Old/New Testament

Joab prekorava Davida

19 Joabu su javili da kralj plače i tuguje za Abšalomom.

² Radost pobjede pretvorila se u žalost za sve. Svi su čuli da kralj tuguje za sinom. ³ Vojska se toga dana u tišini vratila u grad, kao što se vraćaju poraženi.

⁴ Kralj je pokrio lice i ridao iz svega glasa: »Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!«

⁵ Joab je došao u kraljevu kuću i rekao mu: »Danas si ponizio sve svoje vojnike, a oni su spasili živote tebi i tvojoj djeci, tvojim ženama i ženama ropkinjama. ⁶ Izgleda kao da voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače tvoji zapovjednici i vojnici. Izgleda kao da bi ti bilo draže da je Abšalom preživio, a da smo svi mi pobijeni. ⁷ Izađi sad pred svoje ljude i ohrabri ih! Jer, zaklinjem ti se BOGOM, ako to ne učiniš, svi će te ljudi napustiti prije nego što prođe noć. A to će biti gore od svih nevolja koje su te do sada snašle.«

⁸ Kralj je tada otišao na gradska vrata^[a]. Vijest o tome brzo se proširila pa su se ljudi okupili pred kraljem, osim onih Izraelaca koji su pobjegli svojim kućama.

David se vraća u Jeruzalem

⁹ Narod svih izraelskih plemena raspravljao je što dalje. Govorili su: »Kralj David spasio nas je od Filistejaca i svih drugih neprijatelja, a na kraju je morao pobjeći iz zemlje pred Abšalomom. ¹⁰ No Abšalom, kojeg smo postavili za novog kralja, poginuo je u borbi. Trebalo bi vratiti Davida za kralja.«

¹¹ Svi su Izraelci govorili o kraljevom povratku. David je poslao poruku svećenicima Sadoku i Abjataru. Rekao im je da pitaju starješine Jude: »Zašto ste vi posljednji koji biste doveli kralja Davida natrag? ¹² Vi ste moja braća, moj rod^[b], pa zašto ste onda posljednji koji žele moj povratak? ¹³ I recite Amasi: ‘Ti si moj rod. Neka me Bog kazni ako te ne postavim zapovjednikom svoje vojske umjesto Joaba.’«

¹⁴ David je pridobio srca Judejaca i oni su mu jednoglasno poručili: »Vrati se sa svim svojim ljudima.«

¹⁵ Kralj se vratio do rijeke Jordan, a cijeli ga je narod dočekao u Gilgalu i pratio dok je prelazio rijeku.

Šimej traži oprost

¹⁶ Ususret Davidu požurio je i Šimej, Gerin sin. On je bio iz Benjaminovog plemena, a živio je u Bahurimu. S njim su bili i drugi Judejci, ¹⁷ oko tisuću ljudi iz Benjaminovog plemena. Bio je tu i Siba, sa svojom petnaestoricom sinova i dvadesetoricom slugu. Siba je bio sluga u Šaulovoj kući. Pohitali su na rijeku Jordan ususret kralju. ¹⁸ Prešli su preko riječnoga gaza i pomagali kraljevim ukućanima pri prelasku. Radili su sve što je htio kralj.

Kad je kralj prešao Jordan, prišao mu je Šimej, Gerin sin, i poklonio mu se do zemlje. ¹⁹ Rekao je: »Ne smatraj me krivim, gospodaru. Zaboravi zlo koje sam učinio kad je moj gospodar i kralj napuštao Jeruzalem. Ne misli više na to. ²⁰ Znam da sam pogriješio. Zato sam danas prvi iz Josipovog plemena^[c] došao pred svoga gospodara i kralja.«

²¹ No Abišaj, Serujin sin, rekao je: »Šimeja treba pogubiti jer je proklinjao BOŽJEG odabranoga kralja^[d]!«

²² Nato David reče: »Što da radim s vama, Serujini sinovi? Jeste li za ili protiv mene? Nitko neće biti pogubljen jer sam od danas ponovo kralj cijeloga Izraela.«

²³ Zatim se zakune Šimeju: »Nećeš umrijeti.«^[e]

Mefibošet susreće Davida

²⁴ Šaulov unuk Mefibošet također je dočekao kralja na obali Jordana. Od dana kad je kralj napustio Jeruzalem, Mefibošet nije njegovao svoja stopala, nije podrezivao bradu, niti prao svoju odjeću.

²⁵ Kad je iz Jeruzalema došao ususret kralju, on ga je pitao: »Zašto nisi išao sa mnom, Mefibošete?«

²⁶ »Moj gospodaru i kralju«, odgovori Mefibošet, »moj sluga Siba me prevario. Kao što znaš, ja sam hrom. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magarca da idem s kraljem.’ ²⁷ A on me pred tobom oklevetao. Ali, moj je gospodar kralj poput Božjeg anđela. Stoga, učini kako misliš da je najbolje. ²⁸ Mogao si pobiti cijelu obitelj mog djeda, a ipak si me primio među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li, dakle, ikakvo pravo žaliti se?«

²⁹ Kralj mu reče: »Ne troši više riječi. Odlučio sam da ti i Siba podijelite zemlju među sobom.«

³⁰ »Neka Siba uzme sve«, reče Mefibošet, »samo da si se ti, moj gospodaru i kralju, sigurno vratio kući!«

David poziva Barzilaja

³¹ I Gileađanin Barzilaj došao je iz Rogelima ispratiti kralja preko Jordana. ³² Barzilaj je već bio vrlo star, imao je osamdeset godina. Bio je vrlo imućan i, dok je kralj boravio u Mahanaimu, snabdijevao ga je svime što mu je bilo potrebno.

³³ Kralj je pozvao Barzilaja: »Prijeđi sa mnom Jordan. Brinut ću se za tebe u Jeruzalemu.«

³⁴ No Barzilaj je odgovorio kralju: »A koliko mi to još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? ³⁵ Imam osamdeset godina. Prestar sam da bih razlikovao što je za mene dobro, a što nije. Ne osjećam okus onoga što jedem i pijem, niti čujem glasove pjevača i pjevačica. Zašto da ti budem na teret, moj gospodaru i kralju? ³⁶ Samo ću te malo ispratiti preko Jordana. Nije mi potrebna nagrada koju nudiš. ³⁷ Pusti me da se vratim i umrem u svom gradu, blizu grobnice svoga oca i majke. No tu je Kimham. Vodi ga sa sobom kao slugu i učini s njim kako najbolje znaš.«

³⁸ Kralj je odgovorio: »Neka onda Kimham ide dalje sa mnom. Učinit ću za njega što god misliš da je dobro. Za tebe ću učiniti što god želiš.«

David se vraća kući

³⁹ Sav narod i kralj prešli su rijeku Jordan. Kralj je poljubio i blagoslovio Barzilaja, a on se potom vratio kući.

⁴⁰ Kad je kralj prešao u Gilgal, s njim je bio i Kimham. Preko rijeke su ga pratile cijela judejska i pola izraelske vojske.

Nadmetanje Izraelaca i Judejaca

⁴¹ Izraelci su dolazili kralju i govorili mu: »Zašto su te naša braća Judejci prisvojili samo za sebe? Zašto te oni vode sa svim tvojim ukućanima i slugama natrag preko Jordana?«

⁴² A Judejci su odgovarali Izraelcima: »Kralj je naš blizak rod. Zašto se ljutite na nas? Nismo jeli na kraljev račun, niti smo od njega uzimali darove.«

⁴³ Tada su Izraelci rekli: »Mi imamo deset udjela u kralju^[f] pa polažemo veće pravo na njega. Zašto nas omalovažavate? Prvi smo predložili povratak kralja.«

Ali Judejci su odgovarali Izraelcima još žešćim i ljućim riječima.

Šebina pobuna

20 Ondje se zatekao Šeba, Bikrijev sin iz Benjaminovog plemena. Bio je bezvrijedni buntovnik. Zatrubio je u rog i viknuo:

² I svi su Izraelci^[g] napustili Davida i otišli za Šebom, Bikrijevim sinom. Judejci su, međutim, ostali uz svoga kralja i pratili ga cijelim putem od rijeke Jordan do Jeruzalema.

³ Kad se David vratio u palaču u Jeruzalemu, smjestio je svojih deset žena ropkinja, koje je ostavio da vode brigu o palači, u zasebnu kuću pod stražom.^[h] Brinuo se za njih i snabdijevao ih, ali više nije spavao s njima. Tu su živjele kao udovice do svoje smrti.

⁴ Kralj je rekao Amasi: »Pozovi sve Judejce! Neka se ovdje okupe za tri dana. I ti budi s njima.«

⁵ Tako je Amasa počeo okupljati Judejce, ali to je činio duže vremena nego što mu je odredio kralj.

David zapovijeda Šebin progon

⁶ David je rekao Abišaju: »Šeba, Bikrijev sin, nanijet će nam sad više štete nego Abšalom. Uzmi moje ljude i kreni za njim u potjeru prije nego što se domogne utvrđenih gradova i pobjegne nam.«

⁷ Tako su iz Jeruzalema u potjeru za Šebom krenuli Joabovi ljudi, Kerećani i Pelećani^[i] te svi ratnici.

Joab ubija Amasu

⁸ Kad su bili pored Velike stijene u Gibeonu, ususret im je izašao Amasa. Joab je nosio vojničku odjeću i oko struka pripasan pojas s bodežom u koricama. Dok je koračao prema Amasi, potajno je izvadio bodež.

⁹ »Kako si, brate?« upitao je Joab Amasu pa ga desnom rukom uhvatio za bradu i privukao da ga poljubi.

¹⁰ Amasa nije primijetio bodež u drugoj Joabovoj ruci. Joab je zarinuo bodež Amasi u trbuh i prosuo mu utrobu po zemlji. Amasa je bio mrtav i prije drugog uboda.

Davidovi ljudi nastavljaju potjeru za Šebom

Joab i njegov brat Abišaj nastavili su potjeru za Šebom.

¹¹ Jedan od Joabovih vojnika stao je pokraj Amasinog tijela i povikao: »Tko je god za Joaba i Davida, neka krene za Joabom!«

¹² Amasa je ležao u krvi nasred puta. Vojnik je vidio da se svi zaustavljaju pored tijela pa ga je odvukao s ceste u polje i prekrio ogrtačem. ¹³ Kad je uklonio tijelo, sva je vojska brže krenula dalje za Joabom u potjeru za Šebom, Bikrijevim sinom.

Šeba se sklanja u Abel u Bet Maaki

¹⁴ Šeba je prošao kroz sva izraelska plemena na putu do grada Abela u Bet Maaki. Svi su se Berićani^[j] okupili i otišli s njim. ¹⁵ Joabova ih je vojska, međutim, sustigla i opkolila grad. Podigli su nasip uz vanjske bedeme grada i razbijali kamenje zidina kako bi ih srušili. ¹⁶ No jedna im mudra žena dovikne iz grada: »Slušajte! Zovite Joaba. Želim razgovarati s njim.«

¹⁷ Kad je Joab prišao, žena ga upita: »Jesi li ti Joab?«

On odgovori: »Jesam.«

»Poslušaj riječi svoje sluškinje«, rekla je.

A on odgovori: »Slušam te.«

¹⁸ »Nekad se govorilo«, nastavi ona, »‘Potraži pomoć u Abelu i dobit ćeš je.’ ¹⁹ Ja sam jedna od mnogih miroljubivih i vjernih u Izraelu. Naumio si uništiti velik i važan izraelski grad. Zar želiš uništiti ono što pripada BOGU?«

²⁰ »Ni u kojem slučaju! Ne želim ništa razarati!« odgovorio je Joab. »Ne želim uništiti vaš grad. ²¹ No u njemu se skriva Šeba, Bikrijev sin, iz Efrajimovoga gorja. Pobunio se protiv kralja Davida. Predajte ga i povući ću se od vašega grada.«

A žena je rekla Joabu: »Dobacit ćemo ti njegovu glavu preko zidina.«

²² Žena je stanovnicima grada rekla svoju mudru zamisao. Odrubili su glavu Šebi, Bikrijevom sinu, i bacili je preko gradskih zidina. Joab je zatim zatrubio i cijela se vojska povukla. Vojnici su se razišli kućama, a Joab se vratio kralju u Jeruzalem.

Visoki službenici u Davidovom kraljevstvu

²³ Joab je bio zapovjednik cijele izraelske vojske. Benaja, Jojadin sin, zapovijedao je Kerećanima i Pelećanima. ²⁴ Adoram je bio zadužen za prisilnu radnu snagu. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. ²⁵ Šeba je bio državni pisar, Sadok i Abjatar svećenici, ²⁶ a Ira iz Jaira osobni Davidov svećenik^[k].

Ustrajna molitva

18 Isus je zatim poučio sljedbenike da uvijek trebaju moliti i nikada ne posustati. ² Ispričao im je usporedbu: »U jednom je gradu živio neki sudac. Nije se bojao Boga i nije mu bilo stalo do ljudi. ³ U tom je gradu živjela i neka udovica. Stalno je dolazila sucu i molila ga: ‘Pobrini se da dobijem spor protiv onoga koji me tuži!’ ⁴ Dugo vremena sudac nije htio ni čuti za to, ali je na kraju rekao u sebi: ‘Iako se ne bojim Boga i nije mi stalo do mišljenja ljudi, ⁵ branit ću ovu udovicu jer, ako je ne obranim, dosađivat će mi dok me ne zamori svojom upornošću.’«

⁶ Zatim je Gospodin rekao: »Pripazite na riječi nepravednoga suca! ⁷ Zar se Bog neće pobrinuti za one koji mu pripadaju i koji mu vape danju i noću? Zar će odugovlačiti s pomoći? ⁸ Kažem vam, pobrinut će se da dobiju pravdu, i to brzo. Ali kada dođe Sin Čovječji, hoće li na Zemlji naći one koji mu vjeruju?«

Farizej i poreznik

⁹ Bilo je tu onih koji su bili uvjereni u svoju pravednost i s visoka su gledali na druge ljude. Njima je Isus ispričao ovu usporedbu: ¹⁰ »Dva su čovjeka došla u Hram pomoliti se: jedan je bio farizej, a drugi poreznik. ¹¹ Farizej je stajao sâm i ovako u sebi molio: ‘O Bože, hvala ti što nisam kao drugi, koji su pohlepni, varalice, preljubnici, ili kao ovaj poreznik. ¹² Postim dvaput na tjedan i dajem desetinu od svega što steknem.’

¹³ A poreznik je stajao podalje i nije se usudio ni podignuti oči prema nebu. Udarao se u prsa i govorio: ‘Bože, smiluj se meni, grešniku!’ ¹⁴ Kažem vam, ovaj je čovjek otišao kući opravdan pred Bogom, a onaj prvi nije. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizi, bit će uzvišen.«

Isus prima djecu k sebi

(Mt 19,13-15; Mk 10,13-16)

¹⁵ Ljudi su dovodili i malu djecu k Isusu da ih dotakne. Kad su to vidjeli njegovi učenici, prekorili su ih. ¹⁶ No Isus je pozvao djecu k sebi i rekao: »Pustite malu djecu da dođu k meni! Ne branite im, jer Božje kraljevstvo pripada takvima kao što su oni. ¹⁷ Istinu vam govorim. Svatko tko ne primi Božje kraljevstvo poput maloga djeteta, neće ući u njega.«

Isus i bogataš

(Mt 19,16-30; Mk 10,17-31)

¹⁸ A neki je židovski vođa upitao Isusa: »Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?«

¹⁹ Isus mu je rekao: »Zašto me zoveš ‘dobri’? Nitko nije dobar, jedino Bog. ²⁰ Znaš koje su zapovijedi: ‘Ne počini preljub, ne počini ubojstvo, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, poštuj oca i majku!’«^[a]

²¹ Ovaj je odgovorio: »Svega toga držim se još od svoje mladosti.«

²² Isus mu je na to rekao: »Ima nešto što ti nedostaje: prodaj sve što imaš i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me!« ²³ Ali, kad je čovjek to čuo, vrlo se ražalostio jer je bio veoma bogat.