Old/New Testament

Odvajanje sjevernih plemena

(2 Ljet 10,1-19)

12 Roboam je otišao u Šekem, a ondje je došao i sav izraelski narod, da bi ga proglasili kraljem. ² Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta, gdje se bio sklonio od kralja Salomona. Vratio se u Seredu, u Efrajimovom gorju.^[a]

³ Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Cijela se izraelska zajednica okupila pred Roboamom. Rekli su mu: ⁴ »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret, koji je navalio na nas, pa ćemo ti služiti.«

⁵ Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.«

I narod se razišao.

⁶ Kralj Roboam je tražio savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života.

Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?«

⁷ A oni su mu rekli: »Ako se ovaj put postaviš kao sluga svom narodu i daš im povoljan odgovor, oni će ti uvijek služiti.«

⁸ No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su sad bili u njegovoj službi.

⁹ Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«

¹⁰ Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima, koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.^{[b] 11} Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«

¹² Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.

¹³ Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu ¹⁴ prema savjetu mladića s kojima je odrastao: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«

¹⁵ Kralj dakle nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.

¹⁶ Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu:

Zatim su se Izraelci vratili svojim domovima. ¹⁷ Stoga je Roboam vladao samo Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.

¹⁸ Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam poslao ga je Izraelcima, ali oni su ga kamenovali do smrti. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. ¹⁹ Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.

²⁰ Kad je cijeli Izrael čuo da se Jeroboam vratio, pozvali su ga pred okupljene predstavnike naroda i proglasili kraljem cijeloga Izraela. Jedino je Judino pleme ostalo odano Davidovoj vladarskoj kući.

Šemajino proroštvo

(2 Ljet 11,1-4)

²¹ Roboam je stigao u Jeruzalem i okupio sto osamdeset tisuća odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast.

²² No Bog je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: ²³ »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, i cijelom narodu Jude i Benjamina, i svima ostalima. ²⁴ Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće Izraelaca. Vratite se kućama jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’«

I oni su poslušali BOŽJU riječ. Vratili su se u svoje domove kao što im je bio rekao BOG.

Jeroboam potiče štovanje idola

²⁵ Jeroboam je obnovio grad Šekem u Efrajimovom gorskome kraju. Ondje je živio. Potom se preselio u Penuel^[c], grad koji je također obnovio.

²⁶ Razmišljao je: »Ljudi bi mogli poželjeti vratiti se pod vlast Davidove vladarske kuće. ²⁷ Ako nastave prinositi žrtve BOGU u jeruzalemskom Hramu, s vremenom će se opet prikloniti prijašnjem gospodaru. Vratit će se Roboamu, kralju Jude, a mene ubiti.«

²⁸ Kralj je tražio savjet i potom dao napraviti dva zlatna teleta. Rekao je narodu: »Nema više potrebe da idete u Jeruzalem. Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz Egipta.«^[d]

²⁹ Jedno je tele postavio u Betelu, a drugo u Danu. ³⁰ Bio je to strašan grijeh jer je narod počeo štovati idole.

³¹ Također, na mjestima štovanja drugih bogova, Jeroboam je podigao svetišta, a za svećenike je postavljao ljude od kojih nisu svi bili Leviti^[e]. ³² Ustanovio je i novi vjerski blagdan za narod Izraela, sličan onome koji se slavio u Judi. Petnaestog dana, osmog mjeseca^[f], Jeroboam i svećenici, koje je sam postavio, prinosili su zlatnoj teladi žrtve u idolskim svetištima Betela. ³³ Kralj Jeroboam prinosio je žrtve i palio mirisnu smolu na žrtveniku u Betelu, na dan koji je sam proglasio blagdanom.

Prokletstvo žrtvenika u Betelu

13 Dok je Jeroboam stajao pred žrtvenikom u Betelu, iz Jude je došao Božji čovjek i donio mu BOŽJU riječ. ² Prema BOŽJOJ zapovijedi, proklinjao je žrtvenik: »Žrtveniče, ovako ti poručuje BOG: ‘U Davidovoj vladarskoj obitelji rodit će se sin po imenu Jošija. Na tebi će žrtvovati svećenike iz svetišta koja su posvećena drugim bogovima, a koji danas ovdje pale mirisnu smolu. Na tebi će se spaljivati ljudske kosti!’«

³ Istoga je dana i potvrdio svoje riječi. Rekao je: »Evo vam znak da govorim BOŽJU riječ: Ovaj će se žrtvenik raspasti i pepeo s njega prosut će se na zemlju.«

⁴ Kad je kralj Jeroboam čuo poruku Božjeg čovjeka protiv žrtvenika u Betelu, digao je svoju ruku sa žrtvenika i pokazao na njega: »Uhitite ga!«

No tada mu se ukočila ruka. Više je nije mogao micati. ⁵ Žrtvenik se raspao i pepeo s njega prosuo se, sve u skladu s BOŽJOM riječi koju je objavio Božji čovjek.

⁶ Tada je kralj rekao Božjem čovjeku: »Zauzmi se za mene pred tvojim BOGOM i moli ga da mi ozdravi ruka.«

Božji je čovjek molio BOGA i kraljeva je ruka ozdravila. Bila je kao i prije.

⁷ Kralj je pozvao Božjeg čovjeka: »Dođi k meni i jedi sa mnom. Želim ti dati dar.«

⁸ No on je odgovorio kralju: »Ne idem s tobom, čak i ako mi ponudiš pola svoga kraljevstva. Ovdje ne smijem ni jesti ni piti. ⁹ BOG mi je zapovjedio da ovdje ništa ne uzimam za hranu i piće te da se ne vraćam putem kojim sam došao.«

¹⁰ Otišao je drugim putem. Nije se vraćao putem kojim je stigao u Betel.

Stari prorok iz Betela

¹¹ U Betelu je živio jedan stari prorok. Sinovi^[g] su mu ispričali što je Božji čovjek učinio tog dana u Betelu. Prepričali su mu i što je rekao kralju Jeroboamu.

¹² Otac ih je pitao: »Kojim je putem otišao?«

Kad su mu sinovi pokazali put kojim je otišao Božji čovjek iz Jude, ¹³ rekao je: »Osedlajte mi magarca.«

Osedlali su mu magarca, a on je uzjahao ¹⁴ i krenuo za Božjim čovjekom.

Našao ga je kako sjedi pod hrastom. Pitao je: »Jesi li ti Božji čovjek koji je došao iz Jude?«

»Jesam«, odgovori on.

¹⁵ Tada ga stari prorok pozove: »Krenimo mojoj kući i jedimo zajedno.«

¹⁶ No on mu odgovori: »Ne smijem se vratiti s tobom, niti ovdje smijem jesti i piti. ¹⁷ Jer, BOG mi je zapovjedio: ‘Ne uzimaj ovdje ništa za jelo i piće, i ne vraćaj se istim putem kojim si došao.’«

¹⁸ Tada mu je stari prorok rekao laž: »Ja sam prorok kao i ti. Božji mi je anđeo rekao BOŽJU riječ: ‘Dovedi ga natrag svojoj kući da se najede i napije.’«

¹⁹ Tako se Božji čovjek vratio te je jeo i pio u domu starog proroka.

²⁰ Dok su sjedili za stolom, stari je prorok čuo BOŽJU riječ. ²¹ Objavio ju je Božjem čovjeku koji je došao iz Jude: »Ovako govori BOG: ‘Nisi poslušao BOŽJU riječ. Nisi se pokorio BOŽJOJ zapovijedi. ²² Vratio si se, jeo si i pio na mjestu na kojem sam ti zabranio da uzimaš hranu i piće. Zato ti tijelo neće biti sahranjeno u grobu tvojih predaka.’«

²³ Nakon što je Božji čovjek jeo i pio, stari prorok, koji ga je na prijevaru doveo natrag, osedlao mu je svog magarca. ²⁴ Na putu ga je presreo lav i ubio ga. Njegovo je tijelo ležalo na putu, a pored su stajali magarac i lav. ²⁵ Ljudi su prolazili i vidjeli na putu leš i lava kako stoji do njega. To su dojavili u grad, gdje je živio stari prorok.

²⁶ Kad je to čuo stari prorok, koji je Božjeg čovjeka vratio s njegovog puta, rekao je: »To je Božji čovjek koji nije poslušao BOŽJU riječ. Zato je BOG poslao lava, koji ga je rastrgao i ubio, kao što je BOŽJA riječ upozoravala.«

²⁷ Stari je prorok rekao svojim sinovima da mu osedlaju magarca, a oni su to i učinili. ²⁸ Pronašao je leš kako leži na putu. Pored tijela su stajali magarac i lav. Lav nije pojeo tijelo niti je naudio magarcu. ²⁹ Prorok je položio tijelo Božjeg čovjeka na magarca i vratio se u grad. Želio ga je dostojno ožaliti i sahraniti. ³⁰ Tijelo je položio u svoju grobnicu i tugovao nad njim: »Jao, brate moj!«

³¹ Nakon što ga je sahranio, rekao je svojim sinovima: »Kad umrem, pokopajte me u ovaj grob. Moje kosti položite pored kostiju Božjeg čovjeka. ³² Jer, sigurno će se ostvariti sve ono što je prema BOŽJOJ riječi objavio o žrtveniku u Betelu i svetištima u gradovima Samarije.«

Jeroboam ustrajava u zlu

³³ Ni poslije ovog događaja Jeroboam se nije odvratio od zla, već je i dalje u svetištima svojevoljno postavljao svećenike iz svih izraelskih plemena.^[h] Tko god je želio, mogao je služiti kao svećenik. ³⁴ Bio je to grijeh Jeroboamove vladarske obitelji koji je doveo do njezinog pada i propasti kraljevstva.

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Iv 11,47-53)

22 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. ² Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način kako da ubiju Isusa, ali su se bojali naroda.

Judina izdaja

(Mt 26,14-16; Mk 14,10-11)

³ Tada je Sotona ušao u Judu, zvanog Iskariot, koji je bio jedan od Dvanaestorice. ⁴ On je otišao dogovoriti se s vodećim svećenicima i hramskim stražarima kako da im izruči Isusa. ⁵ Ovi su se vrlo razveselili tome i obećali mu zauzvrat dati novac. ⁶ Juda je to prihvatio i čekao povoljan trenutak da im izruči Isusa, kad u blizini ne bude naroda.

Priprema pashalne večere

(Mt 26,17-19; Mk 14,12-16)

⁷ Došao je i dan beskvasnih kruhova, kad se žrtvuje pashalno janje. ⁸ Isus je poslao Petra i Ivana te im rekao: »Idite i priredite nam pashalnu večeru!«

⁹ Oni su ga pitali: »Gdje želiš da je priredimo?«

¹⁰ Isus im je rekao: »Na ulasku u grad naići ćete na čovjeka koji nosi vrč vode. Idite za njim u kuću u koju on uđe! ¹¹ Recite domaćinu: ‘Učitelj te moli da nam pokažeš sobu u kojoj on i njegovi učenici mogu jesti pashalnu večeru.’ ¹² Čovjek će vam onda pokazati veliku, uređenu gornju sobu. Tamo sve pripremite!«

¹³ Petar i Ivan su otišli. Našli su sve kako im je Isus bio rekao pa su pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mt 26,20-30; Mk 14,17-26; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

¹⁴ Kad je došlo vrijeme, Isus se smjestio za stol zajedno s Dvanaestoricom. ¹⁵ Rekao im je: »Žarko sam želio prije svoje muke jesti s vama ovu pashalnu večeru. ¹⁶ Kažem vam da je neću više jesti sve dok se ne ispuni u Božjem kraljevstvu.«

¹⁷ Tada je uzeo čašu, zahvalio Bogu i rekao: »Uzmite i podijelite je među sobom! ¹⁸ Kažem vam da više neću piti vina sve dok ne dođe Božje kraljevstvo.«

¹⁹ Zatim je uzeo kruh i zahvalio Bogu. Razlomio ga je i dao učenicima govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen!« ²⁰ Isto je tako, nakon jela, uzeo čašu i rekao: »Ova je čaša novi Savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.«^[a]

²¹ »Ruka moga izdajice na stolu je pokraj moje. ²² Sin Čovječji otići će u smrt koja mu je određena, ali teško onome koji ga izdaje!«

²³ A oni su počeli zapitkivati jedan drugoga: »Tko bi od nas mogao takvo što učiniti?«

Budite sluge!

²⁴ Među njima se razvila i prepirka o tome tko je od njih najveći. ²⁵ A Isus im je rekao: »Kraljevi ovoga svijeta vladaju narodima, a oni koji imaju vlast, sebe zovu ‘dobročiniteljima’. ²⁶ No vi ne budite takvi! Naprotiv, neka najveći među vama bude kao onaj najmanji, a vođa neka bude kao sluga! ²⁷ Jer, tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li to onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama onaj koji poslužuje.

²⁸ Vi ste bili uz mene u mojim kušnjama. ²⁹ Dajem vam da vladate u Božjem kraljevstvu, kao što je meni dao moj Otac. ³⁰ Vi ćete jesti i piti za mojim stolom u mom Kraljevstvu. Sjedit ćete na prijestoljima i suditi dvanaesterim Izraelovim plemenima.«