Beginning
2 Svi ovdašnji kršćani također šalju pozdrav crkvama u Galaciji.
3 Neka vam Bog Otac i Gospodin Isus Krist dadu milost i mir.
4 Krist je umro za naše grijehe, baš kao što je Bog Otac bio i naumio, da nas spasi iz ovoga zlog svijeta u kojemu živimo.
5 Zato sva slava pripada Bogu u vijekove vjekova. Amen.
Samo je jedno evanđelje
6 Ne mogu se načuditi da se tako brzo odvraćate od Boga koji vas je pozvao u svojoj ljubavi i milosti u vječni život što ga daje kroz Krista. Vi već slijedite neki drugi put
7 koji za sebe tvrdi da je Kristovo evanđelje, ali to nije. Prevarili su vas ljudi koji izvrću i mijenjaju istinu o Kristu.
8 Ali neka je proklet svatko - pa bio to i ja ili čak anđeo s neba - tko vam navješćuje neko drugo evanđelje od onoga koje sam vam već navijestio.
9 I ponavljam: neka je proklet svatko tko bi vam navješćivao neko drugo evanđelje osim onoga koje ste već prihvatili.
10 Očito je da ne pokušavam ugoditi ljudima! Ne; trudim se ugoditi Bogu. Kad bih se još uvijek trudio ugađati ljudima, ne bih bio Kristov sluga.
Pavlovo evanđelje dolazi od Krista
11 Draga braćo, hoću da znate kako evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska predaja.
12 Nisam ga primio ni naučio ni od kakva čovjeka, već od samoga Isusa Krista koji mi se objavio.
13 Znate i sami kakav sam bio kao sljedbenik židovske religije - da sam proganjao Božju crkvu i htio ju zatrti.
14 Bio sam među najrevnijim židovima svojega naraštaja i svim silama se trudio slijediti očinske predaje svoje vjere.
15 Ali kad se Bogu, koji me je odabrao i pozvao svojom milošću još prije mojega rođenja, svidjelo
16 da mi objavi svojega Sina kako bih ga naviještao među poganima, nisam se savjetovao ni s kojim čovjekom
17 niti sam išao u Jeruzalem k onima koji su prije mene bili apostoli, nego sam otišao u Arabiju pa se zatim vratio u Damask.
18 Tek nakon tri godine otišao sam Petru[a] u Jeruzalem i ostao s njim petnaest dana.
19 Od apostola tada nisam više nikoga vidio osim Jakova, brata našega Gospodina.
20 Bog mi je svjedok da vam to ne lažem.
21 Otišao sam zatim u sirijske i cilicijske krajeve.
22 Kršćani u judejskim crkvama nisu me osobno poznavali.
23 Znali su samo da ljudi o meni govore: 'Naš progonitelj sada propovijeda vjeru koju se trudio zatrti!'
24 I slavili su Boga zbog mene.
Apostoli prihvaćaju Pavla
2 Nakon četrnaest godina vratio sam se u Jeruzalem s Barnabom, a sa sobom sam poveo i Tita.
2 Otišao sam onamo jer me je Bog tako uputio objavom. Ondje sam posebno razgovarao s crkvenim vođama. Htio sam da razumiju što propovijedam poganima. želio sam biti siguran da se oni s time slažu kako moj trud za Gospodina ne bi bio uzaludan.
3 Oni su se složili sa mnom. Nisu čak zahtijevali ni da se moj pratilac Tit obreže iako je Grk.
4 Ne bi to nitko ni spominjao da ondje nije bilo uljeza, lažne braće koja su vrebala da nam oduzmu našu slobodu u Kristu Isusu. Pokušali su nas učiniti robovima - primorati nas da se držimo židovskih odredbi.
5 Ali nismo im ni trenutka popustili. Htjeli smo sačuvati istinu evanđelja među vama.
6 A crkveni vođe koji su bili ondje nisu imali što dodati mojemu propovijedanju. (Iako meni nije bilo važno to što su oni vođe jer Bog na to ne gleda.)
7 Vidjeli su da mi je Bog povjerio propovijedanje evanđelja poganima, kao što je Petru povjerio da ga propovijeda židovima.
8 Jer onaj koji je kroz Petrovu apostolsku službu djelovao među židovima djelovao je kroz mene među poganima.
9 Jakov, Petar[b] i Ivan, stupovi Crkve, prepoznali su milost koju mi je Bog ukazao i pružili nam desnicu u znak zajedništva: mi ćemo raditi među poganima, a oni među židovima.
10 Jedino su nam rekli da vodimo brigu o siromasima, što sam revno i činio.
Pavao se suprotstavlja Petru
11 Ali kad je Petar došao u Antiohiju, pred svima sam mu se usprotivio jer je ono što je učinio zasluživalo osudu.
12 Kad je stigao, jeo je s kršćanima nežidovskog podrijetla. No kad su stigli neki židovi, Jakovljevi prijatelji, nije više htio s njima jesti jer se bojao što će mu reći obrezani.
13 Nakon toga su i ostali kršćani židovskog podrijetla, čak i Barnaba, počeli licemjeriti slijedeći Petrov primjer.
14 Kad sam vidio da ne slijede istinu evanđelja, rekao sam Petru pred svima: 'Kad si ti, židov po rođenju, prestao izvršavati židovske zakone i živiš poput poganina, kako možeš pogane tjerati da se drže tih zakona?
15 Ti i ja rođeni smo kao židovi, a ne kao pogani koji se ne drže židovskoga Zakona.
16 Pa ipak, mi kršćani židovskog podrijetla znamo da pred Bogom nismo opravdani držimo li se zakonskih odredbi, već vjerom u Isusa Krista. Zato smo uzvjerovali u Krista Isusa, da nas Bog prihvati zbog naše vjere - a ne zato što smo bili poslušni Zakonu. Jer nitko se nikada neće spasiti vršenjem Zakona.
17 Ako se zato što smo željeli biti opravdani u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, znači li to da nas je Krist odveo u grijeh? Zasigurno ne griješimo ne držeći se židovskoga Zakona!
18 Naprotiv, bit ću kriv budem li iznova gradio ono staro što sam već srušio.
19 Zato sam, po Zakonu, umro Zakonu da bih mogao živjeti Bogu; raspet sam s Kristom.
20 Ja više ne živim, nego Krist živi u meni. Tako svoj život u ovome zemaljskom tijelu živim pouzdajući se u Sina Božjega, koji me je volio i koji je samog sebe za mene predao.
21 Nisam od onih koji preziru tu Božju milost. Jer da smo se mogli spasiti izvršavanjem Zakona, Krist bi za nas uzalud umro.
Zakon i vjera u Krista
3 O nerazumni Galaćani! Tko li vas je to začarao - vas kojima je raspeti Isus Krist bio tako jasno predočen?
2 Samo mi jedno recite: jeste li Svetoga Duha primili izvršavajući odredbe Zakona? Niste; primili ste ga kad ste prihvatili vjeru u Krista.
3 Zar ste toliko bezumni da, pošto ste započeli život u Duhu, sada završavate u tjelesnosti - pokušavajući djelima ugoditi Bogu?
4 Toliko ste toga pretrpjeli zbog evanđelja! Zar je sve to bilo uzalud?
5 Daje li vam Bog Svetog Duha i čini li među vama čuda zato što ste poslušni Mojsijevu zakonu? Nipošto! Čini to zato što vjerujete poruci o Kristu koju ste čuli.
6 Isto je tako 'Abraham povjerovao Bogu, i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.'[c]
7 Prava su Abrahamova djeca dakle svi oni koji iskreno vjeruju u Boga.
8 U Svetome pismu naviješteno je da će Bog i pogane opravdati po vjeri. Bog je to odavna navijestio Abrahamu kad je rekao: 'Blagoslovit ću kroz tebe sve narode.'
9 Svi dakle koji vjeruju u Isusa Krista dijele s Abrahamom blagoslov koji je on primio zbog svoje vjere.
10 Ali koji se za opravdanje pred Bogom pouzdaju u Zakon, pod prokletstvom su jer u Svetome pismu piše: 'Proklet bio svatko tko ne sluša i ne vrši sve ove zapovijedi zapisane u Božjoj knjizi Zakona.'[d]
11 Iz toga je jasno da se nitko nikad ne može pred Bogom opravdati vršeći Zakon. Jer u Svetome pismu piše: 'Pravednik će živjeti po vjeri.'[e]
12 Zakon pak ne polazi od vjere, nego za svoje odredbe kaže: 'Držite ih se pa ćete u njima naći život!'[f]
13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što ga je, viseći na križu, preuzeo na sebe - jer u Svetome pismu piše: 'Proklet je svatko tko visi na drvetu.'[g]
14 Zato Bog sada može i druge narode blagosloviti istim blagoslovom koji je obećao Abrahamu: da po vjeri prime obećanje Svetoga Duha.
Zakon i obećanje
15 Braćo draga, i kad ljudi međusobno sklope savez, on se ne poništava i ne mijenja.
16 Bog je dao obećanje Abrahamu i njegovu 'sjemenu
17 želim vam reći ovo: Zakon koji je Bog dao Mojsiju 430 godina poslije nije mogao poništiti valjani Božji savez s Abrahamom.
18 Kad bi se baštinikom moglo postati samo držanjem Zakona, onda to ne bi bilo po Božjem obećanju. A Bog je Abrahamu dao baštinu po obećanju.
19 Čemu onda uopće Zakon? Kako bi ljudima pokazao da su grešnici. Ali on je trebao trajati dok ne dođe potomak kojemu je dano Božje obećanje. Osim toga, Zakon je ljudima dan preko posrednika - preko anđela i Mojsija.
20 Ali kad je Bog dao obećanje Abrahamu, učinio je to sam, bez posredništva anđela ili čovjeka, jer Bog je jedan.
21 Proturječi li, onda, Božji zakon Božjim obećanjima? Nipošto! Kad bi nam Zakon mogao dati novi život, mogli bismo biti opravdani pred Bogom držeći ga se.
22 Ali Sveto pismo kaže da smo svi zarobljenici grijeha te da Božja obećanja možemo primiti jedino vjerujući u Isusa Krista.
23 Dok nismo spoznali da se vjerom u Krista možemo opravdati pred Bogom, Zakon nas je čuvao poput zatočenika za tu vjeru.
Vjerom smo postali Božja djeca
24 Drugim riječima: židovski zakoni bili su poput učitelja i vodiča sve dok nije došao Krist. A sada smo pred Bogom opravdani vjerom u Krista.
25 Otkako imamo vjeru u Krista, ne treba nam više čuvar.
26 Jer sad smo svi postali Božjom djecom kroz vjeru u Isusa Krista
27 i svi koji smo kršteni u Kristu zaodjenuti smo njime.
28 Nije više važno je li tko židov ili poganin,[h] rob ili slobodan čovjek, pa čak ni muškarac ili žena - jer svi ste jedno u Kristu Isusu.
29 Sada kad pripadate Kristu, svi ste prava Abrahamova djeca. Njegovi ste baštinici i sva obećanja koja mu je Bog dao pripadaju i vama.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.