M’Cheyne Bible Reading Plan

Bog poziva Mojsija

3 Mojsije je čuvao stado svog tasta Jitra, koji je bio svećenik u zemlji Midjan. Poveo je stado kroz divljinu i došao do Božje planine Horeb^[a]. ² Ondje mu se ukazao BOŽJI predstavnik u plamenu vatre, usred grma.

Mojsije je gledao kako grm gori, ali ne sagorijeva. ³ Pomislio je: »Kakva čudesna pojava! Prići ću i pogledati zašto grm ne izgara.«

⁴ Kad je BOG vidio da je Mojsije prišao da pogleda, pozvao ga je iz grma: »Mojsije! Mojsije!«

Mojsije odgovori: »Evo me.«

⁵ »Ne prilazi bliže«, rekao je Bog. »Izuj obuću s nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.« ⁶ Zatim je rekao: »Ja sam Bog tvog oca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.«

Nato je Mojsije zaklonio lice zato što se bojao gledati u Boga.

⁷ »Vidio sam jad svog naroda u Egiptu. Čuo sam njegov vapaj pod goničima robova. Znam za njegove patnje«, rekao je BOG. ⁸ »Zato sam sišao da ga spasim od Egipćana i da ga iz te zemlje odvedem u dobru i prostranu zemlju. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko, gdje žive Kanaanci, Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. ⁹ Znaj da su vapaji Izraelaca doprli do mene i da sam vidio kako ih tlače Egipćani. ¹⁰ A sad, hajde! Šaljem te faraonu, da moj narod, Izraelce, izvedeš iz Egipta.«

¹¹ »Tko sam ja«, upita Mojsije Boga, »da idem faraonu i da Izraelce izvedem iz Egipta?«

¹² »Ja ću biti s tobom«, odgovori mu Bog, »i to će ti biti znak da sam te poslao. Kad izvedem narod iz Egipta, štovat ćete me na ovoj planini.«

Božje ime

¹³ Potom Mojsije reče Bogu: »Ako odem Izraelcima i kažem: ‘Bog vaših predaka poslao me k vama’, a oni me pitaju: ‘Kako se zove?’, što da im odgovorim?«

¹⁴ »JA SAM KOJI JESAM«, rekao je Bog Mojsiju. »Ovako reci Izraelcima: ‘JA JESAM poslao me k vama.’« ¹⁵ Bog je dalje rekao Mojsiju: »Reci Izraelcima: ‘JAHVE^[b], Bog vaših predaka, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama’. To je moje ime zauvijek. Tako će me zvati u svim naraštajima. ¹⁶ Idi, okupi izraelske starješine i reci im: ‘Pokazao mi se JAHVE, Bog vaših predaka, Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog. Rekao je: »Promatrao sam vas i vidio što vam čine u Egiptu. ¹⁷ Odlučio sam vas izvesti iz nevolja u Egiptu u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko.«’ ¹⁸ Starješine će te poslušati. Zatim idi s njima egipatskom kralju pa mu recite: ‘JAHVE, Bog Hebreja, sastao se s nama. Zato te molimo da nas pustiš da odemo tri dana hoda u pustinju, da prinesemo žrtve svome BOGU.’ ¹⁹ Znam da vas egipatski kralj neće pustiti ako ga ne prisili moćna ruka. ²⁰ Zato ću ispružiti svoju ruku i udariti po Egiptu svim čudima koja ću učiniti. Nakon toga će vas pustiti. ²¹ Učinit ću da vam Egipćani budu naklonjeni pa nećete otići praznih ruku. ²² Neka svaka Izraelka od svojih susjeda Egipćana, od žena koje žive u njihovim kućama, zatraži srebra, zlata i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane.«

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mt 12,1-8; Mk 2,23-28)

6 Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli. ² A neki su farizeji rekli: »Zašto radite ono što Zakon ne dopušta na šabat?«

³ Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David napravio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? ⁴ Niste li čitali da je ušao u Božji dom, uzeo prinesene kruhove—koje po Zakonu ne smije jesti nitko osim svećenika—i jeo ih, a dao ih je i svojim pratiocima?« ⁵ Rekao im je i ovo: »Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mt 12,9-14; Mk 3,1-6)

⁶ Drugog je šabata Isus otišao u sinagogu i poučavao ljude. Ondje je bio čovjek s usahlom desnom rukom. ⁷ Učitelji Zakona i farizeji držali su Isusa na oku da vide hoće li na šabat koga izliječiti. Tražili su povoda da ga optuže. ⁸ On je znao kako razmišljaju i rekao je čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani pred ljude!« Čovjek je ustao i stao pred njih. ⁹ Isus im je rekao: »Pitam vas, što Zakon dopušta da se čini na šabat: dobro ili zlo? Da se život spasi ili uništi?« ¹⁰ Pogledao je sve oko sebe i zatim rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« On je tako i učinio, a ruka mu je ozdravila. ¹¹ Oni su se razbjesnjeli i počeli smišljati među sobom što da učine Isusu.

Isus izabire apostole

(Mt 10,1-4; Mk 3,13-19)

¹² Tih je dana Isus otišao u planinu da se moli te je proveo čitavu noć moleći se Bogu. ¹³ Kad je svanulo, pozvao je k sebi svoje učenike i od njih izabrao dvanaestoricu koje je prozvao apostolima: ¹⁴ Šimuna—kojeg je nazvao Petar, Andriju—njegovog brata, Jakova i Ivana, Filipa, Bartolomeja, ¹⁵ Mateja, Tomu, Jakova—Alfejevog sina, Šimuna—zvanog Zelot, ¹⁶ Judu—Jakovljevog sina—i Judu Iskariotskog, koji je postao izdajnik.

Isus poučava i iscjeljuje

(Mt 4,23-25; 5,1-12)

¹⁷ Isus je zajedno s njima sišao s planine i zaustavio se na visoravni gdje se nalazilo veliko mnoštvo njegovih učenika. Bilo je tu i mnogo naroda iz cijele Judeje, Jeruzalema, tirskog i sidonskog primorja. ¹⁸ Došli su da ga čuju i da ih ozdravi od bolesti, a iscijelio je i one koje su mučili zli duhovi. ¹⁹ Svatko iz mnoštva pokušavao ga je dotaknuti jer je iz njega izlazila sila koja je ozdravljala sve.

²⁰ Gledajući u svoje učenike, Isus je progovorio:

²² Blago vama kad vas ljudi mrze, izopćuju i vrijeđaju, kad vas smatraju zlima i odbacuju zbog Sina Čovječjega. ²³ Veselite se tada i skačite od radosti, jer je velika vaša nagrada na Nebu. Pa i njihovi su preci to isto činili prorocima.

²⁶ Teško vama kad svi o vama budu lijepo govorili jer tako su se i njihovi preci ponašali prema lažnim prorocima.«

Voljeti neprijatelje

(Mt 5,38-48; 7,12a)

²⁷ »A ja kažem vama koji slušate: volite svoje neprijatelje! Činite dobro onima koji vas mrze! ²⁸ Blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji se prema vama loše odnose! ²⁹ Ako te tko udari po jednom obrazu, ti mu okreni i drugi. Ako ti tko uzme ogrtač, dopusti mu da ti uzme i košulju. ³⁰ Daj svakomu što te traži, a ako ti tko nešto uzme, ne zahtijevaj da ti vrati! ³¹ Ono što želite da ljudi čine vama, i vi činite njima. ³² Ako volite samo one koji vas vole, kakvu zahvalnost zaslužujete? Pa i grešnici vole one koji njih vole. ³³ Ako činite dobro onima koji čine dobro vama, kakvu zahvalnost zaslužujete? Tako rade i grešnici. ³⁴ Ako, pak, posuđujete onima za koje vjerujete da će vam vratiti, kakvu zahvalnost zaslužujete? Čak i grešnici posuđuju grešnicima da bi isto toliko dobili natrag. ³⁵ A vi volite svoje neprijatelje! Činite im dobro i posuđujte, ne očekujući ništa zauzvrat. Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. ³⁶ Budite milosrdni, kao što je i vaš Otac milosrdan!«

Opasnost kritiziranja

(Mt 7,1-5)

³⁷ »Ne sudite drugima i neće vam biti suđeno! Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Opraštajte i bit će vam oprošteno! ³⁸ Dajte i dobit ćete! Nasut će vam se dobra, nabijena i protresena mjera te će vam se još prosipati u naručje. Kako mjerite drugima, tako će se mjeriti i vama.«

³⁹ Ispričao im je i usporedbu: »Može li slijepac voditi slijepca? Neće li obojica upasti u jamu? ⁴⁰ Ni jedan učenik nije veći od svoga učitelja, nego je, kad je potpuno poučen, jednak svom učitelju.

⁴¹ Zašto primjećuješ trun u oku svoga brata, a ne vidiš gredu u vlastitom oku? ⁴² Kako možeš reći svojem bratu: ‘Brate, daj da ti izvadim taj trun iz oka’, kad ne vidiš gredu u vlastitom oku? Licemjeru! Prvo izvadi gredu iz svoga oka, a tek ćeš tada jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svoga brata.«

Dobar i loš plod

(Mt 7,17-20; 12,34b-35)

⁴³ »Nema dobrog stabla koje rodi lošim plodovima niti lošeg stabla koje rađa dobrim plodovima; ⁴⁴ svako se stablo prepoznaje po plodovima. S trnovitog grma ne beru se smokve, niti se s kupinovoga grma bere grožđe. ⁴⁵ Dobar čovjek čuva u svom srcu dobro pa tako iz njega i iznosi dobro. A zao čovjek iz svoga zlog srca iznosi zlo. Jer, čovjekova usta izgovaraju ono čime je ispunjeno njegovo srce.«

Dvije vrste graditelja

(Mt 7,24-27)

⁴⁶ »Zašto me zovete: ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što kažem? ⁴⁷ Svatko tko dolazi k meni, čuje moje riječi i izvršava ih, sličan je ⁴⁸ čovjeku koji je ovako sagradio kuću: kopao je duboko i postavio temelje na stijeni. Kad je rijeka nadošla, bujica je navalila na kuću, ali je nije mogla srušiti jer je bila dobro sagrađena. ⁴⁹ Ali onaj tko sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je čovjeku koji je sagradio kuću na zemlji bez temelja; bujica je navalila i kuća se odmah srušila, a od nje je ostala velika ruševina.«

Sofar

20 Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama:

O braku

7 Sada o onome o čemu ste mi pisali: za muškarca je dobro da se ne ženi, ² ali zbog opasnosti od seksualnog nemorala, neka svaki muškarac ima svoju ženu i svaka žena svoga muža. ³ Muž treba ispunjavati svoju dužnost prema svojoj ženi, kao što i žena treba ispunjavati svoju dužnost prema mužu. ⁴ Žena nije gospodar svojeg tijela, nego njezin muž. Isto tako, muž nije gospodar svojeg tijela, nego njegova žena. ⁵ Ne prikraćujte u tome jedno drugo, osim po dogovoru i na određeno vrijeme, kad se želite posvetiti molitvi. Onda ponovo budite zajedno, da vas Sotona ne bi zaveo zbog vaše slabosti. ⁶ To govorim kao dopuštenje, a ne kao zapovijed. ⁷ Volio bih kad bi svi ljudi mogli biti kao ja, ali svaki čovjek ima svoj dar od Boga—jedan ima ovakav dar, a drugi onakav.

⁸ Što se tiče neoženjenih i udovica, reći ću vam ovo: za njih je bolje da ostanu sami kao što sam ja. ⁹ No ako se ne mogu obuzdati, neka se ožene. Bolje se oženiti nego izgarati od strasti.

¹⁰ Oženjenima dajem ovu zapovijed—odnosno ne dajem ja, nego Gospodin: žena se ne smije rastaviti od svoga muža! ¹¹ Ali ako se ipak rastavi, neka se više ne udaje ili neka se pomiri sa svojim mužem. Ni muž se ne smije rastati od svoje žene.

¹² A za ostale kažem—a to vam govorim ja, a ne Gospodin:^[a] ako netko od braće ima ženu nevjernicu i ona želi ostati živjeti s njim, neka se ne rastaje od nje. ¹³ Ako pak žena ima muža nevjernika i on želi ostati živjeti s njom, neka se ne rastaje od njega. ¹⁴ Jer, muž nevjernik posvećen je po svojoj ženi, a žena nevjernica posvećena je po svome mužu. Inače, vaša bi djeca bila nečista, a ovako su sveta.

¹⁵ No ako se supružnik, koji nije vjernik, želi razdvojiti, neka se rastanu. Brat ili sestra, koji su vjernici, u tom su slučaju slobodni. Bog nas je pozvao da živimo u miru. ¹⁶ Tko zna, možda ćeš ti, ženo, spasiti svoga muža, a možda ćeš ti, mužu, spasiti svoju ženu.

Živite kako vas je pozvao Bog

¹⁷ Svatko treba živjeti onako kako mu je Gospodin namijenio i kako ga je pozvao Bog. I to zapovijedam u svim crkvama. ¹⁸ Ako je tko već bio obrezan kad ga je Bog pozvao, neka to ne pokušava promijeniti. Ako je koga Bog pozvao dok je bio neobrezan, neka se ne obrezuje. ¹⁹ Nije važno je li tko obrezan ili neobrezan. Važno je vršiti Božje zapovijedi. ²⁰ Svatko neka ostane u stanju u kojem je bio kad je pozvan. ²¹ Jesi li bio pozvan kao rob? Neka te to ne uznemiruje. No ako možeš postati slobodan, iskoristi tu priliku. ²² Jer, onaj koga je Gospodin pozvao dok je bio rob—slobodan je čovjek u Gospodinu. Isto tako, onaj koji je bio pozvan kao slobodan čovjek, sad je Kristov rob. ²³ Za vas je plaćena cijena. Nemojte robovati ljudima! ²⁴ Braćo i sestre, svatko od vas neka ostane pred Bogom u stanju u kojem je bio kad je pozvan.

Vjenčati se ili ne

²⁵ A sad, što se tiče neoženjenih, nemam nikakvu zapovijed od Gospodina. Ali, dat ću vam savjet, kao netko tko je vrijedan povjerenja, jer mi je Bog iskazao milost. ²⁶ Mislim da je, zbog sadašnjih teških vremena, bolje za čovjeka da ostane u onom stanju u kojemu jest. ²⁷ Ako si oženjen, ne traži rastavu. Ako si slobodan, ne traži ženu. ²⁸ Ali ako se oženiš, ne činiš grijeh. I ako se djevojka uda, ne čini grijeh. Ali imat ćete teškoće koje dolaze s brakom^[b] u ovome životu, a ja vas pokušavam poštedjeti.

²⁹ Ovo vam želim reći, braćo i sestre: nema još mnogo vremena. Od sada oni koji imaju žene neka budu kao oni koji ih nemaju. ³⁰ Oni koji tuguju neka se ponašaju kao da ne tuguju. Oni koji su sretni—kao da nisu. Oni koji kupuju—kao da nemaju ništa. ³¹ Oni koji koriste svjetovna dobra neka ne mare za njih. Jer, svijet u svome sadašnjem obliku prolazi.

³² Htio bih da budete bezbrižni. Neoženjen je čovjek zauzet Božjim poslom i time kako ugoditi Gospodinu. ³³ A oženjen je čovjek zauzet svjetovnim stvarima i time kako ugoditi svojoj ženi. ³⁴ Tako je u sebi podijeljen. Neudana žena ili djevojka zauzeta je Božjim poslom, kojemu se predaje dušom i tijelom. A udana se žena brine o svjetovnim stvarima i o tome kako ugoditi mužu. ³⁵ Govorim vam to za vaše dobro, ne da bih vam nešto zabranio, nego da bih vas usmjerio na ono što je čestito, kako biste mogli potpuno predano služiti Gospodinu.

³⁶ Ako tko smatra da je nepravedan prema svojoj zaručnici i da joj već prolazi vrijeme za udaju^[c], neka je oženi ako želi. Neće pogriješiti ako tako učini. ³⁷ Ali onaj tko je čvrst u svom srcu, tko nije pod pritiskom i može se obuzdati, pa je odlučio ne oženiti svoju zaručnicu—također ispravno postupa. ³⁸ Tako onaj koji oženi svoju zaručnicu dobro postupa, a onaj koji je ne oženi—još bolje.

³⁹ Žena je vezana u braku sve dok živi njezin muž, ali ako on umre, slobodna je da se uda za koga god želi, ali samo ako on pripada Gospodinu. ⁴⁰ No bit će sretnija ako ostane neudana. To je moje mišljenje, a ja mislim da je i u meni Božji Duh.