M’Cheyne Bible Reading Plan
Davidove posljednje riječi
23 Ovo su posljednje Davidove riječi:
Poruka Davida, Jišajevog sina,
poruka čovjeka kojeg je uzvisio Bog.
On je izabranik Boga Jakovljevog[a],
nadareni pjesnik izraelskih pjesama:
2 »Duh Božji kroz mene govori,
riječ njegova na jeziku je mome.
3 Bog je Izraelov progovorio,
stijena je Izraelova rekla:
‘Tko ljudima upravlja pravedno,
i tko je Bogu poslušan,
4 taj je kao jutarnje svjetlo,
kao izlazak sunca bez oblaka,
kao svjetlost nakon kiše
koja travu mami iz zemlje.’
5 Takva je moja obitelj pred Bogom,
jer vječni je savez sa mnom sklopio,
u svemu dobro uređen i utvrđen.
Sigurno će mi pomagati
i svakoj mi želji udovoljiti.
6 Bezvrijedni zlikovci su poput trnja
koje bode ako ga rukama dotičeš.
7 Ako ga tko dira, ubode se,
kao željeznom špicom ili vrhom koplja.
Oni će biti bačeni u vatru,
u potpunosti spaljeni.«
Trojica junaka
(1 Ljet 11,10-41)
8 Ovo su imena slavnih Davidovih ratnika:
Takmonac Jošeb Bašebet[b] bio je zapovjednik kraljevih specijalaca[c]. U jednoj je bitci kopljem pobio osam stotina vojnika.[d]
9 Sljedeći od Trojice junaka bio je Eleazar, Dodov sin, Ahohovac. Bio je s Davidom kad su stali pred Filistejce, postrojene za bitku. Izraelci su se već bili povukli, 10 ali Eleazar nije uzmaknuo. Čvrsto je stajao i obarao Filistejce, toliko da mu se ruka ukočila i ostala kao prirasla uz mač. BOG je toga dana donio veliku pobjedu. Izraelska se vojska poslije vratila, ali samo da s mrtvih pokupi ratni plijen.
11 Treći među Trojicom bio je Šama, Ageov sin iz Harara. Kad su se jednom Filistejci okupili za bitku na polju punom leće, izraelska je vojska pobjegla pred njima. 12 No Šama je stajao usred polja i branio ga te je sam porazio Filistejce. Tako je BOG Izraelcima donio veliku pobjedu.
13 Jednom, pred samu žetvu, dok je David boravio u pećini blizu Adulama, Trojica od Tridesetorice junaka[e] došla su k njemu. U isto vrijeme vojska Filistejaca utaborila se u Dolini divova. 14 David je boravio u skrovištu, a filistejska je postrojba ušla u Betlehem.
15 David je rekao s čežnjom: »Kad bi mi barem netko donio vode iz bunara kod betlehemskih vrata.«
16 Trojica junaka probila su se kroz filistejske redove, uzela vodu iz bunara kod betlehemskih vrata i donijela je Davidu. No David nije htio piti, nego je izlio vodu na tlo kao prinos BOGU.
17 Rekao je: »Ne dao BOG da pijem tu vodu. Bilo bi to kao da pijem krv ljudi koji su riskirali svoje živote.« I zato nije htio piti.
Takve su stvari činila Trojica junaka.
Drugi hrabri ratnici
18 Abišaj, Joabov brat i Serujin sin, bio je vođa Trojice junaka. Jednom je kopljem pobio tri stotine neprijateljskih vojnika pa je postao slavan poput Trojice. 19 Zapravo, iskazana mu je veća čast i postao je njihov vođa iako im se nije pridružio.
20 Benaja je bio sin moćnog ratnika Jojade iz Kabseela. Izveo je velike podvige. Ubio je dvojicu najboljih ratnika iz Moaba. Jednoga snježnog dana sišao je u jamu i ubio lava. 21 Ubio je i jednog golemoga egipatskog ratnika. Iako je Egipćanin u ruci imao koplje, Benaja je na njega krenuo samo štapom. Istrgnuo je Egipćaninu koplje iz ruke i ubio ga njime. 22 Takvi su bili podvizi Benaje, Jojadinog sina, kojima se proslavio kao i Trojica junaka. 23 Imao je veći ugled od Tridesetorice junaka, ali nije postao jedan od Trojice junaka. David ga je postavio zapovjednikom svoje tjelesne straže.
Tridesetorica junaka
24 Sljedeći ljudi činili su Tridesetoricu:
Asahel, Joabov brat;
Elhanan, Dodov sin iz Betlehema;
25 Šama iz Haroda;
Elika iz Haroda;
26 Heles iz Peleta;
Ira, Ikešev sin iz Tekoe;
27 Abiezer iz Anatota;
Mebunaj iz Hušata;
28 Salmon iz Ahoha;
Mahraj iz Netofe;
29 Heleb, Baanin sin iz Netofe;
Itaj, Ribajev sin iz Gibee u Benjaminu;
30 Benaja iz Piratona;
Hidaj s Gaaških potoka;
31 Abi Albon iz Arbe;
Azmavet iz Barhuma;
32 Eliahba iz Šaalbona;
Jašenovi sinovi; Jonatan,
33 Šama iz Harara;
Ahiam, Šararov sin iz Harara;
34 Elifelet, Ahasbajev sin iz Maake;
Eliam, Ahitofelov sin iz Gilona;
35 Hesraj iz Karmela;
Paaraj iz Arbe;
36 Igal, Natanov sin iz Sobe;
Bani iz Gada;
37 Selek iz Amona;
Nahraj iz Beerota, Joabov štitonoša;
38 Ira iz Jatira;
Gareb iz Jatira;
39 i Urija Hetit.
Bilo ih je ukupno trideset i sedmorica.
Božji blagoslovi primaju se vjerom
3 O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. 2 Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. 3 Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? 4 Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. 5 Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti?
6 To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.[a]« 7 Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. 8 A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.«[b] 9 Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. 10 No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.«[c] 11 Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.«[d] 12 A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.«[e] 13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.«[f] 14 Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri[g] primimo Duha kojeg nam je Bog obećao.
Zakon i obećanje
15 Braćo i sestre, dat ću vam primjer iz svakodnevnoga života. Ljudi sklapaju ugovore među sobom kojima se, kad se jednom ovjere, ne može ništa dodati niti oduzeti. Tako je i s ovim. 16 Obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom Potomku. Vidite, kada se kaže »njegovim potomcima«, to se ne odnosi na mnoge ljude. Ne, nego se odnosi na jednoga čovjeka—»i tvojem Potomku«[h]—a to je Krist. 17 Pritom mislim na ovo: Zakon je utvrđen četiristo trideset godina nakon što je Bog sklopio Savez s Abrahamom. Zato nije ni mogao ukinuti ugovor što ga je Bog već prije ovjerio i tako poništiti Božje obećanje. 18 Kad bi nasljedstvo ovisilo o Zakonu, ne bi više ovisilo o obećanju, a Bog je obećanjem dao blagoslove Abrahamu na dar.
19 Što je onda bila svrha Zakona? On je bio dodan obećanju da ukaže na prijestupe i da vrijedi do dolaska Potomka kojem je dano obećanje. Zakon su donijeli anđeli, uz pomoć Mojsija[i] kao posrednika. 20 No posrednik nije potreban ako postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan.
Svrha Mojsijevog zakona
21 Znači li to da se Zakon suprotstavlja Božjim obećanjima? Naravno da ne! Kad bi postojao zakon koji bi ljudima mogao dati život, tada bi pravednost dolazila po tom zakonu. 22 Ali Sveto pismo proglašava da je cijeli svijet zarobljen grijehom zato da obećanje bude dano po vjeri u Isusa Krista[j] onima koji vjeruju.
23 Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. 24 Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. 25 Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.
26 Po vjeri ste svi vi Božja djeca[k] u Kristu Isusu. 27 Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. 28 Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. 29 Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog.
Babilonska vojska napada Egipat
30 Čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Čovječe, govori u moje ime. Reci da Gospodar BOG poručuje:
‘Plačite i svima recite:
»Dolazi strašan dan.«
3 Da, taj dan je blizu!
Primiče se BOŽJI dan.
Bit će to dan tamnih oblaka,
vrijeme propasti za narode.
4 Mač će se sručiti na Egipat,
a Etiopiju će obuzeti strah.
Poginut će mnogo Egipćana,
bogatstvo će im se oduzeti,
sve će biti u ruševinama.
5 Vojnici, koje je Egipat unajmio iz Etiopije, Puta, Luda, Arabije, Libije, čak i dio mog vlastitoga naroda, propast će u bitci zajedno s Egipćanima.’
6 BOG kaže:
‘Propast će svi egipatski saveznici,
nestat će snaga i ponos Egipta.
Od Migdola do Asuana ljudi će padati,
pokošeni mačevima u Egiptu.
Tako kaže Gospodar BOG.
7 Egipat će biti najuništenija zemlja,
a egipatski gradovi najrazrušeniji.
8 Tada će znati da sam ja BOG,
kad zapalim požar u Egiptu
i uništim sve koji im pomažu.
9 Tada ću brodovima slati glasnike sa strašnim vijestima u bezbrižnu Etiopiju. Svi će ondje drhtati od straha na dan propasti Egipta. A taj je dan blizu!’
10 Gospodar BOG kaže:
‘Upotrijebit ću babilonskoga kralja Nabukodonosora
da dokrajči narod Egipta.
11 Dovest ću njega i njegovu vojsku,
najstrašniju vojsku na svijetu,
da potpuno unište tu zemlju.
Isukat će svoje mačeve na Egipat
i zemlju napuniti mrtvacima.
12 Učinit ću da tokovi Nila presuše,
a zemlju prodati zlikovcima.
Rukama stranaca uništit ću zemlju
i sve što je u njoj.
Ja, BOG, rekao sam svoje.’
Uništenje egipatskih idola
13 Gospodar BOG kaže:
‘Uništit ću sve egipatske idole
i bezvrijedne kipove iz Memfisa.
U Egiptu više neće vladati kralj,
zemljom će zavladati strah.
14 Opustošit ću Patros[a],
zapaliti Soan, kazniti Tebu.
15 Svoju ću srdžbu sručiti na
egipatsku tvrđavu Pelusium[b].
Uništit ću stanovništvo Tebe.
16 Zapalit ću požar u cijelom Egiptu,
Pelusium će se previjati od boli.
Vojska će prodrijeti u grad Tebu,
Memfis će svaki dan iznova patiti.
17 Mladići iz Heliopolisa i Bubastisa[c] će poginuti,
a stanovništvo će im biti odvedeno u roblje.
18 U Tahpanesu će svanuti crni dan
kad ondje slomim egipatsku vlast.
Nestat će im sva snaga i ponos.
Egipat će prekriti tamni oblaci
kad stanovništvo njegovih gradova
bude odvedeno u zarobljeništvo.
19 Tako ću kazniti Egipat
i oni će znati da sam ja BOG.’«
Slabljenje Egipta
20 Sedmog dana, u prvome mjesecu, jedanaeste godine progonstva kralja Jojakina,[d] čuo sam BOGA kako mi govori: 21 »Čovječe, slomio sam ruku egipatskom faraonu. No nitko mu je nije povio niti izliječio pa više neće imati snage držati mač.
22 Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Evo, idem na egipatskog faraona. Polomit ću mu obje ruke, i zdravu i slomljenu. Učinit ću da mu ispadne mač. 23 Rastjerat ću Egipćane među druge narode, potjerat ću ih u druge zemlje. 24 Učinit ću da ojačaju ruke babilonskoga kralja. Dat ću mu svoj mač. Slomit ću ruke faraonu pa će pred babilonskim kraljem stenjati u smrtnim mukama. 25 Osnažit ću ruke babilonskoga kralja, a faraonove ću ruke oslabiti. Egipćani će znati da sam ja BOG kad svoj mač stavim u ruke babilonskoga kralja, a on ga digne na Egipat. 26 Rastjerat ću Egipćane među druge narode, raspršiti ih po drugim zemljama. Tada će znati da sam ja BOG.’«
38 Ali on je bio samilostan,
opraštao bi im grijeh
i nije ih istrijebio.
Mnogo je puta susprezao gnjev
i nije budio svoju ljutnju.
39 Sjetio bi se da su samo smrtnici,
vjetar koji prođe i više se ne vrati.
40 Koliko su se bunili protiv njega
i žalostili ga u pustinji!
41 Stalno su iznova iskušavali Boga
i zadavali bol svecu Izraelovom.
42 Nisu se sjećali njegove moći—
onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja,
43 ni znakova koje je učinio u Egiptu,
njegovih čuda u kraju oko Soana.
44 U krv je pretvorio rijeke i potoke
i nitko nije iz njih mogao piti.
45 Rojeve muha poslao je da ih grizu
i žabe da im zagorčaju život.
46 Usjeve im je predao nametnicima,
plod njihove muke skakavcima.
47 Lozu im je zatukao tučom,
njihove divlje smokve mrazom.
48 Njihova goveda izložio je tuči,
a stoku munjama.
49 Poslao je na njih svoj žestoki gnjev,
srdžbu, bijes i nevolju.
Anđela zatirača poslao je na njih,
50 dao je oduška svome gnjevu.
Život im nije poštedio smrti,
nego ih je predao pomoru.
51 Pobio je sve prvorođeno u Egiptu,
najstarije sinove u Hamovim šatorima.
52 Ali svoj narod izveo je kao ovce
i kroz pustinju ih poveo kao stado.
53 Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili,
a more je prekrilo njihove neprijatelje.
54 Doveo ih je u svoju Svetu zemlju,
na ovu goru koju je svojom snagom osvojio.
55 Pred njima je istjerao narode.
Užetom je izmjerio i razdijelio
nasljedstvo plemenima Izraelovim
i dao da se nastane u svojim šatorima.
56 Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga
i stalno se bunili protiv njega.
Nisu se držali njegovih propisa.
57 Iznevjerili su ga kao i njihovi preci,
nepouzdani kao iskrivljen lûk.
58 Ljutili su ga jer su se klanjali idolima
i nevjerom ga činili ljubomornim.
59 Kada ih je Bog čuo, razjario se
i sasvim odbacio Izrael.
60 Napustio je svetište u Šilu,
šator u kojem se nastanio među ljudima.
61 Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza,
predao im je znak svoje slave.
62 Svoj narod je predao maču,
razjaren na svoj posjed.
63 Vatra je proždrla njihove mladiće,
a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu.
64 Svećenici su im pali od mača,
a udovice nisu stigle ni zaplakati.
65 Tada se Gospodar prenuo, kao od sna,
kao ratnik koji se trijezni od vina.
66 Potisnuo je svoje neprijatelje,
predao ih vječnoj sramoti.
67 Potom je odbacio Josipov šator
i nije izabrao Efrajimovo pleme,
68 nego je izabrao pleme Judino,
goru Sion, koju je zavolio.
69 Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko,
kao zemlju, da traje dovijeka.
70 Izabrao je Davida, svog slugu;
našao ga je kod ovaca i odatle uzeo.
71 Doveo ga je od ovaca dojilica
da na ispašu vodi Jakova, njegov narod,
Izraela, njegov posjed.
72 I napasao ih je čistog srca,
vodio ih je vještim rukama.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International