Beginning
Pavao se odriče svojih prava
9 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio našega Gospodina Isusa vlastitim očima? Niste li vi u Gospodinu zbog mojega truda?
2 Ako me drugi i ne smatraju apostolom, vama to sigurno jesam jer ste vi živ dokaz za to.
3 To je odgovor onima koji osporavaju moje apostolstvo.
4 Nemamo li pravo jesti za vašim stolom?
5 Nemamo li pravo dovesti sa sobom ženu kršćanku,[a] kao što čine i drugi učenici, Gospodinova braća i Petar?[b]
6 Ili se samo Barnaba i ja moramo uzdržavati vlastitim radom?
7 Koji to vojnik vojuje o svojemu trošku? Tko sadi vinograd a da ne smije jesti njegova roda? Koji to pastir napasa stado a da ne smije piti mlijeka?
8 Ne govorim vam to samo po ljudsku, nego tako kaže i Božji zakon.
9 Jer u Mojsijevu zakonu piše: 'Ne zavezuj usta volu koji vrši žito.'[c] Mislite li da je Bog to rekao samo za volove?
10 Nije li to rekao i za nas? Naravno da jest. Kao što žeteoci i vršioci rade u nadi da će imati udjela u žetvi, tako i duhovne radnike trebaju namiriti oni kojima služe.
11 Zar je previše da mi, koji smo u vas sijali duhovna dobra, očekujemo požeti vaša tjelesna dobra?
12 Ako drugi na to imaju pravo, nemamo li mi i veće pravo? Ipak, nismo se njime koristili, nego sve podnosimo da ne postavimo kakvu zapreku Kristovoj Radosnoj vijesti.
13 Ne znate li da oni koji rade u Hramu dobiju od hrane koju ljudi donose u svetište i da oni koji služe pri žrtveniku dobiju dio žrtvenih prinosa?
14 Jednako je tako Gospodin naredio da oni koji navješćuju Radosnu vijest od nje i žive.
15 Ali ja se nikad nisam koristio tim pravom. I ne pišem vam to zato da bih to od sada činio. Radije bih umro nego se odrekao te odlike da propovijedam bez naplate.
16 Propovijedanjem Radosne vijesti ne mogu se hvaliti jer mi je to dužnost. Teško meni ako ju ne propovijedam!
17 Da to činim iz vlastite pobude, imao bih pravo na plaću. Ali ja samo vršim službu koju mi je Bog povjerio.
18 Što mi je dakle plaća? Zadovoljstvo da propovijedam Radosnu vijest besplatno ne iskorišćujući svoje propovjedničko pravo.
19 Iako sam slobodan i ne pripadam nikome, ipak sam svima postao robom, samo da ih što više pridobijem za Krista.
20 Kad sam bio sa židovima, bio sam židov da ih mogu dovesti Kristu. Kad sam bio s onima koji se drže židovskih zakona, i ja sam to činio, iako nisam vezan Zakonom, da ih mogu dovesti Kristu.
21 Kad sam bio s poganima koji nemaju Zakona, bio sam poput njih koliko sam god mogao. Tako sam stekao njihovo povjerenje i mogao ih dovesti Kristu, ali nisam zanemario Božji zakon, nego sam bio poslušan Kristovu zakonu.
22 S nejakima sam bio nejak da ih pridobijem za Krista. Svima njima bio sam sve ne bih li neke spasio.
23 A sve to činim zbog Radosne vijesti, da i ja budem njezinim dionikom.
24 Ne znate li da u trci svi trkači trče, a samo jedan osvoji prvu nagradu? I vi trčite tako da ju osvojite.
25 Svaki natjecatelj živi suzdržljivo. Oni to čine da dobiju vijenac koji će istrunuti, a mi da dobijemo nagradu koja će vječno trajati.
26 Trčim zato, ali uvijek prema cilju, a ne besciljno i uzaludno poput nekoga tko šakom udara vjetar.
27 Stegom morim svoje tijelo i tjeram ga poput roba da ne bih, pošto sam drugima propovijedao, sam bio odbačen.
Upozorenje na idolopoklonstvo
10 Htio bih, braćo i sestre, da znate što se našim precima davno dogodilo u pustinji. Bog ih je sve vodio oblakom koji se kretao pred njima i sve ih je sigurno preveo preko mora po suhome dnu.
2 Svi su oni kršteni u oblaku i u moru kao Mosijevi sljedbenici.
3 Svi su jeli istu čudesnu hranu i svi su pili istu čudesnu vodu.
4 Pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta je stijena bio Krist.
5 Unatoč svemu, većina ih nije bila po volji Bogu te su poubijani u pustinji.
6 To se dogodilo nama za opomenu: da ne žudimo za zlim poput njih
7 i da se ne klanjamo idolima kao oni. U Svetome pismu piše: 'Narod posjeda da jede i pije, a zatim ustanu plesati' u čast zlatnome teletu.
8 Ne odajmo se bludu kao što su mu se oni odali te ih je zbog toga dvadeset tri tisuće palo u jednome danu.
9 Ne izazivajmo Gospodina kao što su ga izazivali neki od njih pa su poginuli od zmija.
10 Ne prigovarajte kao što su neki od njih prigovarali pa je Bog poslao anđela Zatornika da ih pobije.
11 Sve se to događalo nama za primjer, a zapisano je kao opomena nama koji živimo u posljednjim vremenima.
12 Misli li dakle tko da dobro stoji, neka pazi da ne zapadne u isti grijeh.
13 Znajte da vas ne snalaze kušnje koje i drugi ljudi nemaju. Bog je vjeran. Neće dopustiti da vas kušnja nadvlada, nego će vam pokazati i izlaz iz nje da možete izdržati.
14 Zato se, dragi moji, klonite idolopoklonstva.
15 Razumni ste vi ljudi. Prosudite dakle sami je li istina što ću vam reći.
16 Nije li čaša koju posvećujemo za stolom Gospodnjim zajedništvo Kristove krvi? Nije li kruh koji lomimo zajedništvo Kristova tijela?
17 Time što svi jedemo od jednoga kruha pokazujemo da smo jedno tijelo.
18 Pogledajte Izraelce po tijelu! Svi koji blaguju žrtve dionici su žrtvenika.
19 Što želim reći? Da su žrtve idolima vrijedne ili da su idoli pravi bogovi?
20 Naprotiv! Kažem da pogani te žrtve prinose demonima, a ne Bogu. A ja ne želim da vi imate išta s demonima.
21 Ne možete piti i iz Gospodnjeg i iz vražjeg kaleža. Ne možete jesti i za Gospodnjim i za vražjim stolom.
22 Zar da izazivamo Gospodinovu ljubomoru? Mislite li da smo jači od njega?
23 Kaže se: 'Sve mi je dopušteno...' - ali ne služi mi sve na korist. 'Sve mi je dopušteno...' - ali sve ne izgrađuje.
24 Ne mislite samo na vlastito dobro. Brinite se o tome što je dobro za drugoga.
25 Jedite sve što se prodaje na tržnici i nemojte se zbog savjesti raspitivati je li žrtvovano idolima ili nije.
26 Jer 'Gospodinova je zemlja i sve na njoj.'[d]
27 Pozove li vas na objed nevjernik i želite li se odazvati, jedite sve što se pred vas stavi ne ispitujući ništa zaradi savjesti.
28 Ako vas tko upozori da je meso bilo žrtvovano idolima, nemojte ga jesti zaradi onoga koji vas je upozorio i zaradi njegove savjesti.
29 Ne zaradi svoje, nego zaradi njegove savjesti.'Zašto bi moju slobodu ograničavala tuđa savjest?' pitat ćete.
30 'Ako zahvaljujem Bogu za hranu koju jedem, zašto da me osuđuju zbog onoga što jedem?'
31 Jer bilo da jedete, pijete ili činite što drugo, sve činite Bogu na slavu!
32 Ne budite na sablazan nikome - ni židovima, ni poganima,[e] ni Božjoj crkvi.
33 Tako se i ja trudim svima u svemu ugoditi ne čineći ono što je najbolje za mene, već što je najbolje za njihovo spasenje.
11 A vi biste trebali slijediti moj primjer, kao što ja slijedim Kristov.
Upute za javno bogoslužje
2 Pohvaljujem vas što me se u svemu sjećate i što se držite kršćanskoga učenja koje sam vam predao.
3 Ali hoću da nešto znate: svaki je čovjek odgovoran Kristu, žena je odgovorna mužu, a Krist je odgovoran Bogu.[f]
4 Muškarac sramoti Krista[g] ako pokriva glavu dok se moli ili prorokuje.
5 A žena sramoti svojega muža[h] ako se moli ili prorokuje gologlava. To je isto kao da je obrijala glavu.
6 Ako odbije na glavi nositi pokrivalo, neka ošiša svu kosu. A kako je sramota da žena bude kratke kose ili obrijane glave, treba nositi pokrivalo.
7 Muškarac ne treba pokrivati glavu jer je na sliku i slavu Božju, a muškarcu je slava žena.
8 Prvi čovjek nije nastao od žene, nego je ona nastala od njega.
9 Nije, osim toga, muškarac stvoren zaradi žene, nego žena zaradi muškarca.
10 Zato žena treba uvijek imati pokrivenu glavu kao znak vlasti, zbog anđela.
11 Ali u odnosima između Gospodinove djece žena nije neovisna o mužu niti je muž neovisan o ženi.
12 Jer iako je prva žena nastala od muškarca, od tada su svi muškarci rođeni od žene, a sve to dolazi od Boga.
13 Prosudite sami dolikuje li da se žena moli Bogu gologlava.
14 Nije li očito da je muškarcu sramota imati dugu kosu?
15 I nije li očito da je duga kosa ženi na ponos? Jer dana joj je kao pokrivalo.
16 A želi li se tko oko toga prepirati, mogu samo reći da u nas nije takav običaj te da tako drže i u drugim crkvama Božjim.
Zapovijed za Gospodnju večeru
17 Ima još nešto u čemu vas ne mogu pohvaliti. Čini mi se da vaši zajednički sastanci donose više štete nego koristi.
18 Prije svega, čujem, a donekle i vjerujem da kad se okupite u zajednici, među vama nastaje razdor.
19 Takvih podjela, nesumnjivo, mora biti da se pokaže tko je Bogu po volji.
20 Kad se dakle sastajete, to više nije blagovanje Gospodnje večere
21 jer pohlepno jedete vlastitu hranu ne dijeleći ju s drugima. Tako jedni gladuju, dok se drugi opijaju.
22 Ne možete li doma jesti i piti? Ili zaista prezirete Božju crkvu i sramotite siromahe? Što da vam na to kažem? Da vas pohvalim? Ne mogu vas u tome pohvaliti.
23 Prenosim vam što je Gospodin rekao. One noći kad je izdan, uzeo je kruh,
24 zahvalio za njega, razlomio ga i rekao: 'Ovo je moje tijelo - za vas. Činite to meni na spomen.'
25 Tako je nakon večere uzeo i čašu te rekao: 'Ovo je čaša novoga saveza između Boga i vas, zapečaćenoga mojom prolivenom krvlju. Činite to meni na spomen svaki put kad ga pijete!'
26 Svaki put kad jedete taj kruh ili pijete tu čašu, navješćujete Gospodinovu smrt dok opet ne dođe.
27 Jede li dakle tko taj kruh ili pije tu čašu nedostojno Gospodina, kriv je jer griješi protiv tijela i krvi Gospodnje.
28 Zato neka se svatko preispita prije nego što jede kruh i pije iz čaše.
29 Jer tko jede kruh ili pije iz čaše nedostojno, ne iskazujući čast Kristovu tijelu,[i] jede i pije Božju osudu nad sobom.
30 Zato među vama ima mnogo slabih i bolesnih i mnogo vas umire.
31 Preispitujemo li se, Bog nas neće tako kažnjavati.
32 Ali zato što nas Gospodin prosuđuje i kažnjava, nećemo biti osuđeni sa svijetom.
33 I zato, draga braćo, kad se sastajete na večeru Gospodnju, čekajte jedni druge.
34 Ako ste zaista gladni, jedite doma da vam sastanak ne bude na osudu.O drugome ću vas uputiti kad dođem.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.