M’Cheyne Bible Reading Plan

Akiš šalje Davida natrag

29 Filistejci su okupili cijelu svoju vojsku u taboru u Afeku, dok su Izraelci postavili tabor kod izvora u Jezreelu. ² Filistejski su vladari marširali na čelu svojih postrojbi od po sto i tisuću vojnika. David i njegovi ljudi išli su na začelju s Akišem.

³ Filistejski su vojni zapovjednici pitali: »Što će ovi Hebreji ovdje?«

Akiš im je odgovorio: »To je David, bivši sluga izraelskog kralja Šaula. Već više od godinu dana je kod mene. Otkad je prebjegao pa sve do danas, nisam vidio da je učinio išta krivo.«

⁴ No filistejski su zapovjednici bili ljuti na kralja. Rekli su mu: »Vrati ga! Neka se vrati u grad koji si mu odredio. Ne može s nama u bitku. Okrenuo bi se protiv nas, ubijajući naše vojnike za naklonost svoga gospodara. ⁵ Zar to nije onaj isti David o kojem su plešući pjevali:

⁶ I tako je Akiš pozvao Davida i rekao mu: »Zaklinjem se BOGOM, bio si mi vjeran. Bilo bi mi drago da služiš u mojoj vojsci. Otkako si došao k meni pa sve do danas, nisam vidio da si učinio išta krivo. No filistejski vladari se ne slažu. ⁷ Zato se sad mirno vrati. Nemoj činiti ništa što bi ih moglo naljutiti.«

⁸ »Ali što sam učinio?« pitao ga je David. »Je li tvoj sluga išta loše učinio od dana kad sam došao kod tebe pa sve do danas? Zašto ne mogu ići i boriti se protiv neprijatelja svoga gospodara kralja?«

⁹ Akiš je odgovorio Davidu: »U mojim si očima bez mane, kao Božji anđeo. No filistejski su zapovjednici rekli da ne možeš s nama u bitku. ¹⁰ Zato ustani rano ujutro i već u zoru kreni natrag sa svojim ljudima, slugama tvoga gospodara.«

¹¹ Tako su David i njegovi ljudi ustali rano ujutro i vratili se u zemlju Filistejaca, a Filistejci su se uputili gore u Jezreel.

David protiv Amalečana

30 Treći su dan David i njegovi ljudi stigli do Siklaga. Amalečani su u pljačkaškom pohodu upali u područje Negeva i napali Siklag. Spalili su grad. ² Zarobili su žene, kao i sve stare i mlade koje su ondje zatekli. Nisu ih ubili, nego uzeli kao zarobljenike i otišli svojim putem.

³ Kad su David i njegovi ljudi došli u grad, vidjeli su da je spaljen, a njihove žene i djeca odvedeni u zarobljeništvo. ⁴ Glasno su naricali i plakali do iznemoglosti. ⁵ Odvedene su bile i obje Davidove žene, Ahinoama iz Jezreela i Abigajla iz Karmela, Nabalova udovica. ⁶ David je bio veoma nesretan. Ljudi su govorili da će ga kamenovati, ogorčeni zbog gubitka svojih sinova i kćeri.

No David je našao snagu u svome BOGU. ⁷ Rekao je svećeniku Abjataru, Ahimelekovom sinu: »Donesi mi svećenički prsluk.«

Abjatar je donio svećenički prsluk, ⁸ a David je pitao BOGA: »Trebam li krenuti u potjeru za napadačima? Hoću li ih sustići?«

»Kreni«, dobio je odgovor. »Sigurno ćeš ih stići i osloboditi zarobljenike.«

⁹ David je krenuo sa šesto ljudi i stigao do klanca potoka Besor. Neki su tu zaostali. ¹⁰ Dvjesto je ljudi bilo previše iscrpljeno za prijelaz preko Besora. David je s preostalih četiristo nastavio potjeru.

¹¹ Na putu su našli nekog Egipćanina i doveli ga k Davidu. Dali su mu kruha i vode te je jeo i pio. ¹² Prije toga, tri dana i noći nije jeo niti pio. Ponudili su mu i grudu smokava, kao i dvije šake suhoga grožđa. Najeo se i povratio snagu.

¹³ David ga je upitao: »Čiji si i odakle dolaziš?«

»Ja sam Egipćanin, rob jednog Amalečanina«, odgovorio je. »Prije tri sam se dana razbolio i gospodar me ostavio. ¹⁴ Bili smo u napadačkom pohodu u području Negeva, gdje žive Kerećani^[a]. Bili smo i u Judi, i u području Negeva, gdje žive ljudi iz Kalebovog roda. Spalili smo grad Siklag.«

¹⁵ David je pitao: »Možeš li me odvesti do svojih ljudi?«

Čovjek mu je odgovorio: »Odvest ću te do njih ako mi se zakuneš Bogom da me nećeš ubiti niti predati mome gospodaru.«

¹⁶ Zatim je odveo Davida do Amalečana. Ležali su svuda uokolo, jeli i pili. Slavili su zbog velikog plijena koji su oteli u zemlji Filistejaca i u Judi. ¹⁷ David ih je napao. Ubijao ih je od sumraka do večeri sljedećeg dana. Nitko nije uspio pobjeći osim četiristo mladića koji su pobjegli na devama. ¹⁸ David je oslobodio sve koje su Amalečani bili oteli. Oslobodio je i svoje dvije žene. ¹⁹ Ništa nije nestalo. Svi mladi i stari, svi sinovi i kćeri, sva imovina i sve što je bilo zaplijenjeno, David je uspio vratiti. ²⁰ Uzeo je sva stada sitne i krupne stoke. Ljudi su tjerali stoku naprijed i govorili: »Ovo je Davidov plijen.«

²¹ Tada je David stigao do potoka Besor, gdje je ostavio onih dvjesto ljudi koji su bili previše iscrpljeni da bi ga pratili. Oni su izašli ususret Davidu i ljudima koji su bili s njim. Kad im se približio, pozdravio ih je.

²² Među ljudima, koji su otišli s Davidom na Amalečane, našlo se pokvarenih i nevaljalih koji su govorili: »Nisu išli s nama. Nećemo s njima dijeliti plijen. Neka svaki od njih uzme svoju ženu i djecu pa neka idu.«

²³ No David je rekao: »Nemojte tako, braćo moja! Mislite na ono što nam je BOG dao. Omogućio nam je da porazimo neprijatelje koji su nas napali. ²⁴ Nitko vas neće poslušati. Onaj tko ostaje čuvati stvari treba dobiti jednak dio kao i onaj tko ide u borbu. Neka se svima dijeli jednako.«

²⁵ Od tada pa nadalje odredio je da to bude pravilo i zakon u Izraelu. Isto vrijedi i danas.

²⁶ Kad je David stigao u Siklag, dio je plijena poslao svojim prijateljima, judejskim starješinama. Poručio im je: »Ovo je dar za vas, dio plijena koji je otet od BOŽJIH neprijatelja.« ²⁷ Darove je poslao starješinama u Betel, Ramot u Negevu, Jatir, ²⁸ Aroer, Sifmot, Eštemou, ²⁹ Rakal, u gradove Jerahmeeličana i Kenijevaca, ³⁰ u Hormu, Bor Ašan, Atak ³¹ i Hebron, kao i starješinama u svim drugim mjestima kojima su bili prolazili David i njegovi ljudi.

Povijest Izraela upozorava

10 Braćo i sestre, želim da znate da su svi naši preci bili pod oblakom^[a] i svi su prošli kroz more. ² Svi su bili kršteni u oblaku i moru kao Mojsijevi pripadnici. ³ Svi su jeli istu duhovnu hranu ⁴ i svi su pili isto duhovno piće jer su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena Krist. ⁵ No većina ih nije ugodila Bogu i ubijeni su u pustinji.^[b]

⁶ To se dogodilo da bi nam služilo za primjer, da ne bismo željeli zle stvari kao što su oni željeli. ⁷ Nemojte štovati lažne bogove kao neki od njih, jer u Svetom pismu piše: »Ljudi su sjeli da jedu i piju pa ustali da se ludiraju.«^{[c] 8} Ne ulazite u seksualne grijehe, kao što su neki od njih činili, pa ih je dvadeset i tri tisuće poginulo u jedan dan! ⁹ I nemojte iskušavati Gospodina, kao što su radili neki od njih, pa su ih ubile zmije. ¹⁰ I nemojte mrmljati, kao što su neki od njih, pa ih je pobio anđeo uništavač.

¹¹ Sve im se to dogodilo za primjer, a zapisano je kao upozorenje nama, koji živimo u posljednjim vremenima. ¹² Onaj, dakle, koji misli da čvrsto stoji, neka pazi da ne padne. ¹³ Sva iskušenja, kojima ste bili podvrgnuti, zajednička su svim ljudima. No Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani više od onoga što možete podnijeti. On će se pobrinuti da možete izaći iz tog iskušenja, tako da ga možete izdržati.

¹⁴ Dakle, dragi moji prijatelji, klonite se štovanja lažnih bogova! ¹⁵ Govorim vam kao razumnim ljudima. Prosudite sami što vam govorim. ¹⁶ Zar čaša blagoslova^[d], za koju zahvaljujemo, nije sudjelovanje u Kristovoj krvi? Zar kruh koji lomimo ne znači da smo dio Kristovog tijela? ¹⁷ Budući da je samo jedan kruh, znači da smo svi dio istog tijela, jer svi dijelimo taj jedan kruh.

¹⁸ Pogledajte izraelski narod! Zar se oni koji jedu žrtvovano meso ne ujedinjuju u tom činu s Bogom kod žrtvenika? ¹⁹ Govorim li time da meso žrtvovano lažnim bogovima nešto znači? Ili da lažni bogovi nešto znače? Ne! ²⁰ Zapravo, ono što ti ljudi žrtvuju—žrtvuju zlim duhovima, a ne Bogu. A ja ne želim da imate išta zajedničko sa zlim duhovima! ²¹ Ne možete piti iz Gospodinove čaše i iz demonske čaše. Ne možete jesti za Gospodinovim stolom i za stolom demona. ²² Pokušavamo li učiniti Gospodina ljubomornim? Zar smo mi jači od njega?

Vaša sloboda na Božju slavu

²³ »Sve je dopušteno«, vi kažete. Ali nije sve za naše dobro. »Sve je dopušteno«, ali sve ne izgrađuje. ²⁴ Neka nitko ne gleda svoju korist, nego korist drugih.

²⁵ Jedite sve vrste mesa koje možete kupiti na tržnici i ne raspitujte se o tome mesu, tako da možete jesti čiste savjesti. ²⁶ U Svetom pismu piše: »Gospodinu pripada Zemlja i sve što je na njoj.«^[e]

²⁷ Ako vas nevjernik pozove na obrok i vi se želite odazvati, jedite sve što vam ponudi. Ne raspitujte se o hrani, da možete jesti čiste savjesti. ²⁸ Ali ako vam tko kaže: »Ovo je meso bilo žrtvovano lažnom bogu«, nemojte jesti zbog onoga koji vam je to rekao i zbog njegove savjesti. ²⁹ Ne kažem da ne jedete zbog vlastite savjesti, nego zbog onoga koji vam je rekao za to meso. I to je jedini razlog jer se moja sloboda ne određuje prema savjesti drugog čovjeka. ³⁰ Ako sa zahvalnošću prihvatim ponuđenu hranu, zašto da budem okrivljen zbog nečega za što zahvaljujem Bogu?

³¹ Dakle, kad jedete ili pijete, ili bilo što drugo radite—činite sve Bogu na slavu! ³² Nemojte stvarati probleme ni Židovima, ni nežidovima, ni onima koji pripadaju Božjoj Crkvi. ³³ Ugledajte se u mene! Ja nastojim udovoljiti svima na sve načine. Ne tražim što je korisno za mene, nego što je korisno za mnoge da bi mogli biti spašeni.

Štovanje lažnih bogova u Hramu

8 Petog dana u šestome mjesecu, šeste godine našeg progonstva,^[a] sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA. ² Ugledao sam neku priliku koja je sličila čovjeku. Donji mu je dio tijela bio kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću. ³ Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz, u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes. ⁴ Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar.

⁵ Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes.

⁶ Nastavio mi je govoriti: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.«

⁷ Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu. ⁸ Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroza zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroza zid. ⁹ Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.« ¹⁰ Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su štovali Izraelci.

¹¹ Vidio sam sedamdesetoricu starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana. ¹² Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svoga lažnog idola. Jer, oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’« ¹³ I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.«

¹⁴ Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza^[b].

¹⁵ Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.« ¹⁶ Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEGA Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEGA Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset i pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu.

¹⁷ On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova je zemlja puna nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima!^{[c] 18} Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz svega glasa vikali u uši, neću ih čuti.«

Bog vlada i brani svoj grad i narod

Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Upotrijebiti »alamot«^[a].

Bog vlada nad narodima

Voditelju zbora. Pjesma hvale Korahovih potomaka.