Beginning
život po Duhu
8 Nema dakle nikakve osude za one koji pripadaju Kristu Isusu.
2 Jer zakon Duha, koji daje život, oslobodio nas je zakona grijeha, koji vodi u smrt.
3 Jer ono što Zakon, oslabljen grešnim tijelom, nije mogao učiniti, učinio je Bog poslavši svojeg Sina u obličju tjelesnog čovjeka da bude žrtva za grijehe. Tako je osudio grijeh u tijelu.
4 Učinio je to zato da bi se pravednost Zakona potpuno ispunila u nama koji više ne živimo po staroj grešnoj naravi, nego po Duhu.
5 Oni kojima vlada grešna narav razmišljaju o onomu što je grešno, ali oni koji su pod nadzorom Božjega Duha razmišljaju o onomu što je ugodno Duhu.
6 Nadzire li vaša grešna narav vaš um, vodi vas u smrt. Ali ako vaš um nadzire Sveti Duh, imat ćete život i mir.
7 Jer grešna tjelesna narav u nama protivi se Bogu. Nikada nije bila pokorna Božjemu zakonu niti će to ikada biti.
8 Zato oni kojima još vlada njihova grešna narav ne mogu ugoditi Bogu.
9 Ali vama više ne vlada grešna narav. Pod nadzorom ste Svetoga Duha ako Božji Duh zaista prebiva u vama. A u kome ne prebiva Kristov Duh, taj i nije Kristov.
10 Ako je Krist u vama, tijelo vam je mrtvo za grijeh, ali vaš duh živi za pravednost.
11 živi li u vama Božji Duh koji je Isusa uskrsnuo od mrtvih, Bog koji je Isusa podignuo od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela tim istim Duhom koji u vama živi.
12 Zato, draga braćo, nismo dužni činiti ono na što nas tjera naša grešna narav.
13 Jer ako živite slušajući tu svoju tjelesnu narav, propast ćete. Ako pak silom Duha usmrćujete nju i njezina zla djela, živjet ćete.
14 Svi koje vodi Božji Duh Božja su djeca.
15 Ne budite zato poput strašljivih robova te svoje naravi. Budite prava Božja djeca jer vas je Bog svojim Duhom posinio te mu sada možete radosno klicati: 'Abba![a] Oče!'
16 Sveti Duh govori nam duboko u srcima da smo Božja djeca.
17 A kako smo njegova djeca, njegovi smo baštinici - jer sve što Bog daje svojemu Sinu, Kristu, to i nama pripada. Kao što s njim trpimo, s njim ćemo se i proslaviti.
Buduća slava
18 Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama.
19 Jer sve stvorenje sa žudnjom iščekuje da dođe dan kad će Bog pokazati tko su zaista njegova djeca.
20 Sve što je na Zemlji stvoreno postalo je jalovim, ne vlastitom, nego Božjom voljom - ali u nadi
21 da će biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti, da sudjeluje u slobodi i u slavi Božje djece.
22 Jer znamo da cjelokupno stvorenje sve dosad uzdiše i muči se u porođajnim bolima.
23 Čak i mi kršćani, iako je u nama Sveti Duh kao predukus buduće slave, također stenjemo čekajući posinjenje, otkupljenje našega tijela. I mi također nestrpljivo očekujemo dan kad će nam Bog dati sva prava kao svojoj djeci, uključujući i nova tijela koja nam je obećao.
24 Tom smo nadom spašeni. Ako nešto već imate, onda se tomu više ne trebate nadati.
25 Ali ako se nadate nečemu što još nemate, valja čekati strpljivo i postojano.
26 Isto tako, Sveti Duh nam pomaže u našoj slabosti. Jer mi ne znamo ni kako ni što bismo trebali moliti, ali Sveti Duh moli se za nas uzdasima koji se ne mogu riječima izraziti.
27 I Otac, koji poznaje svačije srce, zna, svakako, što Duh govori, da se moli za nas u skladu s Božjom voljom.
28 Znamo kako Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji njega vole i koje je on pozvao prema svojoj nakani.
29 Jer Bog je svoj narod unaprijed poznavao i odabrao ih je da budu poput njegova Sina, tako da bi njegov Sin mogao biti prvorođenac s brojnom braćom i sestrama.
30 A kad ih je odabrao, pozvao ih je k sebi. Zatim ih je opravdao i obećao im svoju slavu.
Ništa nas ne može odvojiti od Božje ljubavi
31 Što na sve to reći? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?
32 Kad već nije poštedio ni vlastitoga Sina, nego ga je predao za nas, neće li nam Bog, koji nam je dao Krista, s njime dati i sve drugo?
33 Tko će optužiti Božje izabranike? Nas Bog opravdava.
34 Tko će nas onda optužiti? Isus Krist je umro, štoviše, i uskrsnuo; on je zdesna Bogu i posreduje za nas.
35 Tko će nas odvojiti od Kristove ljubavi? Može li u tome uspjeti nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
36 U Svetome pismu piše: 'Zbog tebe nas ubijaju dan za danom; mi smo im kao ovce za klanje.'[b]
37 Nadmoćno pobjeđujemo sve što nas snađe u Kristu koji nas voli.
38 Čvrsto vjerujem da nas ni smrt, ni život, ni anđeli ni demoni, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,
39 ni dubina ni visina, ni bilo koje stvorenje neće moći rastaviti od ljubavi Božje objavljene u našemu Gospodinu Kristu Isusu.
Bog je odabrao Izrael
9 U nazočnosti Kristovoj govorim istinu - ne lažem - a moja savjest i Sveti Duh potvrđuju da je ovo što govorim istina.
2 Srce mi je ispunjeno silnom tugom i beskrajnom boli
3 zbog mojeg naroda, zbog moje židovske braće i sestara. Pristao bih biti zauvijek proklet - odsječen od Krista! - kad bi to njih moglo spasiti.
4 Oni su izabrani izraelski narod, izabrani da budu posebna Božja djeca. Bog im je objavio svoju slavu. Sklopio je s njima savez i dao im svoj Zakon. Imaju povlasticu da ga štuju i da primaju njegova divna obećanja.
5 Njihovi su preci bili veliki Božji ljudi, a i sam je Krist bio židov po tjelesnom podrijetlu. A on je Bog koji vlada nad svime i dostojan je vječne slave! Amen.
6 Zar je Bog prekršio svoja obećanja židovima? Nije. Jer su ta obećanja samo za one koji su uistinu židovi. No nije svatko tko je rođen u židovskoj obitelji pravi židov.
7 Sama činjenica da potječu od Abrahama ne čini ih pravom Abrahamovom djecom. Jer u Svetome pismu piše: 'Po Izaku će ti se nazivati potomstvo
8 To znači da nisu svi Abrahamovi tjelesni potomci ujedno i Božja djeca. Samo djeca obećanja su Božja djeca.
9 Jer Bog je obećao: 'Nagodinu ću opet doći i Sara će imati sina.'[c]
10 Taj je sin bio naš predak Izak. Njegova žena Rebeka nosila je blizance.
11 Ali prije nego što su rođeni, prije nego što su učinili išta dobro ili zlo, primila je poruku od Boga. Ta je poruka dokaz da Bog bira prema vlastitom naumu,
12 a ne prema našim dobrim ili lošim djelima. Rekao joj je: 'Potomci tvojega starijeg sina služit će potomcima mlađega.'[d]
13 Ili, riječima Svetoga pisma: 'Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.'[e]
14 Zar je Bog bio nepravedan? Nipošto.
15 Jer Mojsiju je rekao:
'Smilovat ću se komu se želim smilovati
i sažalit ću se nad kime se želim sažaliti.'[f]
16 Zato ne ovisi o nama hoćemo li primiti Božje obećanje. Ne možemo ga dobiti svojom voljom ili teškim trudom. Bog će se smilovati kome bude htio.
17 U Svetome pismu piše da je Bog kazao faraonu: 'Postavio sam te za vladara zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.'[g]
18 Bog se dakle nekima smiluje samo zato što tako želi, a čini i da nekima srce otvrdne te da ga ne poslušaju.
19 Mogli biste pitati: 'Zašto onda Bog okrivljuje ljude da nisu poslušni? Ne postupaju li oni samo kako im je on odredio?'
20 No nemojte tako govoriti. Tko ste vi, obični ljudi, da prigovarate Bogu? Zar da stvorenje pita stvoritelja: 'Zašto si me učinio ovakvim?'
21 Kada lončar od istoga grumena gline načini vrčeve, nema li pravo jedan od njih namijeniti plemenitoj, a drugi neplemenitoj uporabi?
22 Pa što ako je Bog, odabravši pokazati svoj gnjev i moć, s velikim strpljenjem podnosio one koji su izazvali njegov gnjev i bili spremni za uništenje?
23 Što ako je to učinio kako bi onima kojima iskazuje milost i koje je unaprijed pripremio za slavu, pokazao bogatstvo svoje slave -
24 pa tako i nama, koje je pozvao ne samo od židova već i od pogana.
25 Kao što piše u Knjizi proroka Hošee:
'One koji nisu moj narod
prozvat ću svojim narodom
i voljet ću one
koje prije nisam volio.'[h]
26 I još:
'Jednom im je rečeno:
"Vi niste moj narod.'
Ali sada će im se reći:
"Vi ste djeca živoga Boga.''[i]
27 Za Izrael, opet, Izaija kaže:
'Iako je izraelski narod brojan
kao zrnca morskog pijeska,
samo će se mali broj spasiti.
28 Jer Gospodin Bog će potpuno i brzo
ostvariti svoju riječ i kaznom poharati zemlju.'[j]
29 Na drugome mjestu Izaija kaže:
'Da Svemogući Gospodin
nije poštedio nas nekolicinu,
bili bismo posve zatrti,
poput Sodome i Gomore.'[k]
Izraelova nevjera
30 Što reći o svemu tome? Pogani su pred Bogom opravdani po vjeri iako nisu iskali pravednost.
31 A židovi koji su se toliko trudili opravdati pred Bogom ispunjavanjem Zakona nisu u tome uspjeli.
32 Zašto? Zato što su pokušavali pred Bogom postignuti pravednost ispunjavajući zakonske odredbe i čineći dobra djela, a ne vjerom. Spotaknuli su se o 'kamen spoticanja'.
33 A Bog ih je opomenuo u Svetome pismu:
'Postavljam u Jeruzalemu[l] kamen spoticanja.
Ali tko u njega vjeruje
neće se razočarati.'[m]
10 Draga braćo, želja je mojega srca i moja molitva Bogu da se svi židovi spase.
2 Svjedok sam njihova revnovanja za Boga, ali ono se ne temelji na pravom razumijevanju
3 jer ne shvaćaju na koji način Bog opravdava ljude. Umjesto toga drže se vlastitih običaja i nastoje se pred Bogom opravdati vršeći Zakon - te se tako odbijaju podložiti Božjoj volji.
4 Jer Krist je u potpunosti ispunio svrhu Zakona. Tko vjeruje u njega, opravdan je pred Bogom.
Spasenje je za svakoga
5 O pravednosti koja dolazi po Zakonu Mojsije piše:
'Tko je vrši, u njoj će naći život.'[n]
6 A o pravednosti koja dolazi po vjeri kaže: 'Nemoj se u srcu upitati: "Tko će uzići na nebo' (da dovede Krista),
7 niti: "Tko će sići u bezdan?'' (da dovede Krista od mrtvih).
8 Što to zapravo znači? 'Riječ je sasvim blizu tebe, u tvojim ustima i u tvojem srcu';[o] to je riječ vjere koju propovijedamo.
9 Jer ako ustima priznaješ da je Isus Krist Gospodin i ako u srcu vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
10 Vjera u srcu nas opravdava, a priznanje usnama spašava.
11 Jer u Svetome pismu piše: 'Tko u njega vjeruje, neće se razočarati.'[p]
12 To vrijedi za židove, kao i za ostale ljude: svi imaju istoga Gospodina, koji izobilno daje svoja bogatstva svima koji ga zazivaju.
13 Jer 'Tko god zazove ime Gospodnje, bit će spašen.'[q]
14 Ali kako će ga zazvati da ih spasi ako u njega ne vjeruju? A kako će u njega vjerovati ako nikada nisu za njega čuli? A kako će čuti za njega ako im nitko o njemu ne propovijeda?
15 A kako će im tko propovijedati ako nije poslan da propovijeda? O tomu Sveto pismo kaže: 'Kako su divne noge onih koji donose Radosnu vijest!'[r]
16 Ali svatko tko čuje Radosnu vijest neće ju i prihvatiti. Izaija je o tome rekao: 'Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci?'[s]
17 Vjera dakle dolazi upravo slušanjem Radosne vijesti o Kristu.
18 Ali što je sa židovima? Jesu li oni zapravo čuli tu poruku? Jesu:
'Poruka o Božjemu stvaranju
raširila se po svoj zemlji,
a njezine riječi sežu do kraja svijeta.'[t]
19 Pitam zato: Jesu li Izraelci zaista razumjeli? Jesu, jer je još u Mojsijevo vrijeme Bog rekao:
'Učinit ću vas ljubomornima
blagoslivljajući druge narode.
Razgnjevit ću vas blagoslivljajući
nerazumne pogane.'
20 Poslije je Izaija u Božje ime hrabro rekao:
'Našli su me oni
koji me nisu tražili.
Objavio sam se onima
koji me to nisu molili.'[u]
21 A za Izrael je Bog rekao:
'Svagda sam pružao ruke
nepokornom i buntovnom narodu.'[v]
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.