Old/New Testament

Davidova briga za Šaulovu obitelj

9 Jednom je David upitao: »Je li ostao itko od Šaulove obitelji? Želim se pobrinuti za tu osobu, radi Jonatana.«

² Među članovima Šaulove obitelji našao se sluga po imenu Siba. Pozvali su ga k Davidu.

Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?«

»Jesam, tebi na usluzi«, odgovori on.

³ »Postoji li još netko od Šaulove obitelji?« rekao je kralj, »Želim pokazati Božju dobrotu toj osobi.«

Siba odgovori: »Ostao je još samo hromi Jonatanov sin.«

⁴ »A gdje je on?« upita kralj.

»U kući Makira, Amielovog sina, u Lo Debaru«, odgovori Siba.

⁵ Tada kralj David zapovjedi da Jonatanovog sina dovedu iz Lo Debara, iz kuće Amielovog sina Makira.

⁶ Kad je Mefibošet, Jonatanov sin i Šaulov unuk, stao pred Davida, poklonio mu se do zemlje.

David je rekao: »Mefibošete!«

»Tvoj sam sluga«, odgovori on.

⁷ »Ne boj se«, reče mu David, »bit ću milostiv prema tebi radi tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvome djedu Šaulu i uvijek ćeš moći jesti za mojim stolom.«

⁸ Mefibošet se poklonio i rekao: »Ne vrijedim više od crknutog psa, a ti si ipak ljubazan prema meni.«

⁹ Tada je kralj pozvao Sibu, slugu Šaulove obitelji. Rekao mu je: »Dao sam unuku tvoga gospodara sve što je pripadalo njegovoj obitelj. ¹⁰ Ti, tvoji sinovi i sluge obrađivat ćete njegovu zemlju, sakupljati urod i hraniti ga. Mefibošet će uvijek imati mjesto za mojim stolom.^[a]«

Siba je imao petnaestoricu sinova i dvadesetoricu slugu.

¹¹ A Siba je rekao kralju: »Gospodaru, učinit ću sve što zapovijedaš.«

Tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom, kao bilo koji od kraljevih sinova. ¹² Mefibošet je imao sinčića Miku i svi su Sibini ljudi bili njegovi sluge.

¹³ Živio je u Jeruzalemu. Hramao je na obje noge i svakog je dana jeo za kraljevim stolom.

David nanosi poraz Amoncima i Aramejcima

(1 Ljet 19,1-19)

10 Nakon nekog vremena umro je kralj Amonaca. Njegov je sin Hanun postao sljedeći kralj.

² David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.«

David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca.

Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca. ³ No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvome ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Poslao ih je ovdje kao uhode, da istraže grad, kako bi ga poslije osvojili.«

⁴ Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, svakom od njih obrijao pola brade i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Zatim ih je poslao natrag.

⁵ Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi osramoćeni, poslao im je glasnike ususret i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.«

⁶ Kad su Amonci shvatili koliko su uvrijedili Davida, unajmili su dvadeset tisuća aramejskih pješaka iz Bet Rehoba i Sobe, od kralja Maake tisuću vojnika te dvanaest tisuća vojnika iz Toba. ⁷ Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom. ⁸ Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Aramejci iz Sobe i Rehoba, Tobanci i Maakini vojnici stajali su zasebno na obližnjim poljima. ⁹ Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima. ¹⁰ Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svoga brata Abišaja i on ih je postrojio prema Amoncima.

¹¹ Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći. ¹² Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje!«

¹³ Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima. ¹⁴ Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem.

¹⁵ Nakon poraza, koji su im nanijeli Izraelci, aramejska se vojska ponovo okupila. ¹⁶ Hadadezer^[b] je pozvao u pomoć Aramejce s druge strane rijeke Eufrat i oni su došli u Helam. Predvodio ih je Šobak, zapovjednik Hadadezerove vojske.

¹⁷ Kad su to javili Davidu, okupio je cijelu izraelsku vojsku, prešao preko rijeke Jordan i došao u Helam. Aramejska vojska postrojila se u bojne redove, dočekala Davida i krenula u bitku. ¹⁸ No Aramejci su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedamsto vozača bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šobaka, zapovjednika njihove vojske.

¹⁹ Kad su svi kraljevi, Hadadezerovi podanici, vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Izraelcima i postali njihovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima.

David i Bat Šeba

11 U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu.

No David je ostao u Jeruzalemu. ² Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. ³ David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.«

⁴ Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući.

⁵ Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.«

⁶ Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.«

David pokušava sakriti svoj grijeh

Joab je poslao Uriju Davidu. ⁷ Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat.

⁸ Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.«

Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja. ⁹ No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama.

¹⁰ Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?«

¹¹ Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!«

¹² Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.«

Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je ¹³ David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci.

David planira Urijinu smrt

¹⁴ Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. ¹⁵ Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.«

¹⁶ Dok je Joab držao grad pod opsadom, stavio je Uriju na položaj gdje su bili najžešći neprijateljski ratnici Amonci. ¹⁷ Kad su vojnici izašli iz grada i sukobili se s Joabovom vojskom, poginuli su neki od Davidovih ljudi, a među njima i Urija Hetit.

¹⁸ Joab je poslao Davidu detaljan izvještaj o bitci. ¹⁹ Rekao je glasniku: »Kad kralju ispričaš sve što se dogodilo, ²⁰ možda će se naljutiti i pitati: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu? Zar niste mogli pretpostaviti da će vas zasuti strijelama sa zidina? ²¹ Tko je i kako ubio Abimeleka, Jerubaalovog^[c] sina? Zar nije žena bacila na njega mlinski kamen sa zidina pa je poginuo u Tebesu? Zašto ste prišli tako blizu zidinama?’ Ako te tako bude pitao, reci mu: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’«

²² Glasnik ode k Davidu i ispriča sve kako mu je Joab rekao.

²³ Pričao je: »Napali su nas na otvorenome, ali mi smo ih potisnuli prema ulazu u grad. ²⁴ Tada su nas sa zidina zasuli strijelama. Poginulo je nekoliko kraljevih vojnika, a među njima i tvoj sluga Urija Hetit.«

²⁵ Nato David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Neka te ovaj poraz ne obeshrabri jer nikad se ne zna tko će stradati od mača. Navali na grad još žešće i uništi ga.’ Reci tako Joabu i ohrabri ga.«

David uzima Bat Šebu za ženu

²⁶ Kad je Urijina žena Bat Šeba čula da joj je muž poginuo, žalila je za njim. ²⁷ A kad je prošlo vrijeme žalovanja, David je poslao po nju. Doveli su je u kraljevsku palaču, gdje je postala kraljevom ženom i rodila mu sina.

BOG je vidio zločin koji je počinio David.

Izgubljeni sin

¹¹ Zatim je rekao: »Bio jedan čovjek koji je imao dvojicu sinova. ¹² Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada!’ I otac je podijelio sinovima svoje bogatstvo. ¹³ Nedugo zatim mlađi je sin uzeo svoje stvari i krenuo u daleku zemlju. Tamo je razuzdano živio i potrošio sav novac. ¹⁴ Uskoro je nastala velika glad u cijeloj zemlji i on se našao u oskudici. ¹⁵ Otišao je i zaposlio se kao najamnik kod stanovnika te zemlje. Gospodar ga je poslao u polje da čuva svinje. ¹⁶ Mladić je čeznuo da se najede ljusaka od rogača kojima su se hranile svinje, ali mu ih nitko nije dao. ¹⁷ Tada je došao k sebi i rekao: ‘Svi najamnici moga oca imaju obilje hrane, a ja ovdje umirem od gladi. ¹⁸ Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. ¹⁹ Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ ²⁰ Ustao je i otišao svom ocu. Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se nad njim. Potrčao je, zagrlio sina i izljubio ga. ²¹ Sin mu je rekao: ‘Oče, sagriješio sam protiv Boga i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom!’ ²² A otac je rekao slugama: ‘Požurite! Donesite najbolju odjeću i odjenite ga! Na ruku mu stavite prsten, a na noge sandale! ²³ I donesite utovljeno tele! Zakoljite ga pa ćemo jesti i slaviti! ²⁴ Jer, ovaj je moj sin bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sada je nađen.’ I počeli su slaviti.«

Stariji sin

²⁵ »Stariji je sin bio u polju. Kad se približio kući, začuo je glazbu i ples. ²⁶ Pozvao je slugu i upitao ga što se to događa. ²⁷ Sluga mu je odgovorio: ‘Došao je tvoj brat. Vratio se živ i zdrav pa je tvoj otac zaklao utovljeno tele za jelo.’ ²⁸ Stariji sin se razljutio i nije htio ući u kuću pa je otac izašao i počeo ga moliti. ²⁹ A sin je odgovorio ocu: ‘Gle, sve ove godine služio sam ti i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, a ti mi nikad nisi dao ni jare da se proveselim sa svojim prijateljima. ³⁰ A sada, kad ti je došao ovaj sin, koji je s prostitutkama potrošio sve tvoje bogatstvo, za njega si zaklao utovljeno tele.’ ³¹ Otac mu je rekao: ‘Sine moj, ti si uvijek sa mnom i sve što imam, pripada tebi. ³² Ali morali smo proslaviti i veseliti se jer je tvoj brat bio mrtav i vratio se u život. Bio je izgubljen, a sad je nađen.’«