M’Cheyne Bible Reading Plan
David prebrojava narod
(1 Ljet 21,1-27)
24 BOG se opet razljutio na Izraelce pa je potaknuo Davida protiv njih.
Uputio ga je: »Idi i prebroji ljude u Izraelu i Judi!«
2 Kralj je rekao Joabu, zapovjedniku vojske: »Obiđi sva izraelska plemena od Dana do Beer Šebe[a] i prebroji narod. Želim znati koliko ih ima.«[b]
3 No Joab će kralju: »Neka ti tvoj BOG dâ i sto puta više ljudi nego što ih sad ima, i neka to tvoje oči vide, moj gospodaru i kralju. Ali, zašto to činiš?«
4 No kraljeva je riječ bila jača od Joabove i vojni su zapovjednici krenuli u prebrojavanje izraelskog naroda. 5 Kad su prešli preko rijeke Jordan, utaborili su se južno od Aroera, grada koji se nalazi usred doline Gad, na putu prema Jazeru. 6 Odatle su prošli kroz Gilead, sve do Tahtim Hodšija. Potom su išli u Dan Jaan i okolnim putem u Sidon. 7 Zatim su krenuli prema tvrđavi Tir. Zašli su u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Na kraju su otišli na jug Jude u Beer Šebu.
8 Nakon devet mjeseci i dvadeset dana prošli su cijelu zemlju i vratili se u Jeruzalem. 9 Joab je obavijestio kralja o ukupnom broju muškaraca, sposobnih za vojsku. U Izraelu je bilo osamsto tisuća vojnika sposobnih za borbu mačem, a u Judi petsto tisuća.
Bog kažnjava Davida
10 Nakon što je prebrojao cijeli narod, David se osjetio krivim.[c] Rekao je BOGU: »Počinio sam veliki grijeh. Molim te, BOŽE, oprosti mi jer sam postupio kao budala.«
11 Prije nego što je David ujutro ustao, BOG je poručio njegovom vidiocu[d] Gadu: 12 »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan, a ja ću izvršiti kaznu.’«
13 Gad je otišao k Davidu i rekao mu: »Odaberi jedno od troje: sedam[e] godina gladi u svojoj zemlji, tri mjeseca bježanja pred neprijateljima ili tri dana smrtonosne bolesti u svojoj zemlji. Razmisli i donesi odluku. Tvoj odgovor moram prenijeti onome koji me poslao.«
14 David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.«
15 Tako je BOG pustio pomor na Izrael, koji je počeo tog jutra i potrajao do kraja zadanog roka. Od Dana do Beer Šebe umrlo je sedamdeset tisuća ljudi.
16 Kad je anđeo digao ruku da uništi Jeruzalem, BOG se sažalio zbog sve te nesreće. Anđelu, koji je ljudima donosio smrt, rekao je: »Dosta je! Spusti ruku!«
Anđeo se tada nalazio pored gumna[f] Jebusejca[g] Araune.
David gradi žrtvenik na gumnu
17 Kad je vidio anđela, koji je ubijao narod, David je rekao BOGU: »Samo sam ja počinio grijeh i samo sam ja činio zlo. Ovi su me ljudi slijedili kao ovce. Radili su ono što sam im rekao. Molim te, kazni samo mene i moju obitelj.«
18 Toga je istog dana Gad došao k Davidu i rekao: »Idi i BOGU podigni žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune.«
19 David je učinio kako mu je BOG poručio po Gadu.
20 Arauna je vidio kralja Davida i njegove ljude kako mu prilaze. Izišao je pred njih i poklonio se do zemlje. 21 Upitao je: »Zašto je moj gospodar kralj došao k svome slugi?«
David mu je odgovorio: »Došao sam kupiti gumno od tebe i na njemu podići žrtvenik BOGU. Tada će prestati pomor.«
22 Arauna je rekao Davidu: »Neka moj gospodar kralj uzme što god želi od mene da bi prinio žrtvu. Evo, tu su volovi za žrtvu paljenicu, mlatilice[h] i volovski jarmovi za drvo. 23 O kralju, sve ti to dajem.«
I još je rekao kralju: »Neka tvoj BOG prihvati tebe i tvoju žrtvu.«
24 No kralj mu je odgovorio: »Ne! Moram ti platiti. Neću BOGU prinositi žrtve koje su za mene besplatne.«
Tako je David kupio gumno i volove za pedeset srebrnjaka[i]. 25 Izgradio je žrtvenik BOGU i prinio žrtve paljenice i slavljenice[j]. BOG je tada odgovorio na njegove molitve za zemlju i zaustavio pomor u Izraelu.
4 Ono što želim reći jest ovo: dok je nasljednik dijete, ne razlikuje se od roba iako je vlasnik svega. 2 Pod nadzorom je čuvara i upravitelja do vremena koje je odredio njegov otac. 3 Na isti smo način i mi, dok smo bili djeca, robovali beskorisnim pravilima ovoga svijeta. 4 No kad je nastupilo pravo vrijeme za to, Bog je poslao svoga Sina, kojeg je rodila žena i koji je bio podložan Zakonu, 5 kako bi Sin mogao otkupiti one koji su pod Zakonom i učiniti ih svojom djecom.
6 Budući da ste njegova djeca, Bog je poslao Duha svojega Sina u vaša srca koji kliče—»Abba[a], Oče!« 7 Tako više nisi rob, nego sin. A budući da si sin, Bog te učinio svojim nasljednikom.
8 Prije, dok niste poznavali Boga, robovali ste bogovima koji nisu pravi bogovi. 9 Ali sada, kada poznajete Boga—ili, radije, sada kada Bog poznaje vas, kako to da se vraćate slabim i beskorisnim pravilima i ponovo im želite robovati? 10 Vi slavite određene dane, mjesece, godišnja doba i godine. 11 Bojim se za vas, da se možda nisam uzalud trudio.
12 Braćo i sestre, preklinjem vas: budite kao ja, jer ja sam postao kao vi. Niste mi učinili ništa loše. 13 Kao što znate, prvi sam put došao k vama jer sam bio bolestan i propovijedao vam Radosnu vijest. 14 I premda vam je moja bolest bila na teret, niste me prezreli niti odbacili. Umjesto toga, primili ste me s dobrodošlicom kao da sam Božji anđeo. Primili ste me kao da je došao sâm Krist Isus! 15 Tada ste bili radosni. Gdje je sada ta radost? Sjećam se da biste tada učinili sve za mene. Iskopali biste svoje oči i dali ih meni, samo da ste mogli. 16 Jesam li vam postao neprijatelj govoreći vam istinu?
17 Ti vas ljudi gorljivo pokušavaju pridobiti za sebe, ali ne radi vašeg dobra, nego vas pokušavaju okrenuti protiv mene, da slijedite samo njih. 18 Dobro je da se netko zanima za vas, ali samo ako je to s dobrom namjerom. To je istina koja vrijedi i onda kad sam s vama i kad sam odsutan. 19 Djeco moja, zbog vas još jednom proživljavam porođajne muke, sve dok se u vama ne oblikuje Krist. 20 Volio bih biti s vama u ovom trenutku i razgovarati na drugi način jer ne znam što učiniti s vama.
Primjer Hagare i Sare
21 Recite mi, vi koji želite i dalje biti pod Zakonom, zar ne čujete što piše u Zakonu? 22 Piše da je Abraham imao dvojicu sinova. Jednoga je rodila ropkinja, a drugoga slobodna žena. 23 Sin ropkinje rođen je po ljudskom načinu, a sin slobodne žene po Božjem obećanju.
24 To ima preneseno značenje. Žene predstavljaju dva saveza. Jedan je savez s brda Sinaj, od kojeg su rođeni ljudi za ropstvo—Hagara predstavlja taj savez. 25 Ona predstavlja brdo Sinaj u Arabiji, ali je ona i poput današnjega Jeruzalema, jer je u ropstvu zajedno sa svojom djecom. 26 No nebeski je Jeruzalem poput slobodne žene koja je naša majka. 27 U Svetom pismu piše:
»Veseli se, ženo, koja ne možeš rađati,
raduj se i kliči, ti, koja nemaš porođajne bolove,
jer žena koja je bila ostavljena imat će više djece od udane.«[b]
28 Vi ste, braćo i sestre, poput Izaka, rođeni po Božjem obećanju.
29 No sin, koji je rođen po ljudskom načinu, progonio je onoga koji je rođen po Božjem Duhu. Tako je i sada. 30 Što piše u Svetom pismu? »Otjeraj ropkinju i njezinog sina, jer sin ropkinje neće biti nasljednik zajedno sa sinom slobodne žene.«[c] 31 Braćo i sestre, mi nismo djeca ropkinje, nego slobodne žene.
Egipat će snaći sudbina Asirije
31 Na prvi dan trećeg mjeseca jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina, čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Čovječe, reci egipatskom faraonu i njegovu mnogobrojnom narodu:
‘Tko je bio velik kao ti?
S kime te se može usporediti?
3 Pogledaj Asiriju kako je bila moćna.
Bila je poput cedra u Libanonu.
Velike grane zastirale su cijelu šumu,
stablo je naraslo vrhom do oblaka.
4 Vode su učinile da raste,
podzemni izvori ga nahranili.
Okružili su ga svi riječni tokovi
koji su natapali i druga stabla.
5 Visoko je izrastao,
nadvisio sve drugo drveće.
Imao je snažne, duge grane,
sve od silnog obilja vode.
6 Sve ptice su se gnijezdile
među njegovim granama.
Životinje su u njegovoj sjeni
rađale svoje mlade.
Mnogi su se veliki narodi
u njegovu sjenu sklanjali.
7 Da, Asirija je nekad bila
kao veliko, lijepo stablo.
Širila je snažne dugačke grane,
duboko za vodom pružala korijenje.
8 Ni u Božjem vrtu cedrovi nisu bili toliko visoki,
čempresi i platane nisu imali tako velike grane.
Ni jedno stablo u Božjem vrtu
nije joj bilo ravno po ljepoti.
9 Ja sam je učinio tako lijepom,
dao joj mnoštvo lijepih grana.
Sva stabla u Edenu, Božjem vrtu,
željela su biti kao ona.’
10 Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘To je stablo izraslo vrlo visoko, a vrh mu je dosegao do oblaka. Bilo je toliko veliko da ga je obuzeo ponos. 11 Zato sam ga prepustio moćnom vođi narodâ, a on ga je kaznio za njegovu zloću. Protjerao sam ga iz svog vrta. 12 A stranci, najokrutniji od svih naroda, posjekli su ga i grane mu rasuli po planinama i dolinama. Ogranci su mu se slomili po klancima te zemlje. Više nije bilo njegove ugodne sjene pa su se narodi razišli. 13 Danas se na tom palome stablu još samo gnijezde ptice i divlje životinje mu se zavlače pod srušene grane. 14 Stoga, nijedno se stablo, koje raste pored vode, više neće tako ponosno uzdići niti pokušati vrhom dosegnuti oblake. Ni jedno snažno stablo s dovoljno vode više se neće truditi da dosegne takvu visinu. Jer, sva stabla moraju umrijeti i pridružiti se mrtvim ljudima u svijetu mrtvih.’
15 Gospodar BOG kaže: ‘Onog dana kad je stablo bilo oboreno u svijet mrtvih, učinio sam da podzemne vode žaluju za njim. U znak žalosti, zatvorio sam rijeke i vodene tokove. Učinio sam da Libanon tuguje i sva su stabla uvenula. 16 Učinio sam da svi narodi drhte od straha kad su čuli da pada. Srušio sam to veliko stablo u svijet mrtvih da se pridruži drugima koji su otišli u tu jamu. A tada, sva stabla iz Božjeg vrta i najljepša libanonska stabla, koja su rasla natapana obiljem vode, utješila su se u podzemlju. 17 Da, čak i stabla, koja su živjela u sjeni velikog stabla, na kraju su završila u svijetu mrtvih. Pridružila su se ostalima koja su poginula u bitkama.’
18 Kralju Egipta, u Edenu ima mnogo velikih i snažnih stabala, ali ni jedno se ne može usporediti s tobom. No na kraju ćete završiti u svijetu mrtvih, među izopćenicima[a], među onima koji su poginuli u ratu.
Da, to će se dogoditi faraonu i brojnom egipatskom narodu. Tako je rekao Gospodar BOG.«
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International