M’Cheyne Bible Reading Plan

Josip postavlja zamku

44 Nakon toga, Josip je zapovjedio upravitelju svoje kuće: »Napuni vreće ovih ljudi hranom, koliko god mogu ponijeti, i svakome u vreću vrati njegov novac. ² A kad najmlađemu stavljaš novac u vreću, stavi unutra i moj srebrni pehar za piće.« I on je učinio kako je Josip rekao.

³ Kad je svanulo, otpremili su braću i njihove magarce na put kući. ⁴ Kad su tek malo odmaknuli od grada, Josip je rekao svom upravitelju: »Odmah idi za onim ljudima, pa kad ih stigneš, reci im: ‘Zašto na dobro uzvraćate zlom? ⁵ Zašto ste ukrali srebrni pehar moga gospodara?^[a] To je pehar iz kojega moj gospodar pije i koji mu služi za proricanje. Učinili ste zlo!’«

⁶ Kad ih je upravitelj kuće stigao, ponovio im je sve te riječi, ⁷ a oni mu nato rekli: »Zašto nam tako govoriš, gospodaru? Mi, tvoje sluge, nikad ne bismo učinili nešto takvo! ⁸ Čak smo ti iz Kanaana vratili onaj novac koji smo našli u svojim vrećama. Zašto bismo onda ukrali srebro ili zlato iz kuće tvoga gospodara? ⁹ Ako se to nađe kod nekoga od nas, tvojih slugu, taj neka umre, a mi ostali postat ćemo robovi svome gospodaru.«

¹⁰ »Dobro kažete«, rekao je on. »Ali neka bude ovako: Kod koga se nađe pehar, taj će postati moj rob, a ostali će biti slobodni.« ¹¹ Tada svaki od njih žurno spusti svoju vreću na zemlju i otvori je. ¹² Upravitelj je pretražio vreće, počevši od najstarijeg brata i završivši kod najmlađeg. I pehar se našao u Benjaminovoj vreći. ¹³ Nato su oni razderali svoju odjeću pa natovarili magarce i vratili se u grad.

¹⁴ Kad su Juda i njegova braća došli u Josipovu kuću, on je još bio ondje. Bacili su se na zemlju pred njim, ¹⁵ a on im je rekao: »Što ste to učinili? Ne znate li da čovjek, kao što sam ja, može sve saznati?«

¹⁶ »Što da ti kažemo, gospodaru?« odgovori Juda. »Što možemo reći? Kako da se opravdamo? Bog je razotkrio našu krivnju za nešto što smo prije učinili. Sad smo tvoji robovi, gospodaru—mi i onaj kod koga se našao tvoj pehar.«

¹⁷ No Josip je rekao: »Ne! Ne želim vam to učiniti! Samo će onaj kod koga se našao pehar postati moj rob, a vi ostali se u miru vratite svome ocu.«

Juda moli za Benjamina

¹⁸ Tada mu je Juda prišao i rekao: »Molim vas, gospodaru, dopustite da vaš sluga nešto kaže i ne ljutite se na slugu iako ste ravni samom faraonu. ¹⁹ Vi ste, gospodaru, pitali svoje sluge ako imaju oca ili brata, ²⁰ i mi smo odgovorili: ‘Imamo starog oca i mladog brata, koji mu se rodio u starosti. No njegov je brat poginuo i samo je on ostao od sinova svoje majke. I otac ga jako voli.’ ²¹ Vi ste zatim rekli svojim slugama da vam ga dovedemo jer ga želite vidjeti. ²² A mi smo vam odgovorili da dječak ne može otići od oca jer bi otac umro kad bi ga napustio dječak. ²³ Tada ste rekli svojim slugama da vam ne dolazimo na oči ako naš najmlađi brat ne dođe s nama.

²⁴ Kad smo se vratili vašem slugi, mome ocu, prenijeli smo mu vaše riječi, gospodaru. ²⁵ I kad nam je otac rekao da se vratimo ovdje i kupimo još hrane, ²⁶ odgovorili smo: ‘Ne možemo ići ako naš najmlađi brat ne ide s nama. Ne smijemo onome čovjeku doći na oči bez najmlađeg brata.’ ²⁷ Vaš sluga, moj otac, rekao nam je: ‘Znate da mi je žena rodila dvojicu sinova. ²⁸ Jedan je nestao, sigurno rastrgan na komade, i nisam ga više nikad vidio. ²⁹ Ako mi i ovog odvedete, pa ga snađe neko zlo, otjerat ćete me starog i tužnog u grob^[b].’

³⁰ Ako se sad vratim vašem slugi, mome ocu, koji se jako vezao za dječaka, ³¹ pa on vidi da ga nema s nama, umrijet će. Tako bi vaše sluge otjerale svog oca, i vašeg slugu, starog i tužnog u grob. ³² A ja sam jamčio svome ocu za dječaka. ‘Ako ti ga ne dovedem natrag’, rekao sam, ‘cijelog ću života snositi krivnju pred tobom!’ ³³ Zato, gospodaru, molim vas dopustite da ja ostanem ovdje umjesto dječaka kao vaš rob, a dječaka pustite natrag s njegovom braćom. ³⁴ Jer, kako bih se mogao vratiti ocu bez dječaka? Ne bih mogao podnijeti jad koji bi ga snašao.«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Lk 22,1-2; Iv 11,47-53)

14 Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa. ² Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

Djelo ljubavi jedne žene

(Mt 26,6-13; Iv 12,1-8)

³ Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

⁴ Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje? ⁵ Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

⁶ A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo. ⁷ Siromašni će uvijek biti među vama^[a] i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

⁸ Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop. ⁹ Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

Judina izdaja

(Mt 26,14-16; Lk 22,3-6)

¹⁰ Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa. ¹¹ Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.

Priprema pashalne večere

(Mt 26,17-19; Lk 22,7-13)

¹² Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«

¹³ Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga ¹⁴ i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ ¹⁵ On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«

¹⁶ Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mt 26,20-30; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

¹⁷ Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. ¹⁸ Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«

¹⁹ Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« ²⁰ On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. ²¹ Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«

²² Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«

²³ Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.

²⁴ I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja novi Savez. ²⁵ Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«

²⁶ Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.

Učenici napuštaju Isusa

(Mt 26,31-35; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38)

²⁷ Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano:

²⁸ Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

²⁹ Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.«

³⁰ A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas—još ove noći—prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.«

³¹ Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici.

Isusova molitva uoči muke

(Mt 26,36-46; Lk 22,39-46)

³² Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!« ³³ Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio ³⁴ pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!«

³⁵ Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje. ³⁶ Molio je: »Abba^[c], Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu^[d] od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.«

³⁷ Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat? ³⁸ Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.«

³⁹ Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima. ⁴⁰ Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.

⁴¹ Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika. ⁴² Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.«

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12)

⁴³ Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama—poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine.

⁴⁴ Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim—taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!« ⁴⁵ I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga. ⁴⁶ Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili. ⁴⁷ Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho.

⁴⁸ Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama? ⁴⁹ Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.« ⁵⁰ A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli.

⁵¹ Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi, ⁵² ali on je zbacio platno i pobjegao gol.

Isus pred židovskim vođama

(Mt 26,57-68; Lk 22,54-55.63-71; Iv 18,13-14.19-24)

⁵³ Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona. ⁵⁴ Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.

⁵⁵ Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli. ⁵⁶ Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.

⁵⁷ Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su: ⁵⁸ »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’« ⁵⁹ Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.

⁶⁰ Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?« ⁶¹ A Isus je šutio i nije odgovarao.

Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«

⁶² »Jesam—odgovorio je Isus—I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.« ⁶³ Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci? ⁶⁴ Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?«

Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt. ⁶⁵ Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,69-75; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18.25-27)

⁶⁶ Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika. ⁶⁷ Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«

⁶⁸ A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.^[e]

⁶⁹ Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.« ⁷⁰ A Petar je opet zanijekao.

Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«

⁷¹ A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«

⁷² I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.

Slabi u vjeri

14 Primite u svoju zajednicu one čija je vjera slaba, ali nemojte se s njima prepirati zato što vam se razlikuju mišljenja. ² Netko misli da smije jesti bilo koju hranu, ali onaj čija je vjera slaba misli da smije jesti samo povrće. ³ Onaj koji jede sve što želi ne smije misliti da je bolji od onoga koji jede samo povrće, ali ni onaj koji jede samo povrće ne smije misliti da je onaj koji jede sve u krivu. Bog prihvaća obojicu. ⁴ Tko si ti da sudiš tuđem slugi? Njegov će gospodar odlučiti ima li on pravo ili krivo. Gospodinov će sluga biti opravdan jer ga Gospodin može opravdati.

⁵ Netko može misliti da je jedan dan važniji od drugoga, dok drugi pak može misliti da su svi dani jednaki. Ali obojica moraju biti potpuno uvjereni u ono što misle. ⁶ Jer, onaj koji misli da je jedan dan bolji od drugoga, čini to za Gospodina. Onaj koji jede sve vrste hrane, čini to za Gospodina jer zahvaljuje Bogu. A onaj koji ne jede sve vrste hrane, to isto čini za Gospodina jer također zahvaljuje Bogu. ⁷ Naime, nitko od nas ne živi samom sebi i nitko od nas ne umire samom sebi. ⁸ Ako živimo, živimo za Gospodina; ako umiremo, umiremo za Gospodina. Znači, živjeli ili umrli, pripadamo Gospodinu. ⁹ Krist je umro i uskrsnuo zato da bi mogao biti Gospodar mrtvima i živima.

¹⁰ Zašto, dakle, ti osuđuješ svoga brata? I zašto smatraš da si bolji od svoga brata? Svi ćemo izaći pred Boga da nam sudi. ¹¹ U Svetom pismu piše:

¹² Svatko će od nas morati Bogu položiti račun za sebe.

Ne dajte ljudima povoda za grijeh

¹³ Stoga, prestanimo suditi jedni druge. Radije mislite na to da ne činite ništa što bi bilo zapreka bratu ili sestri, ili što bi ih navelo na grijeh. ¹⁴ Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ni jednu vrstu hrane, samu po sebi, nije grijeh jesti, osim za onoga tko smatra da je to grijeh.

¹⁵ Ako tvoj brat misli da se neka vrsta hrane ne smije jesti, žalostit će ga budeš li ju jeo. Ako, dakle, jedeš ono što tvog brata žalosti, ne slijediš put ljubavi. Nemoj uništavati njegovu vjeru jer je Krist i za njega umro. ¹⁶ Nemoj da ono što je za tebe dobro dođe na zao glas. ¹⁷ Božje se kraljevstvo ne sastoji od hrane i pića, nego od ispravnog življenja, mira i radosti—sve u Svetom Duhu. ¹⁸ Svatko tko služi Kristu na taj način, ugađa Bogu, a i ljudi ga prihvaćaju.

¹⁹ Zato se trebamo truditi da ono što radimo vodi miru, da pomažemo graditi zajednički život. ²⁰ Nemojte uništavati Božje djelo zbog hrane. Sve vrste hrane smiju se jesti. Ali pogrešno je kad neki čovjek jede hranu koja drugog čovjeka navodi na grijeh. ²¹ Bolje je da ne jedeš meso i da ne piješ vino te da ne radiš ništa što bi navelo tvoga brata ili sestru da upadne u grijeh.

²² Ako ste u nešto uvjereni, to neka bude između vas i Boga. Blago onome tko čini ono što smatra ispravnim i ne osjeća se krivim. ²³ Ali onaj koji, iako nije siguran, jede hranu za koju misli da se ne smije jesti, sam sebe osuđuje. Kriv je zato što ne čini to iz čvrstog uvjerenja. Sve što se ne čini iz čvrstog uvjerenja je grijeh.