M’Cheyne Bible Reading Plan

Jakov i obitelj nastanjuju se u Egiptu

47 Josip je otišao i rekao faraonu: »Moj otac i braća stigli su iz Kanaana sa stadima sitne i krupne stoke i svime što imaju. Sad su u kraju Gošen.« ² Zatim je poveo petoricu svoje braće i doveo ih pred faraona. ³ Faraon je upitao njegovu braću: »Čime se bavite?«

»Tvoje sluge su pastiri«, odgovore mu, »kao što su to bili i naši preci.«

⁴ Nastavili su: »Došli smo neko vrijeme živjeti ovdje kao stranci jer je u Kanaanu strašna glad i nema paše za stada tvojih slugu. Zato, molimo te, dopusti svojim slugama da se nastane u kraju Gošen.«

⁵ Faraon je rekao Josipu: »Budući da su ti došli otac i braća, ⁶ Egipat ti je na raspolaganju. Nastani svog oca i braću u najboljem kraju zemlje. Neka žive u kraju Gošen. A ako znaš da među njima ima sposobnih, postavi ih za nadglednike moje stoke.«

⁷ Zatim je Josip uveo svog oca Jakova i doveo ga pred faraona. Jakov je blagoslovio faraona, ⁸ a faraon ga upita: »Koliko imaš godina?«

⁹ Jakov mu odgovori: »Putujem zemljom 130 godina. Mojih je godina malo i bile su teške. Još nisu dostigle godine života mojih predaka.« ¹⁰ Jakov opet blagoslovi faraona i ode.

¹¹ Tako je Josip nastanio svog oca i braću u Egiptu. Dao im je posjede u najboljem dijelu zemlje, u kraju gdje je bio grad Ramses, kao što je faraon zapovjedio. ¹² Josip je opskrbio hranom svog oca, braću i sve očeve ukućane, prema broju uzdržavanih članova.

Josipova uprava tijekom gladi

¹³ Glad je bila vrlo teška i nigdje u zemlji nije bilo hrane. I Egipat i Kanaan bili su iscrpljeni. ¹⁴ Josip je sakupio sav novac od Egipćana i Kanaanaca dok su kupovali žito pa ga donio u faraonov dvor. ¹⁵ Kad je u Egiptu i Kanaanu nestalo novca, svi su Egipćani došli Josipu i rekli: »Daj nam hrane ili ćeš na svoje oči gledati kako umiremo. Novca više nemamo.«

¹⁶ »Onda dotjerajte svoju stoku«, rekao je Josip. »Ako nemate novca, dat ću vam hranu u zamjenu za stoku.« ¹⁷ Tako su Josipu dotjerivali svoju stoku, a on im je davao hranu u zamjenu za konje, magarce i stada sitne i krupne stoke. Te ih je godine prehranio hranom koju je zamijenio za svu njihovu stoku.

¹⁸ Nakon što je prošla godina, ponovo su došli sljedeće godine i rekli mu: »Gospodaru, ne možemo sakriti od tebe da smo potrošili sav novac, a i naša je stoka sad tvoja. Više ništa nije ostalo za vas, gospodaru, osim nas samih i naše zemlje. ¹⁹ Trebamo li propasti na tvoje oči, i mi i naša zemlja? Kupi nas i našu zemlju u zamjenu za hranu pa ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi robovi. Daj nam sjemena da preživimo, da ne bismo umrli i da zemlja ne bude opustošena.«

²⁰ Tako je Josip kupio svu obradivu egipatsku zemlju za faraona. Svi su Egipćani prodali svoja polja jer ih je pritisnula strašna glad. Zemlja je postala faraonova, ²¹ a narod s kraja na kraj Egipta postao je njegovo roblje. ²² Nije kupio jedino zemlju koja je pripadala svećenicima jer su oni dobivali redovan prihod od faraona i od njega živjeli. Zato nisu prodavali svoju zemlju.

²³ Josip je rekao narodu: »Budući da sam danas za faraona kupio vas i vašu zemlju, evo vam sjeme, pa zasijte polja. ²⁴ Ali, kad budete ubirali žetvu, jednu petinu morate dati faraonu, a četiri petine neka ostanu vama, kao sjeme za polja i kao hrana za vas, vaše ukućane i djecu.«

²⁵ Oni su rekli: »Gospodaru, spasio si nam život. Budući da si nam iskazao naklonost, bit ćemo faraonovi robovi.«

²⁶ Tako je Josip donio uredbu o zemlji u Egiptu, koja i danas vrijedi, da se petina žetve daje faraonu. Jedino zemlja svećenika nije pripala faraonu.

Jakovljeva posljednja želja

²⁷ Izraelci su se nastanili u Egiptu, u kraju Gošen. Ondje su stekli svoje posjede. Dobivali su mnogo djece i postali brojni.

²⁸ Jakov je živio u Egiptu sedamnaest godina pa je tako doživio stotinu četrdeset sedam godina. ²⁹ Kad se primaklo vrijeme njegove smrti, pozvao je svog sina Josipa i rekao mu: »Ako sam stekao tvoju naklonost, stavi ruku među moja bedra^[a] i obećaj da ćeš mi biti odan i vjeran: nemoj me sahraniti u Egiptu. ³⁰ Kad umrem i pridružim se svojim očevima, iznesi me iz Egipta i sahrani me u njihovoj grobnici.«

»Učinit ću kako kažeš«, rekao je Josip.

³¹ »Zakuni mi se«, rekao je, i Josip mu se zakleo. Tada se Izrael poklonio u znak zahvale na uzglavlju svog ležaja.^[b]

Luka piše o Isusovom životu

1 Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. ² Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. ³ I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. ⁴ Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.

Zaharija i Elizabeta

⁵ U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. ⁶ Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. ⁷ No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari.

⁸ Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. ⁹ Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. ¹¹ Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. ¹² Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. ¹³ No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. ¹⁴ On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja ¹⁵ jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. ¹⁶ Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. ¹⁷ A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.«

¹⁸ Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.«

¹⁹ Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. ²⁰ A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.«

²¹ Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. ²² Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. ²³ Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući.

²⁴ Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: ²⁵ »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«

Navještaj Isusovog rođenja

²⁶ Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, ²⁷ k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. ²⁸ Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.«

²⁹ Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav.

³⁰ Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. ³¹ Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. ³³ On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.«

³⁴ Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!«

³⁵ Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. ³⁶ Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! ³⁷ Bogu ništa nije nemoguće.«

³⁸ Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.

1 Od Pavla, pozvanog po Božjoj volji da bude apostol Isusa Krista.

I od Sostena, našega brata.

² Božjoj Crkvi u Korintu, svetima u Isusu Kristu. Vi ste pozvani da budete Božji sveti ljudi, zajedno sa svima koji zazivaju ime našega Gospodina Isusa Krista, njihovoga i našega Gospodina, na bilo kojemu mjestu.

³ Neka s vama budu milost i mir od Boga, našega Oca, i od Gospodina Isusa Krista.

Zahvala Bogu

⁴ Neprestano zahvaljujem Bogu za vas zbog milosti koju vam je dao u Isusu Kristu. ⁵ U njemu ste postali bogati u svemu: i u govoru i u znanju. ⁶ Istina, koju smo vam prenijeli o Kristu, potvrdila se u vama ⁷ pa vam ne manjka ni jedan dar od Boga dok čekate dolazak našega Gospodina Isusa Krista. ⁸ On će vas učiniti čvrstima do kraja, tako da budete posve čisti na dan kada ponovo dođe Gospodin Isus Krist. ⁹ Vjeran je Bog koji vas je pozvao da dijelite život s njegovim Sinom Isusom Kristom, našim Gospodinom.

Problemi u korintskoj Crkvi

¹⁰ No, molim vas, braćo i sestre, u ime našega Gospodina Isusa Krista, da se međusobno slažete tako da među vama ne bude podjela. Molim vas da u mišljenju i u namjerama budete jedno. ¹¹ Saznao sam, naime, braćo moja i sestre, od Klojinih ukućana, da se prepirete jedni s drugima. ¹² Kad to kažem, mislim na to da jedan tvrdi kako pripada Pavlu, drugi Apolonu, jedan Kefi, a drugi opet Kristu. ¹³ Zar je Krist podijeljen? Nije Pavao taj koji je za vas bio razapet na križu niti ste bili kršteni u Pavlovo ime. ¹⁴ Hvala Bogu da nisam krstio nikoga od vas, osim Krispa i Gaja, ¹⁵ jer sada nitko ne može reći da ste bili kršteni u moje ime. ¹⁶ Da, krstio sam i Stefaninu obitelj, ali ne sjećam se da sam ikoga drugog krstio. ¹⁷ Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam Radosnu vijest, i to ne govorničkom mudrošću, da Kristov križ ne bi izgubio svoju snagu. ¹⁸ Jer, vijest o križu zvuči kao besmislica izgubljenima, a nama, koji smo spašeni, ona je Božja sila ¹⁹ jer u Svetom pismu piše:

²⁰ Gdje je mudrac? Gdje je školovan čovjek? Gdje je filozof ovoga vremena? Nije li Bog pretvorio mudrost svijeta u ludost? ²¹ Svijet nije svojom mudrošću upoznao Boga. Nego, Bog je u svojoj mudrosti odlučio ludošću propovijedanja spasiti one koji povjeruju. ²² Židovi traže čudesne znakove kao dokaz, a Grci traže mudrost. ²³ No mi propovijedamo o razapetome Kristu—to je za Židove zapreka, a za ostale narode glupost. ²⁴ Ali za one koji su pozvani, i Židove i nežidove, Krist je Božja sila i Božja mudrost. ²⁵ Božja je ludost mudrija od ljudske mudrosti i Božja je slabost jača od ljudske snage.

²⁶ Sjetite se, braćo i sestre, da vas je pozvao Bog. Među vama nema mnogo mudrih po ljudskim mjerilima, ni mnogo moćnih, ni mnogo onih koji potječu iz utjecajnih obitelji. ²⁷ No Bog je izabrao ono što je u očima svijeta ludost da bi posramio mudre. Bog je izabrao ono što je u svijetu slabo da bi posramio one koji su jaki. ²⁸ Izabrao je ono što je u svijetu nevažno, prezreno i ništavno, da uništi ono što je u svijetu važno. ²⁹ Tako se ni jedan čovjek ne može hvaliti pred njim. ³⁰ Bog je izvor vašega života u Isusu Kristu. Krist je postao naša mudrost od Boga. Po njemu smo postali pravedni, posvećeni i oslobođeni od grijeha. ³¹ Stoga, kao što piše u Svetom pismu: »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«^[b]