M’Cheyne Bible Reading Plan

Abšalom se vraća u Jeruzalem

14 Joab, Serujin sin, znao je koliko kralj čezne za Abšalomom. ² Zato je poslao u Tekou po jednu mudru ženu.

Rekao joj je: »Pretvaraj se kao da si u žalosti za pokojnikom. Odjeni crnu odjeću i nemoj se uljepšavati. Ponašaj se kao da već dugo oplakuješ smrt bliske osobe. ³ Takva idi kralju i razgovaraj s njim.«

Joab je ženu uputio kako treba razgovarati s kraljem.

⁴ Kad je žena iz Tekoe došla pred kralja, poklonila se do zemlje i rekla: »Kralju, molim te, pomozi mi!«

⁵ »Što te muči?« upitao je kralj.

Ona odgovori: »Udovica sam. Umro mi je muž. ⁶ Imala sam dvojicu sinova. Potukli su se u polju. Nikog nije bilo da ih rastavi pa je jedan udario drugoga i ubio ga. ⁷ Cijela je obitelj sada protiv mene. Traže da im predam ubojicu. Žele ga ubiti jer je on ubio svoga brata. Tako će ga spriječiti da ima nasljednika. Žele zatrti moju obitelj, izbrisati ime moga muža i njegovo potomstvo sa zemlje.«

⁸ Tada joj kralj reče: »Idi kući, a ja ću se pobrinuti da se riješi tvoj problem.«

⁹ No žena će kralju: »Moj gospodaru kralju, što god učinio, odgovornost će biti na meni i mojoj obitelji. Kralj i kraljevstvo ostat će nedužni u ovoj stvari.«

¹⁰ »Ako te netko bude uznemiravao«, reče kralj, »dovedi ga k meni i taj ti sigurno više neće smetati.«

¹¹ A ona odvrati: »Neka se kralj moli svome BOGU i spriječi da se izvrši krvna osveta na mome sinu.«

»Zaklinjem se BOGOM«, reče on, »tvom sinu neće pasti ni dlaka s glave.«

¹² Tada žena reče: »Moj kralju i gospodaru, smije li tvoja sluškinja još nešto reći?«

»Reci«, odgovori on.

¹³ A ona će: »Zašto si onda upravo takve stvari planirao protiv Božjeg naroda? Ovom je odlukom kralj zapravo osudio samog sebe jer ne dopušta povratak svoga prognanog sina. ¹⁴ Svi moramo umrijeti jer smo kao voda koja se prolijeva na zemlju i ne može se više pokupiti. BOG oprašta ljudima. Pomaže prognanima da se vrate. ¹⁵ Došla sam ti ovo reći, moj gospodaru, jer su me zastrašili ljudi. Pomislila sam: ‘Razgovarat ću s kraljem. Možda mi pomogne. ¹⁶ Kralj će me sigurno razumjeti i obraniti od ljudi koji meni i mome sinu žele oduzeti nasljedstvo koje nam je dao BOG.’ ¹⁷ Znam da mi riječ moga gospodara kralja donosi mir jer on, poput Božjeg anđela, razlikuje dobro i zlo. Neka je tvoj BOG uvijek s tobom.«

¹⁸ Tada će kralj: »Postavit ću ti pitanje. Odgovori mi iskreno.«

»Reci, moj gospodaru kralju«, odgovori mu žena.

¹⁹ Kralj je upita: »Ima li Joab veze s ovim našim razgovorom?«

A žena odgovori: »Zaklinjem se tvojim životom, moj gospodaru kralju, ti si u pravu! Joab mi je zapovjedio da govorim s tobom i odredio što ću ti reći. ²⁰ Želio je da vidiš stvari na drugačiji način. No ti si gospodaru mudar kao Božji anđeo i znaš sve što se događa na zemlji.«

²¹ Kralj je tada rekao Joabu: »Dobro, učinit ću to. Idi i vrati mladog Abšaloma.«

²² Joab se ničice poklonio kralju, blagoslovio ga i rekao mu: »Danas znam, moj gospodaru kralju, da imam tvoju naklonost jer si ispunio moju molbu.«

²³ Zatim Joab ode u Gešur i dovede Abšaloma u Jeruzalem.

²⁴ A kralj je rekao: »Neka ide svojoj kući. Danas ga neću primiti.«

Tako se Abšalom vratio u svoj dom a da nije vidio kralja.

²⁵ U cijelom je Izraelu Abšalom bio poznat i hvaljen zbog svoje ljepote. Njegovo je tijelo bilo bez mane, od glave do pete. ²⁶ Krajem svake godine ošišao bi kosu. Bila je teška dva kilograma^[a]. ²⁷ Imao je trojicu sinova i jednu kćer. Bila je ona ljepotica i zvala se Tamara.

²⁸ Abšalom je proveo dvije godine u Jeruzalemu a da nije vidio kralja. ²⁹ Jednom je pozvao Joaba. Htio ga je poslati kralju s porukom, ali Joab je odbio. Pokušao je i drugi put, no ponovo bez uspjeha.

³⁰ Tada je Abšalom rekao svojim slugama: »Slušajte! Joabova njiva s ječmom je pokraj moje. Idite i zapalite je.«

I tako su Abšalomovi sluge zapalili Joabovu njivu.

³¹ Joab dođe u Abšalomovu kuću i upita ga: »Zašto su mi tvoji sluge zapalili njivu?«

³² »Slušaj«, reče mu Abšalom, »poručio sam ti da dođeš i preneseš kralju moju poruku: ‘Zašto sam dolazio iz Gešura? Bilo bi bolje da sam ostao tamo!’ Želim vidjeti kralja. Ako sam kriv, neka me pogubi.«

³³ Joab je otišao kralju i sve mu ispričao pa je kralj pozvao Abšaloma. Došao je pred kralja, poklonio mu se do zemlje, a kralj ga je poljubio.

7 Dragi prijatelji, imamo ova obećanja, stoga se očistimo od svih tjelesnih i duhovnih nečistoća! U strahopoštovanju prema Bogu živite život koji je potpuno svet. ² Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. ³ Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. ⁴ Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja.

⁵ Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. ⁶ Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, ⁷ i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo.

⁸ Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. ⁹ Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. ¹⁰ Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju—i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. ¹¹ Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. ¹² Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas. ¹³ Zato smo se i utješili. Osim te utjehe, još smo više sretni zbog Titove radosti jer ste ga svi vi obnovili.

¹⁴ A ja se nisam osramotio zbog svih dobrih stvari koje sam mu pričao o vama. Baš kao što je sve što smo mi vama pričali bilo istinito, tako su se i naše pohvale pred Titom pokazale istinitima. ¹⁵ Njegovi su osjećaji prema vama sad još jači kad se sjeti kako ste svi bili poslušni i kako ste ga primili sa strahopoštovanjem. ¹⁶ Sretan sam što mogu u vas imati potpuno povjerenje.

Božji mač

21 Čuo sam BOGA kako mi govori: ² »Čovječe, okreni se prema Jeruzalemu i govori protiv njihovih svetišta. Optuži zemlju Izrael. ³ Svim ljudima u zemlji reci da im Gospodar BOG poručuje: ‘Ja sam protiv tebe, Izraele. Izvući ću svoj mač iz korica i ukloniti iz tebe sve dobre i loše ljude. ⁴ Sve ću ih pobiti. Izvući ću svoj mač iz korica i poubijati sve ljude, od juga do sjevera. ⁵ Svi će znati da sam ja BOG i da sam izvukao svoj mač iz korica. Neću ga spremiti natrag dok sve ne izvršim.’

⁶ Stoga, čovječe, jauči kao da ti je srce slomljeno! Uzdiši pred drugima u gorkome jadu. ⁷ Kad te pitaju zašto tuguješ, reci im: ‘Zbog loših vijesti koje stižu. Svako će srce zadrhtati, a ruke klonuti od slabosti. Svaki će čovjek klonuti duhom i svima će koljena biti mokra od mokraće.’ To stiže i ostvarit će se«, rekao je Gospodar BOG.

Mač je spreman

⁸ Čuo sam BOGA kako mi govori: ⁹ »Čovječe, reci ljudima da Gospodar govori:

Kazna za Jeruzalem

¹⁸ Opet sam čuo BOGA: ¹⁹ »Čovječe, nacrtaj kartu i na njoj označi dva puta koja bi babilonski kralj mogao slijediti s mačem u ruci. Oba dolaze iz iste zemlje. Na mjestu gdje se razilaze, postavi putokaz. ²⁰ Jedan neka vodi u amonski grad Rabu, a drugi u judejski utvrđeni grad Jeruzalem. ²¹ Na razdvajanju puteva, babilonski će kralj odlučiti kamo dalje. Postavit će pitanje i tražiti odgovor na različite načine. Protrest će strijele, savjetovati se s idolima i gledati u jetru.^[a]

²² S njezine desne strane bit će znak za Jeruzalem. To će ga uputiti da napadne grad napravama za probijanje zidina. Vojnici će krenuti u napad. Vojska će zaurlati bojni poklič i krenuti u razvaljivanje gradskih vrata. Babilonci će podići nasipe i opsadne kule. ²³ Narod Jude mislit će da je taj gatalački znak lažan jer su bili sklopili sporazum s babilonskim kraljem. No on će ih podsjetiti na to da su prekršili dogovor i sve ih porobiti.

²⁴ Gospodar BOG kaže: ‘Učinili ste mnogo loših stvari. Vaš je grijeh otkriven. Natjerali ste me da se sjetim vaše krivnje pa ću vas predati neprijateljima da vas zarobe. ²⁵ A ti, pokvareni i opaki vladaru Izraela, došlo je vrijeme tvoje kazne. Došao je dan tvoje konačne kazne.’

²⁶ Gospodar BOG kaže: ‘Svuci turban! Skini svoju krunu! Nevažni će ljudi biti uzdignuti na vlast, a važni vođe maknuti. ²⁷ Grad će biti gomila ruševina! Doći će mu kraj kad dođe onaj kome sam odredio da ga kazni.’

Kazna za Amonce

²⁸ A ti, čovječe, govori ljudima u moje ime. Reci što Gospodar BOG poručuje o Amoncima i njihovim uvredama:

Poruka protiv Babilona

³⁰ ‘Vrati mač u korice. Sudit ću ti na mjestu gdje si stvoren, u tvojoj rodnoj zemlji. ³¹ Iskalit ću na tebi svoj bijes. Moja će te ljutnja spaliti kao vrući vjetar. Predat ću te okrutnim ljudima koji su vješti u uništavanju. ³² Bit ćeš kao gorivo za vatru. Tvoja će krv teći kroz zemlju. Nitko te se više neće sjećati.’ Ja, BOG, rekao sam svoje.«

Narodna pjesma pobjede

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.