M’Cheyne Bible Reading Plan
Josip kod Potifara
39 Josip je bio odveden u Egipat. Egipćanin Potifar, jedan od faraonovih visokih službenika, zapovjednik dvorske straže, kupio ga je od Išmaelaca koji su ga onamo odveli. 2 BOG je bio s Josipom pa je bio uspješan. Živio je u kući svog egipatskoga gospodara. 3 Kad je njegov gospodar vidio da je BOG s njim i da mu daje uspjeh u svemu što radi, 4 Josip je stekao naklonost svoga gospodara i postao njegov osobni sluga. Potifar ga je postavio za upravitelja svog doma i povjerio mu svu imovinu. 5 Otkad ga je Potifar postavio za upravitelja doma i sve imovine, BOG je zbog Josipa blagoslovio Egipćaninov dom. BOŽJI je blagoslov bio na svemu što je Potifar imao, u kući i na polju. 6 Potifar je Josipu prepustio upravu nad svime što je imao. Tako se Potifar više ni za što nije trebao brinuti, nego samo odlučivati što će jesti.
Josip je bio lijep i dobro građen 7 pa je nakon nekog vremena žena njegovoga gospodara bacila oko na njega i rekla mu: »Spavaj sa mnom«.
8 No on je odbio i rekao joj: »Otkad sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kući—sve što ima povjerio je meni. 9 U ovoj kući imam vlast poput njega. Gospodar mi nije uskratio ništa osim tebe jer si mu žena. Kako bih onda mogao učiniti takvo veliko zlo i sagriješiti protiv Boga?«
10 I premda ga je ona iz dana u dan nagovarala, odbijao je spavati s njom, čak je izbjegavao i družiti se s njom. 11 Jednoga je dana Josip ušao u kuću obavljati svoj posao, a nije bilo nikog od posluge. 12 Ona ga uhvati za ogrtač i kaže: »Spavaj sa mnom!« Ali on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci i pobjegne. 13 Kad je vidjela da je ostavio ogrtač u njezinoj ruci i pobjegao, 14 pozvala je sluge pa im rekla: »Gledajte! Moj je muž doveo ovog Hebreja da nas osramoti! Došao je k meni i htio spavati sa mnom, ali sam počela vrištati. 15 Kad je čuo da vrištim, ostavio je svoj ogrtač kod mene i pobjegao.«
16 Držala je Josipov ogrtač pokraj sebe sve dok njegov gospodar nije došao kući, 17 a zatim i njemu ispričala istu priču: »Onaj sluga Hebrej, kojeg si nam doveo, ušao je k meni da me osramoti. 18 Ali, čim sam zavrištala, ostavio je svoj ogrtač kod mene i pobjegao.« 19 Kad je njegov gospodar čuo priču svoje žene, kako je njegov sluga postupio s njom, razljutio se. 20 Uhvatio je Josipa i bacio ga u zatvor, na mjesto gdje su držali kraljeve zatvorenike.
Josip u zatvoru
Dok je Josip bio u zatvoru, 21 BOG je bio s njim i pokazao mu svoju vjernost i ljubav. Učinio je da stekne naklonost upravitelja zatvora, 22 koji je sve zatvorenike povjerio Josipu te je on upravljao svime što se ondje radilo. 23 Upravitelj zatvora nije se brinuo ni za što pod Josipovom upravom jer je BOG bio s njim. I što god je Josip radio, BOG mu je davao uspjeh.
9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«
Isus s Mojsijem i Ilijom
(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)
2 Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. 3 Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. 4 Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.
5 Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« 6 Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.
7 Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«
8 Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.
9 Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.
10 Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« 11 Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«
12 Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? 13 Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)
14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. 15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.
16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«
17 Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. 18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«
19 Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«
20 Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.
21 Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«
Otac je rekao: »Od djetinjstva. 22 Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«
23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«
24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«
25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«
26 Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. 28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«
29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom[b].«
Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)
30 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je 31 želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« 32 No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.
Tko je najveći?
(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)
33 Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« 34 Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.
35 Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«
36 Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: 37 »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«
Tko nije protiv nas, taj je za nas
(Lk 9,49-50)
38 Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«
39 Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. 40 Tko nije protiv nas, taj je za nas. 41 Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«
Navođenje na grijeh
(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)
42 »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen[c] oko vrata i bace ga u more. 43 Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. 44 [d] 45 Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. 46 [e] 47 Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. 48 Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’[f] 49 Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.
50 Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli[g] i živite u miru jedni s drugima.«
5 Jobe, ako zavapiš, hoće li ti se tko odazvati?
Kojem ćeš se od anđela[a] obratiti?
2 Jer, bezumnika ubija ogorčenost,
a glupana izjeda zavist.
3 Vidio sam bezumnika kako pušta korijen,
ali ubrzo mu dom postade proklet.
4 Djeca su mu bespomoćna,
nitko ih na sudu ne brani.
5 Žetvu mu jedu gladni,
skupljajući je između trnja,
a pohlepni žude za njegovim bogatstvom.
6 Nedaća ne dolazi iz prašine,
niti nevolja niče iz zemlje.
7 Naprotiv, čovjek je uzrok vlastite patnje,
kao što je sigurno da iskre lete iz vatre.
8 Na tvome bih mjestu potražio Boga
i iznio mu svoj hvalospjev.
9 On čini nezamisliva čuda,
čudesa koja se ne mogu izbrojati.
10 On zemlji daruje kišu
i poljima šalje vodu.
11 Ponižene podiže visoko,
žalosnima daje spokoj.
12 On osujećuje naume lukavih,
da im ništa ne pođe za rukom.
13 On mudrace hvata u njihovom lukavstvu
i prepredenima mrsi račune.
14 Danju ih obuzima tama,
a u podne tapkaju kao da je noć.
15 On siromašnoga spašava
od njihovog oštrog jezika
i izbavlja ga iz ruke silnika.
16 Stoga, za siromašne ima nade,
a Bog zatvara usta nepravednima.
17 Blago čovjeku koga Bog ispravlja.
Zato ne preziri kaznu Svemoćnoga.
18 On ranjava, ali i previja;
udara, ali i liječi svojim rukama.
19 Izbavit će te iz mnogih nevolja,
nikakvo te neće snaći zlo.[b]
20 U vrijeme gladi otkupit će te od smrti,
a u ratu od sile mača.
21 Štitit će te od opakog jezika,
neće te biti strah kad dođe uništenje.
22 Smijat ćeš se razaranju i gladi,
i nećeš se plašiti zvijeri.
23 Jer, tvoje će oranice biti bez kamenja,[c]
a zvijeri će živjeti u miru s tobom.
24 Znat ćeš da ti je šator siguran,
obilazit ćeš svoje imanje i ništa ti neće manjkati.
25 Imat ćeš mnogo djece,
potomaka će biti kao trave na zemlji.
26 Do groba ćeš stići u dubokoj starosti,
bujat ćeš kao žito dok ga ne požanju.
27 Spoznali smo da je to istina.
Stoga, poslušaj pa i ti spoznaj.
Bog i židovski narod
9 Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je 2 da u srcu nosim duboku bol i žalost. 3 Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. 4 Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. 5 Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen.
6 No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, 7 niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«,[a] 8 a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. 9 Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.«[b]
10 Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. 11 Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše—da izbor bude po Božjem planu, 12 a ne zbog njihovih djela—Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.«[c] Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. 13 Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.«[d]
14 Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? 15 Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.«[e] 16 Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. 17 U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.«[f] 18 Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi.
19 Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« 20 No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. 21 Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi—ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu.
22 Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. 23 Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. 24 Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. 25 Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi:
»One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom
i onima koje nisam volio reći ću da ih volim.[g]
26 Na istome mjestu gdje je Bog rekao:
‘Vi niste moj narod’,
bit će prozvani djecom živoga Boga.«[h]
27 A prorok Izaija je rekao o Izraelu:
»Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru,
samo će se malen broj spasiti.
28 Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.«[i]
29 Kao što je Izaija već rekao:
»Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo,
bili bismo poput Sodome,
postali bismo poput Gomore.«[j]
30 Što ćemo zaključiti? Drugi narodi nisu težili za pravednošću, ali su je primili—pravednost koja se temelji na vjeri. 31 A Izraelci, koji su slijedili Zakon da bi stekli pravednost pred Bogom, nisu u tome uspjeli. 32 A zašto? Zato što su htjeli postati pravedni po svojim djelima, a ne po vjeri u Boga. Naišli su na kamen spoticanja i pali, 33 kao što piše u Svetom pismu:
»Gledajte, na Sionu postavljam kamen
na kojem će se ljudi spoticati,
stijenu zbog koje će padati,
ali onaj tko vjeruje u njega,
neće se razočarati.«[k]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International