Beginning
Pavao susreće Priscilu i Akvilu u Korintu
18 Pavao zatim iz Atene ode u Korint.
2 Ondje upozna nekoga židova Akvilu, rodom iz Ponta, koji je sa svojom ženom Priscilom tek došao iz Italije jer je Klaudije zapovjedio da svi židovi napuste Rim.
3 Kako su izrađivali šatore kao i on, Pavao je s njima stanovao i radio.
4 Svake je subote u sinagogi raspravljao uvjeravajući židove i Grke.
5 Kad su se iz Makedonije vratili Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti propovijedanju i svjedočenju židovima da je Isus Mesija.
6 Ali kad su mu se oni počeli suprotstavljati i vrijeđati ga, Pavao otrese prašinu sa svoje odjeće te im reče: 'Vaša će krv pasti na vaše glave. Ja sam nedužan. Od sada idem poganima.'
7 Ode odande u kuću pobožnog čovjeka Ticija Justa, čija je kuća bila odmah do sinagoge.
8 Nadstojnik sinagoge Krisp i svi njegovi ukućani povjeruju u Gospodina. I još mnogi Korinćani koji su to čuli povjeruju i krste se.
9 Jedne noći Gospodin progovori Pavlu i viđenju: 'Ne boj se! Govori i ne daj se ušutkati!
10 Ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti učini što nažao. Jer u ovomu je gradu mnogo mojega naroda.
11 Tako je ondje ostao godinu i šest mjeseci poučavajući Božju riječ.
12 Dok je Galion bio prokonzul Ahaje, židovi složno navale na Pavla te ga dovuku u sudnicu.
13 Optuže ga: 'Potiče ljude da štuju Boga protuzakonito.'
14 Pavao zausti da nešto kaže, ali Galion uto reče: 'židovi, da je riječ o kakvu zločinu ili nedjelu, saslušao bih vas.
15 Ali kako je nesporazum o nekim vašim riječima, imenima i židovskome Zakonu, uredite to sami. Ja u tomu ne želim biti sucem.'
16 I otpremi ih iz sudnice.
17 Svjetina pograbi nadstojnika sinagoge Sostena te ga izbatinaju ondje, u sudnici. Ali Galion nije mario.
Pavao se vraća u sirijsku Antiohiju
18 Pavao ostane u Korintu još neko vrijeme, a onda se oprosti s braćom. U Kenhreji se prema židovskomu običaju ošiša jer je imao zavjet. Zatim s Priscilom i Akvilom isplovi prema Siriji.
19 Stignu u Efez. Ondje ih ostavi, a on uđe u sinagogu raspravljati sa židovima.
20 Oni ga zamole da dulje ostane, ali on to odbije.
21 Pozdravi se s njima i obeća: 'Vratit ću se k vama, bude li Božja volja.' I otplovi iz Efeza.
22 Ode zatim pozdraviti crkvu u Cezareji, a zatim u Antiohiju.
23 Pošto je proveo nešto vremena u Antiohiji ode na put po Galaciji i Frigiji obilazeći vjernike[a] i pomažući im da jačaju u vjeri.
Apolon u Efezu
24 Tada neki židov Apolon, rječit govornik i dobar poznavatelj Svetoga pisma, dođe iz Aleksandrije u Egipat.
25 Bio je upućen u Put Gospodnji pa je gorljivo i točno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo krštenje.
26 Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. To čuju Priscila i Akvila pa ga pozovu k sebi i podrobnije mu izlože Put Božji.
27 Kad je nakanio otići u Ahaju, braća ga ohrabre i napišu vjernicima u Efezu da ga lijepo prime. U Ahaji je po Božjoj milosti mnogo koristio vjernicima.
28 Uvjerljivo je pobijao tvrdnje židova javno dokazujući iz Svetoga pisma da je Isus Mesija.
Pavlovo treće misijsko putovanje
19 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.
2 Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih.'Nismo
3 'Kako ste se onda krstili?' upita on.'Ivanovim krštenjem
4 Pavao im reče: 'Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.'
5 Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.
6 Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 Bilo ih je svega dvanaestak.
Pavlova služba u Efezu
8 Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.
9 Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.
10 To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.
11 Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.
12 Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.
13 Zato su neki židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: 'Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!'
14 Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.
15 Ali zloduh im odgovori: 'Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?'
16 I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.
17 Za to su doznali svi žitelji Efeza, i židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.
18 Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.
19 Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.[b]
20 Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.
Pobuna u Efezu
21 Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. 'Nakon toga će valjati da odem i u Rim
22 Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.
23 Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.
24 Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.
25 On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:'Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.
26 A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
27 Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!'
28 Oni se na to razgnjeve i poviču: 'Velika je efeška Artemida!'
29 Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
30 Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.
31 Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.
32 Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.
33 Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.
34 Ali kad su shvatili da je židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: 'Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!'
35 Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: 'Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.
36 To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!
37 Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.
38 Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!
39 Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.
40 Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.'
41 Zatim raspusti skup.
Pavao u Makedoniji i Grčkoj
20 Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.[c] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.
2 Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku
3 i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.
4 Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
5 Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.
6 A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
Pavao u Troadi
7 Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.[d] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.
8 U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.
9 Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.
10 Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. 'Ne uznemirujte se!' reče. 'živ je!'
11 Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.
12 A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.
Pavao susreće efeške starješine
13 Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.
14 Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.
15 Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.
16 Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.
17 Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.
18 Kad su došli, reče im: 'Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.
19 Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.
20 Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.
21 Upozoravao sam i židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.
22 Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,
23 osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.
24 Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.
25 Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.
26 Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas
27 jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.
28 Pazite na sebe i na Božje stado - na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.
29 Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.
30 Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.
31 Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.
32 A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.
33 Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.
34 Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.
35 U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: "Blaženije je davati nego primati.''
36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.
37 Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga
38 ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.