M’Cheyne Bible Reading Plan
Jakov blagoslivlja svoje sinove
49 Jakov je tada pozvao sve svoje sinove i rekao im: »Okupite se oko mene da vam kažem što će se s vama ubuduće događati.
2 Okupite se i čujte, sinovi Jakovljevi,
čujte svog oca Izraela.«
Ruben
3 »Rubene, moj prvi sine,
ti si moja snaga,
prvi znak moje muškosti.
Ističeš se čašću, ističeš se snagom.
4 Ali nestabilan kao voda
nećeš se više isticati,
jer si spavao s očevom ženom,
i oskvrnuo njegov krevet.«[a]
Šimun i Levi
5 »Šimun i Levi su braća;
mačevi su im oruđa nasilja.[b]
6 Na njihove sastanke neću dolaziti,
njihovim se okupljanjima neću pridružiti,
jer su u gnjevu ubijali ljude
i u obijesti sakatili volove.
7 Proklet bio njihov prežestoki gnjev,
i njihov preokrutni bijes.
Raspršit ću ih po Jakovljevoj zemlji,
razasuti ih po Izraelu.«[c]
Juda
8 »Judo, tebe će braća hvaliti.
Neprijatelje ćeš za vrat držati.
Sinovi tvog oca tebi će se klanjati.
9 Judo, sine moj, ti si kao mladi lav
koji stoji nad svojim plijenom.
Kao lav on leži i proteže se,
kao lavica koju nitko ne smije razdražiti.
10 Mnogo će kraljeva od Jude doći,
vladarsku će palicu držati,
dok mu ne daju danak,
i dok mu se ne pokore narodi.[d]
11 Imat će toliko puno vinove loze,
da može pustiti magarce da se njome hrane.
Vina će puno imati,
njime će moći odjeću prati.
12 Toliko će vina piti,
da će mu se oči crvenjeti.
Toliko će mlijeka piti,
da će mu zubi pobijeljeti.«
Zebulun
13 »Zebulun će živjeti na morskoj obali,
lađama će biti utočište,
granica će mu se pružati do Sidona.«
Isakar
14 »Isakar je kao jako magare
koje liježe pod teretom tovara.
15 Kad vidi da je mjesto počinka dobro,
a zemlja lijepa,
leđa će podmetnuti pod teret
i biti prisiljen na robovski rad.«
Dan
16 »Dan će svom narodu pravdu pribavljati
kao jedno od plemena Izraelovih.
17 Bit će opasan kao zmija pored puta,
kao poskok pored staze kad konja grize za petu,
i jahača baca na leđa.«
18 »BOŽE, čekam da me spasiš.«
Gad
19 »Gada će napadati razbojnici,
a on će im biti za petama.«
Ašer
20 »Ašer će imati obilje vrsnih usjeva,
koji će biti kraljevska hrana.«
Naftali
21 »Naftali je kao košuta, na slobodu puštena,
koja lijepu lanad rađa.«[e]
Josip
22 »Josip je plodna vinova loza,
plodan trs pokraj izvora,
čije se mladice penju preko zida.
23 Žestoko su ga napadali neprijatelji,
strijele odapinjali, pa ga gonili,
24 a on je postojano ciljao lûkom
i ruke su mu ojačale.
Zbog Silnog Boga Jakovljevog,
zbog Pastira, Stijene Izraelove,
25 zbog Boga tvog oca, koji ti pomaže,
zbog Svemoćnog, koji te blagoslivlja,
blagoslovima s nebesa odozgo,
blagoslovima iz dubina odozdo,
blagoslovima dojke i utrobe.
26 Ja, tvoj otac, uživao sam veće blagoslove,
od blagoslova koji dolaze s vječnih gora,
i od obilja s vječnih bregova.
Neka se ti blagoslovi spuste na Josipa,
među svojom braćom izabranoga.«
Benjamin
27 »Benjamin je vuk grabežljivac,
ujutro plijen proždire,
a uvečer dijeli ostatke.«
28 Sinovi su to od kojih je nastalo dvanaest Izraelovih plemena i oproštajne riječi njihovog oca. Svakom je izgovorio prikladnu poruku.
Jakovljeva smrt i sahrana
29 Zatim im Jakov naredi: »Uskoro ću umrijeti i pridružiti se precima. Sahranite me s mojim očevima u spilji na polju Hetita Efrona. 30 To je spilja na polju Makpeli, kod Mamre u Kanaanu, polju koje je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranu. 31 Ondje su sahranjeni Abraham i njegova žena Sara, ondje su sahranjeni Izak i njegova žena Rebeka, a ondje sam i ja sahranio Leu. 32 Polje i spilja, koja se nalazi na njemu, kupljeni su od Hetita.« 33 Kad je Jakov završio s nalogom, legao je natrag na krevet, izdahnuo i pridružio se svojim precima.
Isusovo rođenje
(Mt 1,18-25)
2 U to je vrijeme car August izdao naredbu da se u čitavom Rimskom Carstvu provede popis stanovništva. 2 Bio je to prvi takav popis i provodio se u vrijeme kad je Kvirinije bio upravitelj Sirije. 3 Svatko je išao u svoj grad da bi ondje bio upisan.
4 S obzirom na to da je potjecao iz Davidovog roda, Josip je iz Nazareta, u Galileji, krenuo u Judeju, u Davidov grad Betlehem. 5 Krenuo je zajedno s Marijom, svojom zaručnicom koja je bila trudna. 6 Tijekom njihovog boravka u Betlehemu, Mariji se približilo vrijeme porođaja 7 pa je rodila sina, svoga prvorođenca. Budući da za njih nije bilo mjesta u prenoćištu, Marija je povila dijete u plahtice i položila ga u jasle.
Pastiri i anđeli
8 U tom su se kraju zatekli i neki pastiri koji su noću čuvali svoja stada na pašnjacima. 9 Ukazao im se Gospodinov anđeo, a Gospodinova je slava zasjala oko njih pa ih je obuzeo strah. 10 Anđeo im je rekao: »Ne bojte se, donosim vam dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. 11 Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj. On je Mesija[a], Gospodar. 12 Evo kako ćete ga prepoznati: pronaći ćete dijete povijeno u plahtice kako leži u jaslama.«
13 Odjednom se uz anđela pojavila i velika nebeska vojska. Slavili su Boga riječima:
14 »Neka je slava Bogu na Nebu[b],
a na Zemlji mir ljudima koji su mu po volji.«
15 Nakon što su anđeli otišli i vratili se na Nebo, pastiri su počeli govoriti jedan drugome: »Pođimo u Betlehem da vidimo to što nam je Gospodin objavio da se dogodilo!«
16 Požurili su u grad i pronašli Mariju i Josipa s djetetom koje je ležalo u jaslama. 17 Kad su pastiri ugledali dijete, ispričali su što im je bilo rečeno o njemu. 18 Svi su ostali zapanjeni onim što su čuli od pastira. 19 Marija je čuvala u sebi sve što je čula i razmišljala o tome u svom srcu. 20 Pastiri su se vratili k stadima, veličali su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli jer se dogodilo upravo onako kako im je bio rekao anđeo.
21 Kad je osmoga dana nakon dječakovog rođenja nastupilo vrijeme da ga obrežu, dali su mu ime Isus, kako ga je bio nazvao anđeo još prije začeća.
Isusovo posvećenje u Hramu
22 Došlo je vrijeme da Josip i Marija pristupe obredu čišćenja u skladu s Mojsijevim zakonom. Sa sobom su u Jeruzalem poveli Isusa, da ga prinesu pred Gospodina. 23 Jer, u Gospodinovom Zakonu piše: »Svako prvorođeno muško dijete mora biti posvećeno Gospodinu.«[c] 24 Išli su prinijeti i žrtvu, onako kako Gospodinov Zakon kaže: »Prinesite dvije golubice ili dva mlada goluba.«[d]
25 U Jeruzalemu je bio pravedan čovjek po imenu Šimun, koji je istinski štovao Boga i iščekivao dan kada će Bog utješiti izraelski narod. Sveti je Duh bio s njim 26 i otkrio mu da neće umrijeti prije nego što vidi Krista kojeg će poslati Gospodin. 27 Pod vodstvom Duha, Šimun je došao u Hram. Kad su Josip i Marija unijeli maloga Isusa da izvrše ono što je propisano Zakonom, 28 on ga je uzeo na ruke, zahvalio Bogu i rekao:
29 »Gospodine, otpusti sad u miru svoga slugu kao što si obećao!
30 Jer, moje su oči vidjele spasenje
31 koje si pripremio pred licem svih naroda.
32 On će biti svjetlo ostalim narodima
i proslaviti tvoj narod Izrael.«
33 A Isusovi su roditelji bili zadivljeni onim što je rečeno o njemu. 34 Šimun ih je zatim blagoslovio i rekao Mariji, Isusovoj majci: »Zbog ovoga će djeteta mnogi Izraelci pasti, a mnogi će se uzdignuti. On je određen da bude Božji znak, ali mnogi će ga odbaciti. 35 Tako će izaći na vidjelo skrivene misli mnogih, a tebi će mač probosti dušu.«
Anino proroštvo
36 Tamo se nalazila i proročica po imenu Ana. Njezin je otac bio Fanuel, a potjecala je iz Ašerovog plemena. Bila je vrlo stara. Sedam je godina bila u braku, 37 a nakon toga je živjela kao udovica do osamdeset i četvrte godine života. Nije napuštala Hram te je posteći i moleći danonoćno služila Bogu. 38 U taj je tren prišla Josipu i Mariji s djetetom i, zahvalivši Bogu, počela govoriti o djetetu svima koji su iščekivali da Bog otkupi Jeruzalem.
39 Nakon što su obavili sve što je propisano Gospodinovim Zakonom, Josip i Marija su se vratili u Galileju, u Nazaret, grad u kojem su živjeli. 40 A dijete je raslo i jačalo; punilo se mudrošću, a Božja je milost bila na njemu.
Isusovo djetinjstvo
41 Svake su godine za blagdan Pashe Isusovi roditelji odlazili u Jeruzalem. 42 Kad je Isusu bilo dvanaest godina, uputili su se, kao i uvijek, na proslavu blagdana. 43 Nakon što je blagdan završio, Marija i Josip krenuli su kući. Dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a njegovi roditelji to nisu znali. 44 Pretpostavljali su da je u njihovoj grupi. Nakon dana hoda, počeli su ga tražiti među rođacima i prijateljima. 45 Kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem da ga ondje potraže. 46 Nakon tri dana pronašli su ga u Hramu; sjedio je s vjerskim učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. 47 Svi koji su ga slušali divili su se njegovim odgovorima i pameti. 48 Kad su ga Josip i Marija ugledali, zapanjili su se, a majka mu je rekla: »Sine, zašto si nam to učinio? Tvoj otac i ja vrlo smo se brinuli tražeći te.«
49 A Isus im je odgovorio: »Zašto ste me tražili? Zar ne znate da ja moram biti u domu svoga Oca?« 50 No oni nisu razumjeli što im je htio reći.
51 Isus se vratio s njima u Nazaret te im je bio poslušan. A njegova je majka i dalje razmišljala o svemu tome. 52 Isus je rastao, postajao sve mudriji i uživao naklonost i Boga i ljudi.
Elifaz
15 Tada je Jobu odgovorio Elifaz iz Temana:
2 »Zar bi mudar čovjek odgovarao
takvim štetnim zamislima?
Zar bi govorio ljutito
kao vruć pustinjski vjetar?
3 Zar bi raspravljao beskorisnim riječima
i govorima koji ne postižu ništa?
4 A ti poništavaš pobožnost
i ukidaš predanost Bogu.
5 Tvoj grijeh govori tvojim ustima što da kažu,
služiš se jezikom lukavih.
6 Tvoja usta te osuđuju, a ne ja;
tvoje usne svjedoče protiv tebe.
7 Jesi li ti prvi čovjek koji se rodio?
Zar si došao prije planina?
8 Jesi li uhodio Božje misli?
Zar samo sebi pripisuješ mudrost?
9 Što ti znaš, a da ne znamo i mi?
Što si spoznao, a da nismo i mi?
10 S nama se slažu sijedi starci,
ljudi rođeni prije tvog oca.
11 Zar su ti premale Božje utjehe
i blage riječi koje su ti upućene?
12 Zašto te srce zanijelo,
zašto ti oči sijevaju
13 pa svoj gnjev okrećeš protiv Boga
i takvim ga riječima obasipaš?
14 Čovjek ne može biti čist,
niti je pravedan tko je ljudsko biće[a].
15 Bog ni svojim svetima ne vjeruje,
ni nebesa nisu čista u njegovim očima,
16 a kamoli čovjek.
Čovjek je pokvaren i pun grijeha,
a zlo pije kao vodu.
17 Saslušaj me, i ja ću ti sve objasniti.
Pusti me da ti ispričam što sam vidio.
18 Reći ću ti što su rekli mudraci,
ponavljajući ono što su primili od očeva—
19 od onih kojima je dana zemlja
prije nego što su došli stranci.
20 Čitav život zli ljudi pate,
mnoge nevolje čekaju okrutne.
21 Svaki ga zvuk ispunjava stravom,
a kad je sve tiho, pljačkaš na njega nasrće.
22 Ne vjeruje da će pobjeći tami,
suđeno mu je da pogine od mača.
23 Luta naokolo i bit će hrana lešinarima;
zna da mu se primaknuo dan mračan.
24 Muka i tjeskoba ga prestravljuju,
obaraju se na njega kao kralj koji napada—
25 a sve zato što je šakom prijetio Bogu
i bahatio se pred Svemoćnim.
26 Prkosno je na njega nasrtao
zaklonjen iza čvrstog štita.
27 Iako mu je obraz debeo,
a struk se obložio salom,
28 živjet će u razvaljenim gradovima
i u kućama gdje nitko ne stanuje,
svedenima na gomile ruševina.
29 Neće više biti bogat,
niti će njegov imetak opstati.
Neće mu se imanje širiti zemljom.
30 Neće moći pobjeći tami.
Stradat će poput mladica koje je opržila vatra,
a dah Božjih usta otpuhat će ga.
31 Neka se ne zavarava vjerom u ništavilo
jer će upravo ništa i dobiti zauzvrat.
32 Prije svog vremena bit će posve isplaćen
i grane mu se neće zazelenjeti.
33 Bit će kao loza koja strese nezrelo grožđe,
kao maslina koja odbacuje svoje cvjetove.
34 Bez potomaka će biti zajednica bezbožnika,
a oganj će spaliti šatore podmitljivaca.
35 Oni začinju nevolju i rađaju nesreću,
iz utrobe im izlazi prijevara.«
Podjele u Crkvi
3 Ali, braćo i sestre, ja vam nisam mogao govoriti kao ljudima koji su vođeni Duhom, nego kao ljudima koji su vođeni ljudskom naravi, kao novorođenčadi u Kristu. 2 Hranio sam vas mlijekom, a ne čvrstom hranom, jer još niste bili spremni jesti čvrstu hranu. Ni sada još niste spremni jesti čvrstu hranu. 3 Još uvijek ste vođeni ljudskom naravi. Kad ste ljubomorni jedni na druge i međusobno se prepirete, zar niste vođeni ljudskom naravi? Zar ne postupate kao ljudi u svijetu? 4 Neki od vas kažu da pripadaju Pavlu, a drugi da pripadaju Apolonu. Kad tako govorite, zar se ne ponašate kao ljudi ovoga svijeta?
5 Naime, tko je Apolon i tko je Pavao? Mi smo samo sluge uz čiju ste pomoć povjerovali, a svaki od nas radi ono što mu je namijenio Bog. 6 Ja sam posijao sjeme, Apolon ga je zalijevao, ali Bog je učinio da raste. 7 Dakle, nije važan onaj koji sije sjeme ni onaj koji ga zalijeva, nego Bog koji čini da raste. 8 Onaj koji sije sjeme i onaj koji ga zalijeva imaju isti cilj i svaki će od njih primiti nagradu prema uloženom trudu. 9 Mi zajedno radimo za Boga, a vi ste Božje polje.
Vi ste i Božja građevina. 10 Koristeći dar milosti, koji mi je dao Bog, postavio sam temelj, kao vješti graditelj. Drugi grade na tom temelju. No svatko treba paziti kako gradi. 11 Nitko ne može položiti drugi temelj osim onoga koji je već položen, a to je Isus Krist. 12 Svatko može graditi na tom temelju, upotrebljavajući zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno ili slamu. 13 No rad svakoga čovjeka jasno će se vidjeti jer će ga prokazati Dan suda. Taj će se Dan pojaviti s vatrom i ta će vatra otkriti kakav je rad svakoga čovjeka. 14 Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, odoli vatri, 15 on će primiti nagradu. Ako nečiji rad, odnosno ono što je izgradio na temelju, izgori, čovjek će pretrpjeti gubitak. Međutim, on sâm bit će spašen, ali kao onaj koji je pobjegao kroz vatru.
16 Zar ne znate da ste vi Božji hram i da u vama živi Božji Duh? 17 Tko uništava Božji hram, Bog će uništiti njega jer je Božji hram svet. A vi ste Božji hram.
18 Nemojte se zavaravati. Ako netko od vas misli da je mudar po mjerilima ovoga svijeta, neka postane lud da bi mogao postati istinski mudar. 19 Jer, mudrost ovoga svijeta ludost je u Božjim očima. U Svetom pismu piše: »Bog hvata mudrace u njihovoj vlastitoj lukavosti.«[a] 20 Isto tako piše: »Bog zna da su misli mudrih bezvrijedne.«[b] 21 Stoga, neka se nitko ne ponosi ljudima. Sve pripada vama. 22 Bio to Pavao, Apolon, Kefa, život ili smrt, stvari sadašnje ili buduće—sve je vaše. 23 Vi pripadate Kristu, a Krist pripada Bogu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International