Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

M’Cheyne Bible Reading Plan

The classic M'Cheyne plan--read the Old Testament, New Testament, and Psalms or Gospels every day.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Samuel 2 12

Prorok prekorava Davida

12 BOG je proroka Natana poslao k Davidu.

Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri.

Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.«

David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!«

»Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao[a] sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula. Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još. Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. 10 Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’

11 A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjemu na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti[b]. 12 Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana[c].’«

13 David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.«

Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti. 14 No budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.«

Davidov sinčić umire

15 Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu. 16 David se molio BOGU za život djeteta, postio je i proveo noć ležeći na goloj zemlji. 17 Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio niti jesti.

18 Sedmoga je dana dijete umrlo.

Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.«

19 No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo.

»Je li dijete mrtvo?« upita on.

»Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.«

20 Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo.[d] Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo.

21 A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad, kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!«

22 On odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’ 23 No zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednoga dana otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.«

Salomonovo rođenje

24 Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovo je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina kojem je dala[e] ime Salomon.

BOG je volio dječaka 25 te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija[f] jer je BOG tako htio.

David osvaja Rabu

(1 Ljet 20,1-3)

26 Joab je još jednom napao amonski grad Rabu i ovaj put zauzeo kraljevsku tvrđavu. 27 Poslao je Davidu glasnike s porukom: »Zauzeo sam Rabu i tvrđavu koja čuva zalihe vode. 28 Sad ti okupi ostatak vojske, izvrši opsadu i osvoji ga. Inače ću ga osvojiti sam pa će se grad nazivati mojim imenom.«

29 David je okupio svu vojsku, otišao u Rabu, napao grad i osvojio ga. 30 S glave je njihovoga kralja[g] uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma[h]. Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. 31 Izveo je stanovnike i naredio im da rade pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Natjerao ih je da izrađuju cigle. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Zatim se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.

Korinćanima 2 5

Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.

Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. 10 Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.

Pomirite ljude s Bogom!

11 Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. 12 Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. 13 Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. 14 Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. 15 On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.

16 Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako. 17 Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. 18 A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. 19 Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. 20 Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! 21 Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.

Ezekiel 19

Tužaljka o izraelskim vladarima

19 Zapjevaj ovu tužnu pjesmu o vladarima Izraela:

»Tko je bila tvoja majka?
    Lavica među lavovima.
Među mladim je lavovima ležala
    i svoje mlade othranila.
Jednog od njih je izabrala, izrastao je u mladog lava,
    naučio je loviti, ubijao je i jeo ljude.
Narodi su čuli za njega, u zamku ga ulovili.
    U zemlju Egipat, kukama su ga odvukli.

Lavica ga je čekala pa je nadu izgubila.
    Drugo mlado je u mladog lava podigla.
Lovio je s lavovima i postao mladi lav,
    naučio je loviti, ubijao je i jeo ljude.
Mnoge je učinio udovicama i pustošio gradove,
    svi u zemlji užasavali su se njegove rike.
Tada su narodi iz okolnih krajeva
    razapeli mrežu i u jamu ga uhvatili.
Stavili su mu željezni ovratnik i kuke kroz nos.
    Doveli su ga kod babilonskoga kralja
    i stavili ga u zatvor.
Više se ne čuje njegova rika
    po planinama Izraela.

10 Majka ti je bila kao plodna loza pored vode,
    sva plodna i razgranata, od obilja vlage.
11 Pružila je snažne stabljike, kao vladarske palice.
    Jedna je stabljika dosezala visoko, do oblaka.
    Isticala se svojom visinom i mnogim granama.
12 No bijesno su iščupali lozu i bacili je na zemlju.
    Vrući vjetar s istoka strgnuo joj je plodove,
njezine su grane usahnule,
    a vatra je uništila snažnu stabljiku.

13 Sada je ta loza presađena u pustinju,
    u zemlju koja je suha i žedna.
14 Plamen je suknuo iz srednje stabljike,
    raširio se, progutao grane i plodove.
Nije više bilo snažne stabljike.
    Nije bilo vladarske palice.

To je bila tužaljka, tužna pjesma kojom se umrloga u grob prati.«

Psalmi 64-65

Molitva za zaštitu od neprijatelja

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Bože, poslušaj moju žalbu,
    sačuvaj me od strašnog neprijatelja.
Sakrij me od zavjere opakih,
    od spletki zločinačkih.
Jezike oštre kao mačeve
    i odapinju riječi kao otrovne strijele.
Iz zasjede gađaju nedužnoga,
    napadaju iznenada, ne boje se nikoga.
Ustrajavaju u zlim namjerama,
    dogovaraju se gdje će staviti zamke
    i govore: »Tko će nas vidjeti?«
Zlodjela smišljaju i govore:
    »Savršen zločin smo smislili.«
    Da, lukave su misli i srce čovječje.

Ali Bog će ih gađati strijelama,
    iznenada će ih raniti.
Zbog svojih riječi oni će nastradati.
    Svi koji ih vide glavom će odmahivati.
Ljude će spopasti strah,
    pričat će što je Bog učinio,
    iz njegovih djela izvući će pouku.
10 Pravednici se raduju u BOGU
    i u njemu nalaze utočište.
    Slavit će ga svi koji su u srcu pravedni.

Zahvala za izobilje

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo,
    da zavjete tebi izvršavamo.
Tebi koji čuješ molitve,
    tebi će doći svako ljudsko biće.
Kad nas naši grijesi svladaju,
    ti ih uklanjaš i brišeš.
Blago onima koje si izabrao i doveo
    da borave u tvom Hramu!
Uživamo u dobrima tvog Doma,
    tvog svetoga Hrama.

U svojoj nam pravednosti odgovaraš,
    čudesnim nas djelima spašavaš.
Bože, ti si naše spasenje,
    ti si nada svim ljudima
    do krajeva zemlje i s dalekih mora.
Svojom silom planine postavljaš
    jer toliko si moćan.
Ti stišavaš huku mora,
    bijes njihovih valova
    i bunu naroda.
Čak i oni što žive nakraj svijeta
    boje se tvojih znamenja.
Od istoka do zapada,
    ljudi ti kliču od radosti.

Za zemlju brineš, natapaš je vodom
    i činiš je plodnom.
Rijekama daješ vode,
    ljudima daješ usjeve.
10 Zemljine oranice natapaš,
    brazde poravnavaš;
omekšavaš je pljuskom,
    urod joj blagoslivljaš.
11 Godinu ovjenčavaš svojim dobrima,
    tvoja kola prepuna su plodova.
12 Divlji pašnjaci puni su obilja,
    veseljem se kite brda.
13 Livade su se stadima prekrile,
    a doline žitom odjenule.
    Svi kliču i pjevaju od radosti.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International