Revised Common Lectionary (Complementary)

Priznanje i oprost

Davidov »maskil«^[a].

Dvanaest kamenova obilježava Božje čudo

4 Kad je čitav narod prešao preko Jordana, BOG je rekao Jošui: ² »Izaberite dvanaestoricu iz naroda, po jednoga iz svakog plemena, ³ i zapovjedite im da svaki od njih izvadi kamen iz sredine Jordana, baš s mjesta na kojem stoje svećenici. Ponesite tih dvanaest kamenova sa sobom i odložite ih ondje gdje budete noćili.«

⁴ Jošua je odredio dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena, ⁵ pa im je rekao: »Idite do sredine Jordana, pred Kovčeg svoga BOGA, i neka svaki od vas na rame podigne i ponese po jedan kamen. ⁶ Oni će vam biti znak. Kad vas djeca budu pitala: ‘Što znači ovo kamenje?’, ⁷ odgovorit ćete im: ‘Rijeka je Jordan prestala teći pred BOŽJIM kovčegom saveza. Kad je Kovčeg ušao u rijeku, vode su Jordana prestale teći.’ Neka ovo kamenje bude znak vječnog sjećanja za izraelski narod.«

⁸ Izraelci su napravili točno kako im je Jošua bio zapovjedio. Uzeli su dvanaest kamenova iz sredine rijeke Jordan, po jedan za svako izraelsko pleme, kao što je BOG bio rekao Jošui, pa su ih prenijeli do prenoćišta i ondje položili. ⁹ Drugih dvanaest kamenova—koji stoje tamo i danas—Jošua je postavio na sredinu Jordana, na mjesto gdje su stajali svećenici koji su nosili Kovčeg saveza.

¹⁰ Svećenici, koji su nosili Kovčeg, stajali su nasred Jordana sve dok narod nije izvršio sve što je BOG zapovjedio Jošui—isto ono što mu je bio zapovjedio i Mojsije. Izraelci su žurno prelazili rijeku, ¹¹ a nakon što su svi prešli, došao je red i na svećenike s BOŽJIM kovčegom, koji su potom nastavili ići ispred naroda.

¹² Ljudi iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena, naoružani su prešli ispred drugih Izraelaca, kao što im je bio zapovjedio Mojsije. ¹³ Četrdeset tisuća ljudi spremnih za borbu prešlo je pred Kovčegom^[a] da bi se borilo na Jerihonskim poljanama.

Život po vjeri

¹⁶ Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. ¹⁷ Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. ¹⁸ Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.

5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. ² No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. ³ U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. ⁴ Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. ⁵ A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.