M’Cheyne Bible Reading Plan

Jakovljev sin Josip

37 Jakov je živio u zemlji Kanaan, gdje je kao stranac živio i njegov otac.

² Ovo je priča o Jakovljevoj obitelji:

Kad je Josip bio mladić od sedamnaest godina, čuvao je stada ovaca i koza sa svojom braćom, sinovima Bilhe i Zilpe, žene njegovog oca. Josip je ispričao ocu da su braća činila neke loše stvari. ³ A Jakov je, još zvan Izrael^[a], od svih svojih sinova najviše volio Josipa jer mu se rodio u starosti. Stoga mu je napravio poseban, bogato ukrašen ogrtač. ⁴ Kad su Josipova braća vidjela da ga njihov otac voli više od njih, toliko su ga zamrzili da ga nisu mogli niti pozdraviti u miru.

⁵ Jednom je Josip sanjao san i ispričao ga svojoj braći, a oni su ga još više zamrzili.

⁶ Josip im je rekao: »Slušajte kakav sam sanjao san: ⁷ Vezali smo snopove žita nasred polja i odjednom se moj snop podigao i uspravio, a vaši su se snopovi okupili oko njega i poklonili mu se.«

⁸ Braća su mu nato rekla: »Zar misliš da ćeš vladati nama i biti nam gospodar?« I još su ga više zamrzili zbog njegovog sna i onoga što je rekao.

⁹ Josip je sanjao i drugi san te ga ispričao svojoj braći: »Slušajte! Ponovo sam sanjao san: poklonili su mi se sunce, mjesec i jedanaest zvijezda.«

¹⁰ Kad je to ispričao svom ocu i braći, otac ga je prekorio i rekao mu: »Kakav si to sanjao san? Pa nećemo se valjda ja i tvoja majka i tvoja braća klanjati pred tobom do zemlje?« ¹¹ I dok su njegova braća bila na njega ljubomorna, njegov je otac razmišljao o svemu što se dogodilo.

Josip prodan u roblje

¹² Kad su jednom njegova braća otišla napasati očeva stada blizu Šekema, ¹³ Izrael je rekao Josipu: »Tvoja braća napasaju stada blizu Šekema. Hajde, poslat ću te k njima.«

»Dobro. Idem«, odgovori Josip.

¹⁴ »Provjeri li je sve u redu s tvojom braćom i stadima«, rekao mu je Izrael, »pa se vrati da mi javiš.« Tako ga je poslao iz Hebronske doline.

Kad je Josip stigao u Šekem, ¹⁵ neki ga je čovjek vidio kako luta poljima pa ga upitao: »Što tražiš?«

¹⁶ »Tražim svoju braću«, odgovori Josip. »Možete li mi reći gdje napasaju stada?«

¹⁷ »Otišli su odavde«, rekao je čovjek. »Čuo sam ih da govore da idu u Dotan.«

Josip je otišao za braćom i našao ih kod Dotana, ¹⁸ a oni su ga već izdaleka opazili i počeli se dogovarati da ga ubiju.

¹⁹ »Eno, dolazi onaj sanjar«, rekli su jedan drugome. ²⁰ »Hajde da ga ubijemo i bacimo u jednu od ovih jama. Zatim ćemo reći da ga je proždrla divlja zvijer pa da vidimo što će biti od njegovih snova!«

²¹ Kad je to čuo Ruben, pokušao ga je spasiti. Rekao je: »Poštedimo mu život! ²² Nemojte prolijevati krv! Bacite ga u ovu jamu ovdje u pustinji, ali nemojte ga ozlijediti.« Ruben je to rekao da bi spasio Josipa i vratio ga ocu. ²³ Kad je Josip stigao k braći, svukli su s njega onaj bogato ukrašeni ogrtač ²⁴ pa ga primili i bacili u jamu. Jama je bila prazna i suha.

²⁵ Zatim su sjeli da jedu. Kad su podigli pogled, ugledali su karavanu trgovaca, Išmaelaca, kako dolazi iz Gileada. Deve su im bile natovarene začinima, balzamom i smirnom^[b] koje su nosili u Egipat. ²⁶ Juda je rekao svojoj braći: »Što imamo od toga da ubijemo brata i zatajimo njegovu smrt? ²⁷ Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima. Tako ga nećemo ozlijediti jer nam je ipak brat, naš rod.« I braća su se složila. ²⁸ Kad su trgovci Išmaelci^[c] prolazili pokraj njih, braća su izvukla Josipa iz jame i prodala ga za dvadeset srebrnjaka. Zatim su ga Išmaelci odveli u Egipat.

²⁹ Kad se Ruben vratio do jame i vidio da Josipa nema ondje, razderao je svoju odjeću^{[d] 30} pa se vratio braći i rekao: »Dječak je nestao! Što ću sada?« ³¹ Tada su oni uzeli Josipov ogrtač, zaklali jedno jare i ogrtač umočili u njegovu krv ³² pa takav ogrtač odnijeli ocu i rekli: »Našli smo ovo. Pogledaj je li to ogrtač tvoga sina.«

³³ On ga je prepoznao i rekao: »Da, to je ogrtač mog sina! Divlja ga je zvijer proždrla! Josip je rastrgan na komade!« ³⁴ Tada je Jakov razderao svoju odjeću i obukao se u tkaninu za žalovanje pa je mnogo dana oplakivao svog sina. ³⁵ Svi su ga njegovi sinovi i kćeri nastojali tješiti, ali on se nije dao utješiti. »Ne«, rekao je. »Oplakivat ću svog sina dok i ja ne umrem^[e].« Tako je otac žalovao za njim.

³⁶ U međuvremenu, oni su Išmaelci prodali Josipa u Egipat. Kupio ga je Potifar, jedan od visokih faraonovih službenika, zapovjednik dvorske straže.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mt 15,1-20)

7 Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema. ² Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku. ³ Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka. ⁴ Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca. ⁵ Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?«

⁶ A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima:

⁸ Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.«

⁹ Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje. ¹⁰ Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’^[b] i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’^{[c] 11} No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’ ¹² Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku. ¹³ Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.«

¹⁴ Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! ¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega—to je ono što ga onečišćuje.« ^16 [d]

¹⁷ Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. ¹⁸ Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? ¹⁹ Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«

²⁰ Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka—to je ono što ga onečišćuje. ²¹ Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. ²² Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. ²³ Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«

Isus pomaže nežidovki

(Mt 15,21-28)

²⁴ Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. ²⁵ Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. ²⁶ Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.

²⁷ Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«

²⁸ No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«

²⁹ Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«

³⁰ Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.

Isus ozdravlja gluhoga

³¹ Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. ³² Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.

³³ Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. ³⁴ Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!«—što znači »Otvori se!« ³⁵ Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.

³⁶ Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. ³⁷ Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«

Job proklinje dan svog rođenja

3 Tada je Job progovorio i prokleo dan vlastitog rođenja. ² Rekao je:

Brak kao primjer

7 Braćo i sestre, vi poznajete Zakon. Vi, dakle, znate da je čovjek podložan Zakonu samo dok je živ. ² Na primjer, udana je žena po Zakonu vezana za svoga muža do kraja njegovog života, ali ako muž umre, ona više nije podložna bračnom zakonu. ³ Ako se žena uda za drugoga muškarca dok je njezin muž živ, po Zakonu je kriva za preljub. No ako joj muž umre, ona je slobodna od bračnog zakona pa tako ne čini preljub ako se uda za drugoga čovjeka.

⁴ Braćo i sestre, vaš je stari čovjek umro za Zakon jer ste bili združeni s razapetim Kristom. Tako smo sada vezani za drugoga čovjeka, za onoga koji je ustao iz smrti, da bismo donijeli plodove Bogu. ⁵ Prije, dok smo živjeli starim životom, nama su vladale grešne strasti koje je izazvao Zakon. One su nam donosile duhovnu smrt. ⁶ Sada više nismo podložni Zakonu jer je naš stari život, zarobljen Zakonom, umro. Sad služimo Bogu na nov način Duha, a ne na stari način pisanih pravila.

Naša borba protiv grijeha

⁷ Što da kažemo? Znači li to da je Zakon isto što i grijeh? Naravno da ne! Ali ja ne bih znao što je grijeh da nije bilo Zakona. Na primjer, ne bih znao što znači željeti nešto što pripada drugome da u Zakonu ne piše: »Nemoj žudjeti za onim što pripada drugome.«^{[a] 8} Grijeh je iskoristio priliku i tom zapovijedi izazvao u meni sve moguće nedolične želje jer grijeh bez Zakona nema nikakve snage. ⁹ To je bilo vrijeme u kojem sam živio bez Zakona. Ali kada sam saznao za zapovijed Zakona, tada je grijeh počeo živjeti, ¹⁰ a ja sam umro. Zapovijed, koja mi je trebala donijeti život, donijela mi je smrt. ¹¹ Grijeh je iskoristio priliku i prevario me. Iskoristio je zapovijed i ubio me njome.

¹² Zakon je svet, a isto su tako i zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre. ¹³ Znači li to da mi je dobra stvar donijela smrt? Naravno da ne! Ali grijeh, da bi se pokazao grijehom, iskoristio je dobru stvar da bi mi prouzročio smrt. To pokazuje kako je grijeh loš—pomoću dobre zapovijedi može proizvesti još gori ishod.

Sukob u čovjeku

¹⁴ Znamo da je Zakon duhovan. No ja nisam duhovan i podložan sam grijehu kao njegov rob. ¹⁵ Ne razumijem što činim jer ne radim stvari koje želim, nego stvari koje mrzim. ¹⁶ Ako radim stvari koje ne želim, znači da se slažem da je Zakon dobar. ¹⁷ Zapravo, nisam ja taj koji radi te stvari, nego ih radi grijeh što živi u meni. ¹⁸ Da, znam da u meni, odnosno u mojoj tjelesnoj naravi, ne živi ništa dobro. Želja da radim dobro živi u meni, ali ne i sposobnost da činim dobro. ¹⁹ Ne činim dobro koje želim, nego činim zlo koje ne želim. ²⁰ Ako činim zlo, a to ne želim, očito to ne činim ja, nego grijeh koji živi u meni.

²¹ Otkrio sam da djeluje ovaj zakon: kad želim činiti ono što je dobro, zlo je odmah tu. ²² U svome sam srcu oduševljen Božjim zakonom, ²³ ali vidim da u mojem tijelu djeluje drugi zakon. On se suprotstavlja zakonu koji je u mom umu i ja postajem zarobljenik toga zakona grijeha koji djeluje u mojem tijelu. ²⁴ Kako sam jadan! Tko će me spasiti od ovoga tijela koje je predodređeno za smrt? ²⁵ Hvala Bogu za spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu!

U umu se, dakle, pokoravam Božjem zakonu, ali tjelesna narav čini da se pokoravam zakonu grijeha.