duh oborio na zemlju i on se počeo grčiti. Isus je ukorio nečistog duha, ozdravio dječaka i predao ga natrag njegovom ocu. ⁴³ Svi su ostali zadivljeni Božjom moći.

Isus ponovo govori o svojoj muci

(Mt 17,22-23; Mk 9,30-32)

I dok su se ljudi divili svemu što je Isus učinio, on je rekao svojim učenicima: