M’Cheyne Bible Reading Plan

David doznaje za Šaulovu i Jonatanovu smrt

1 Nakon Šaulove smrti, David se vratio u Siklag. Bilo je to nakon pobjede nad Amalečanima. Tu se zadržao dva dana. ² Treći je dan stigao jedan čovjek iz Šaulovog tabora, razderane odjeće i glave posute prašinom.^[a] Kad je došao do Davida, poklonio se pred njim do zemlje.

³ »Odakle dolaziš?« upitao je David.

Čovjek je odgovorio: »Pobjegao sam iz izraelskog tabora.«

⁴ »Što se dogodilo? Pričaj!«

»Izraelska vojska povukla se iz borbe«, odgovorio je čovjek. »Poginulo je mnogo ljudi. Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi.«

⁵ David je upitao mladića: »Kako znaš da su Šaul i Jonatan mrtvi?«

⁶ »Zatekao sam se na planini Gilboa«, odgovorio je mladić. »Naišao sam na Šaula. Oslanjao se na koplje, dok su mu se brzo približavala neprijateljska bojna kola i konji. ⁷ Osvrnuo se i ugledao me. Pozvao me i spremno sam se odazvao. ⁸ Pitao me tko sam, a ja sam mu rekao da sam Amalečanin. ⁹ Tada mi je rekao: ‘Ubij me! U smrtnim sam mukama, jedva sam još živ.’ ¹⁰ Znao sam da onako ranjen neće preživjeti. Ubio sam ga, skinuo mu krunu s glave i narukvicu koju je imao na ruci te ih donio tebi, gospodaru.«

¹¹ Kad je to čuo, David je, silno tužan, razderao svoju odjeću. Svi ljudi oko njega učinili su isto. ¹² Pjevali su tužaljke, glasno plakali i postili sve do večeri. Oplakivali su Šaula i Jonatana, a i mnogo ratnika iz BOŽJEG naroda Izraela, koji su bili poginuli u borbi.

David osuđuje Amalečanina na smrt

¹³ David je upitao mladića koji mu je donio loše vijesti: »Odakle si?«

»Sin sam jednog stranca, Amalečanina«, odgovorio je on.

¹⁴ »Kako si se usudio dići ruku na kralja, BOŽJEG pomazanika^[b]?« upitao je David. ¹⁵ Pozvao je jednog od svojih slugu i zapovjedio: »Pogubi ga!«

Sluga je tada ubio glasnika.

Dok je mladić umirao, ¹⁶ David mu je dobacio: »Sam si kriv za svoju smrt. Presudio si sebi rekavši: ‘Ubio sam BOŽJEG pomazanika.’«

Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom

¹⁷ David je ispjevao tužaljku o kralju Šaulu i njegovom sinu Jonatanu. ¹⁸ Zapovjedio je narodu Jude da je nauče i pjevaju. Pjesma se zove »Oružje« i zapisana je u Knjizi junaka pravednika^[c]:

Darovi Svetog Duha

12 Što se tiče duhovnih darova, braćo i sestre, ne želim da ostanete u neznanju. ² Znate da ste bili zavedeni na krivi put i očarani mrtvim idolima dok ste bili nevjernici. ³ Zato vam govorim da nitko ne može reći potaknut Božjim Duhom: »Isus je proklet« i nitko ne može reći: »Isus je Gospodin«, osim ako ga nije potaknuo Sveti Duh.

⁴ Ima mnogo duhovnih darova, ali isti je Duh koji ih dijeli. ⁵ Ima mnogo načina služenja, ali svi su od istoga Boga. ⁶ Ima mnogo načina na koje Bog radi u ljudima, ali je isti Bog. ⁷ Nešto od Duha vidljivo je u svakome od nas, i to nam je darovano na korist svima. ⁸ Nekomu Duh daje dar govorenja riječi mudrosti, drugomu isti Duh daje dar govorenja riječi znanja. ⁹ Isti Duh nekome drugom daje vjeru, a drugi prima darove ozdravljanja od istog Duha. ¹⁰ Nekomu Duh daruje silu da čini čuda, drugomu dar proricanja, nekomu opet dar razlikovanja duhova—što je od Boga, a što nije. Jednomu Duh daje dar govora različitih jezika, a drugomu pak dar da tumači te jezike. ¹¹ Sve to čini jedan te isti Duh. Svakomu daje pojedinačno kako hoće.

Kristovo Tijelo

¹² Ljudsko je tijelo jedno, a sastoji se od mnogih dijelova. Svi ti dijelovi, premda ih je mnogo, čine jedno tijelo. Tako je i s Kristom. ¹³ Svi smo bili kršteni u jednome Duhu da bismo postali dio jednoga tijela, bez obzira na to jesmo li Židovi ili nežidovi, bez obzira na to jesmo li bili robovi ili slobodni ljudi. Svima nam je dan jedan Duh.

¹⁴ Ljudsko se tijelo ne sastoji samo od jednoga dijela nego ima mnogo dijelova. ¹⁵ Čak i ako noga kaže: »Ne pripadam tijelu jer nisam ruka«, ne prestaje zbog toga pripadati tijelu. ¹⁶ I ako uho kaže: »Ne pripadam tijelu jer nisam oko«, ne prestaje zbog toga pripadati tijelu. ¹⁷ Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bilo osjetilo sluha? A kad bi cijelo tijelo bilo uho, gdje bi bilo osjetilo mirisa? ¹⁸ Bog je dijelove tijela postavio upravo onako kako je htio. ¹⁹ I kad bi svi dijelovi tijela bili isti, gdje bi bilo tijelo? ²⁰ Upravo zato ima mnogo dijelova tijela, ali je tijelo samo jedno.

²¹ Oko ne može reći ruci: »Ne trebam te«, a glava ne može reći nogama: »Ne trebam vas«. ²² Naprotiv, oni dijelovi tijela koje smatramo slabijima—vrlo su važni. ²³ O onima koje ne smatramo osobito značajnima—vodimo najviše računa. Posebno se brinemo za one dijelove tijela koje ne želimo pokazati, ²⁴ dok oni dijelovi tijela koji se pokazuju ne trebaju takvu brigu. Međutim, Bog je tijelo sastavio tako da je dao veću čast onim dijelovima koji je nemaju, ²⁵ da unutar tijela ne bi bilo razdvajanja, nego da dijelovi tijela jednako vode računa jedni o drugima. ²⁶ Ako jedan dio tijela pati, svi drugi dijelovi pate s njim. Ako je jedan dio tijela počašćen, svi drugi dijelovi se raduju.

²⁷ Vi ste, dakle, Kristovo tijelo i dijelovi toga tijela svaki za sebe. ²⁸ Bog je prvo postavio u Crkvi apostole, zatim proroke pa učitelje. Potom je postavio ljude koji čine čudesna djela, pa one koji imaju dar ozdravljanja, zatim one koji imaju dar pomaganja, pa one s darom vodstva i one koji govore u jezicima. ²⁹ Nisu svi apostoli, zar ne? Niti su svi proroci i učitelji. I nemaju svi dar da čine čudesna djela ³⁰ ili dar ozdravljanja, zar ne? Ne govore svi drugim jezicima. I nemaju svi dar tumačenja jezika. ³¹ Čeznite za najkorisnijim darovima Duha. A sada ću vam pokazati najuzvišeniji put.

BOŽJA slava odlazi iz Hrama

10 Potom sam pogledao u svod kupole nad glavama krilatih bića. Iznad svoda je bilo nešto nalik prijestolju, napravljeno od modroga dragog kamena. ² Tada je BOG rekao čovjeku u lanenoj odjeći: »Idi među kotače ispod krilatih bića. Ondje napuni ruke užarenim ugljenom i raspi ga po gradu Jeruzalemu.«

Vidio sam ga kako ide. ³ Krilata su bića stajala na južnoj^[a] strani Hrama kad im je prišao čovjek u lanenoj odjeći. Oblak je ispunio unutrašnje dvorište. ⁴ BOŽJA slava podigla se iznad krilatih bića i pomaknula do praga na ulazu u Hram. Oblak je ispunio Hram, a sjaj BOŽJE slave obasjao njegovo dvorište. ⁵ Krilata su bića poletjela, a zvuk njihovih krila čuo se sve do vanjskog dvorišta. Zvuk je bio glasan kao glas Svemoćnog Boga.

⁶ Bog je bio zapovjedio čovjeku u lanenoj odjeći da zagrabi užarenog ugljena između kotača ispod krilatih bića. Čovjek je prišao i stao pored kotača. ⁷ Jedno od krilatih bića ispružilo je svoju ruku i zahvatilo nešto užarenog ugljena koji je bio u prostoru između četiri bića. Stavilo je ugljen u ruke čovjeka u lanenoj odjeći, a on ga je primio i izašao. ⁸ (Krilata su bića pod svojim krilima imala nešto slično ljudskim rukama.)

⁹ Vidio sam četiri kotača. Pored svakoga krilatog bića bio je po jedan kotač. Kotači su bili kao od prozirnoga svjetlucavoga dragog kamena^[b]. ¹⁰ Svi su kotači izgledali isto. Činilo se da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹¹ Krilata bića mogla su se kretati u sva četiri smjera i nisu skretala sa svog puta. Kretala su se ravno u smjeru u kojem su im bile okrenute glave. ¹² Bila su posve prekrivena očima. Oči su im bile posvuda po tijelu—po leđima, rukama, krilima, i po sva četiri kotača. ¹³ Čuo sam da kotače zovu »kotači koji se vrte«.

¹⁴ Svako je krilato biće imalo četiri lica. Jedno je bilo lice bika^[c], drugo lice čovjeka, treće lava, a četvrto orla. ¹⁵ Shvatio sam da su ta krilata bića ista ona živa bića koja sam vidio u svojoj viziji na kanalu Kebar.

Tada su se krilata bića podigla u zrak. ¹⁶ I kotači su se podigli s njima. Kad su bića raširila svoja krila i podigla se od zemlje, kotači se nisu odmicali od njih. ¹⁷ Kad su se bića smirila, smirili su se i kotači. Kad su se podigla u zrak, kotači su išli s njima. Jer, u kotačima je bio duh živih bića.

¹⁸ Tada se BOŽJA slava podigla s praga na ulazu u Hram, pomaknula prema krilatim bićima i zaustavila iznad njih. ¹⁹ Bića su raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Gledao sam ih kako odlaze. Zaustavila su se na istočnim vratima BOŽJEGA Hrama, a slava Izraelovog Boga bila je nad njima.

²⁰ Bila su to ista bića koja sam vidio ispod Izraelovog Boga u viziji na kanalu Kebar. Shvatio sam da sam i tada vidio ova ista krilata bića. ²¹ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, a ispod krila nešto što je sličilo ljudskim rukama. ²² Lica krilatih bića bila su ista kao i lica živih bića koja sam prije vidio u viziji na kanalu Kebar. Sva su bića gledala ravno pred sebe i kretala se ravno naprijed.

Ludost pouzdanja u bogatstvo

Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.