Beginning
Nova tijela
5 Znamo da ćemo, kad se ovaj šator u kojemu sada živimo sruši - kad umremo i napustimo tijela[a] - imati nova tijela, vječni dom u nebu, koji će biti Božje djelo, a ne djelo ljudskih ruku.
2 Zato uzdišemo u ovim tijelima i čeznemo za danom kada ćemo obući nebeska tijela.
3 U njih obučeni, nećemo se naći golima.
4 U ovima zemaljskim tijelima uzdišemo i stenjemo, ali ne zato što bismo željeli umrijeti i izići iz njih, već zato što se želimo obući u nova tijela, tako da vječni život proguta ova naša smrtna tijela.
5 Za to nas je pripremio sam Bog i dao nam svojega Svetog Duha kao jamstvo.
6 Stoga uvijek imamo pouzdanja iako znamo da dokle god smo u ovome tijelu, nismo kod kuće, kod Gospodina.
7 živimo po vjeri, a ne po onome što vidimo.
8 Puni smo pouzdanja i radije bismo izišli iz ovih tijela jer ćemo tada biti u svojem domu, kod Gospodina.
9 Zato mu uvijek nastojimo ugoditi, bilo da ostajemo u ovomu tijelu ili iz njega odlazimo,
10 jer ćemo svi morati stati pred Kristov sud i svatko će primiti što je zaslužio: nagradu ili kaznu, već prema tome je li u ovomu tijelu činio dobro ili zlo.
Božji smo poslanici
11 Zato puni straha Gospodnjega nastojimo pridobiti ljude za Boga. Bog zna da smo iskreni, a nadam se da i vi to znate.
12 Ne hvalimo to opet sami sebe, nego vam dajemo razlog da se ponosite nama, kako biste imali što odgovoriti onima koji se ponose izvanjskim stvarima umjesto iskrenim srcem.
13 Ako se čini da smo nerazumni, neka to ostane između Boga i nas. Ako smo zdrave pameti, to je za vaše dobro.
14 Kristova ljubav prema nama ne ostavlja nam izbora kad shvatimo da je on jedan umro umjesto svih, pa su prema tome i svi oni nečemu umrli.
15 On je, naime, umro umjesto svih kako oni koji su živi, više ne bi živjeli da ugode sebi, već da njemu koji je umro i uskrsnuo za njih.
16 Zato mi više nikoga ne procjenjujemo po tjelesnim stvarima. Prije smo i Krista cijenili prema ljudskim mjerilima, ali sada to više ne činimo.
17 Kad je tko u Kristu, on je novo stvorenje. Stari je čovjek nestao, a rodio se novi.
18 Sve to dolazi od Boga, koji nas je kroz Krista pomirio sa sobom i koji nam je povjerio zadaću da izmirujemo ljude s njim.
19 Jer Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom da više ljudima ne uračunava njihove prijestupe, a nama je dao da govorimo o tome pomirenju.
20 Tako obavljamo poslaničku službu i u ime samoga Krista vas preklinjemo: pomirite se s Bogom!
21 Jer je Bog Krista koji nikada nije zgriješio učinio umjesto nas grijehom da bismo mi u njemu mogli postati Božjom pravednošću.
6 Kao Božji suradnici preklinjemo vas da ne primite Božju milost uzalud.
2 Jer Bog kaže:
'Usliših te u pravo vrijeme.
Pomogoh ti u dan spasenja.'Pazite! Sada je pravo vrijeme. Danas je dan spasenja.
Pavlove nevolje
3 Trudimo se živjeti tako da nikoga ne sablaznimo i time ga spriječimo da prihvati Boga te da naša služba ne dođe na zao glas.
4 U svemu što činimo nastojimo pokazati da smo pravi Božji sluge. Strpljivo podnosimo svakovrsne nevolje, nužde i tjeskobe.
5 Batinali su nas, bacali nas u tamnice, suočavali smo se s razjarenom svjetinom, radili smo do iznemoglosti, noćima smo bdjeli i gladovali.
6 Dokazali smo se čistoćom, razumijevanjem, strpljivošću, dobrotom, iskrenom ljubavlju i silom Svetoga Duha.
7 Vjerno smo propovijedali istinu. Kroz nas je djelovala Božja sila. Pravda je naše oružje za napad i za obranu.
8 Služimo Bogu bez obzira na to poštuju li nas drugi ili preziru, napadaju li nas ili hvale. Pošteni smo, a nazivaju nas varalicama.
9 Dobro smo poznati, ali se prema nama odnose kao da nas ne poznaju. Stalno smo suočeni sa smrću, ali, eto, još smo živi. Tukli su nas, ali nas nisu dotukli.
10 Srce nam se kida od bola, ali uvijek smo radosni u Gospodinu. Siromašni smo, ali mnoge obogaćujemo. Čini se da nemamo ništa, a ipak imamo sve.
11 Dragi moji Korinćani! Sve smo vam iskreno rekli. Naše vam je srce širom otvoreno.
12 U nas ne manjka ljubavi prema vama, ali vi ste nama u svojem srcu ostavili oskudno prostora.
13 Govorim vam ovo kao rođenoj djeci: otvorite i vi zauzvrat svoja srca prema nama!
Hram živoga Boga
14 Ne udružujte se s nevjernicima, ne uprežite se u isti jaram! Što pravednost može imati zajedničkoga s bezakonjem? Kakvo zajedništvo može imati svjetlo s tamom?
15 Može li biti sloge između Krista i Belijara?[b] Kakvo zajedništvo može onaj tko vjeruje u Krista imati s nevjernikom?
16 Kakvog zajedništva može imati Božji hram s idolima? A mi smo hram u kojemu stanuje živi Bog. Kao što je Bog rekao:
'Stanovat ću u njima
i hoditi među njima.
Bit ću im Bog,
A oni će biti moj narod.'[c]
17 'Zato "iziđite između njih
i odvojite se od njih
18 '"I bit ću vam Otac,
a vi ćete biti moji sinovi i kćeri
7 Budući da imamo ta obećanja, dragi moji, očistimo se od svega što prlja naše tijelo i naš duh. Trudimo se biti što je više moguće svetima, u strahu Božjemu.
Pavao se raduje pokajanju Crkve
2 Otvorite za nas srca jer nikome od vas nismo nanijeli zla, nikoga nismo zaveli na krivi put, niti smo koga na prevaru iskoristili.
3 Ne kažem vam to da bih vas osuđivao. Rekao sam vam već da ste zauvijek u našemu srcu. živimo i umiremo s vama.
4 Čvrsto se u vas pouzdajem i veoma se ponosim vama. Uvelike ste me utješili unatoč svoj našoj nevolji. Silno se radujem.
5 Kad smo stigli u Makedoniju, nije bilo odmora za naša slaba ljudska bića. Sa svih su nas strana, naprotiv, snašle nevolje: izvana sukobi, a iznutra tjeskoba.
6 Ali nas je Bog, koji tješi potištene, utješio Titovim dolaskom.
7 Ne samo njegovim dolaskom nego i ohrabrenjem koje ste mu pružili. Kad nam je kazao o vašoj velikoj želji da vas posjetim, o tome koliko ste žalosni zbog onoga što se dogodilo i o vašoj žarkoj ljubavi prema meni, još sam se više razveselio.
8 Nije mi više žao što sam vam napisao ono pismo, iako mi je bilo žao jer znam da sam vas njime nakratko ražalostio.
9 Ali sada se radujem - ne što sam vas ražalostio, već zato što vas je ta žalost navela na pokajanje. Bila je to žalost po Božjoj volji, pa vam tako nismo nanijeli nikakvu štetu.
10 Božja žalost donosi pokajanje koje vodi spasenju, kao što žalost ovoga svijeta vodi u smrt.
11 Pogledajte samo kakvu je gorljivost proizvela u vama ta žalost po Božjoj volji! Takvo opravdavanje! Takvo negodovanje, takav strah! Toliku čežnju! Toliki žar! Toliku želju da se krivac kazni! Postupili ste najispravnije što ste mogli.
12 Nisam vam pisao ni radi prijestupnika ni radi onoga kome je nanesena nepravda, već zato da pred Bogom pokažete svoju žarku ljubav prema nama.
13 Uz to ohrabrenje posebno smo se razveselili i Titovoj radosti zbog toga što ste ga umirili da ne bude zabrinut.
14 Ja sam vas i prije pred njim hvalio i niste me postidjeli. Kao što sam vama govorio istinu, tako se i ono čime sam se hvalio pred Titom pokazalo istinitim.
15 Njegovo je srce prema vama još otvorenije kad se prisjeti kako ste ga primili s velikim poštovanjem, duboko zabrinuti.
16 Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.
Poziv na darežljivost
8 A sada bih vam, braćo, htio reći o milosti koju je Bog iskazao crkvama u Makedoniji.
2 Iako su ljudi tamo proživjeli brojne kušnje i nevolje, obilovali su radošću te je njihovo krajnje siromaštvo urodilo izobilnom darežljivošću.
3 Svjedok sam, naime, da su dragovoljno dali ne samo ono što su mogli već i mnogo više.
4 Usrdno su nas molili za milost da mogu sudjelovati u prikupljanju pomoći za svete.
5 Ne samo da su se ponijeli kako smo se nadali već su sami sebe prije svega stavili na raspolaganje Gospodinu, a onda i nama, pokoravajući se Božjoj volji.
6 Zamolili smo zato Tita, koji vas je prvi potaknuo na darivanje, da se vrati k vama i ohrabri vas da dovršite svoj udjel u toj službi darivanja.
7 Vi ste u svemu odlični - imate toliko vjere, toliko nadarenih propovjednika, toliko znanje i revnost, takvu ljubav prema nama - istaknite se sada i u ovoj milosrdnoj službi!
8 Ne zapovijedam vam to, već vam kao primjer navodim revnost drugih da bih iskušao iskrenost vaše ljubavi.
9 Znate kakvu nam je milost iskazao Gospodin Isus Krist. Radi vas je od bogataša postao siromahom, da bi vas svojim siromaštvom mogao obogatiti .
10 Savjetujem vam samo da dovršite ono što ste započeli još prije godinu dana, jer ste vi prvi došli na tu zamisao i prvi ste ju počeli ostvarivati.
11 Sada biste tu zamisao trebali provesti do kraja s istim oduševljenjem s kojim ste ju i započeli. Darujte koliko možete, prema svojim mogućnostima.
12 Ako ste doista spremni darivati druge, nije važno koliko možete dati. Bog očekuje da date ono što imate, a ne ono što nemate.
13 Nije nakana da pomognete drugima, a da vi zapadnete u oskudicu, već da bude jednakost.
14 Sada vi obilujete i možete njima pomoći. Nekom drugom prigodom, kad vama bude trebalo, oni će svoj suvišak podijeliti s vama. Tako će svačije potrebe biti jednako zadovoljene.
15 Sjećate li se što o tome piše u Svetome pismu: 'Onima koji su mnogo skupili, ništa nije ostalo, a oni koji su skupili malo, imali su dovoljno.'[d]
Tit i suputnici
16 Zahvalan sam Bogu da je Titu u srce ulio jednaku gorljivost za vas kao i meni.
17 Spremno je prihvatio našu molbu da vas posjetimo, ali rekao bih da bi vas on i sam drage volje obišao.
18 S njime vam šaljemo još jednog brata, dobro poznatoga u svim crkvama po zaslugama u propovijedanju Radosne vijesti.
19 Njega su crkve odabrale da nas prati kad budemo nosili dar u Jeruzalem[e] služeći na slavu Gospodinu i pokazujući svoju revnost.
20 Tako ćemo izbjegnuti i da tko prigovori zbog načina na koji upravljamo tim velikodušnim iznosom.
21 Trudimo se tako činiti dobro pred Bogom, ali i pred ljudima.
22 Šaljemo s njima još jednoga brata koji je višestruko prokušan i pokazao se revnim. Sada je još revniji zbog velikog pouzdanja u vas.
23 Upita li vas tko za Tita, recite mu da je on moj suradnik na pomaganju vama. A ta su braća izaslanici svojih crkava, ljudi na slavu Kristu.
24 Pokažite im stoga da ih volite i dokažite svim crkvama da sam vas s razlogom hvalio.
Prikupljanje milodara za jeruzalemske kršćane
9 Nije, razumije se, ni potrebno da vam više pišem o tome milodaru za svete u Jeruzalemu.
2 Znam kako ste gorljivi u pomaganju i time sam vas hvalio pred Makedoncima, ističući da su u Ahaji bili pripravni davati još od lani. Svojom ste gorljivošću potaknuli i mnoge druge da počnu pomagati.
3 Šaljem vam ovu braću kako bih bio siguran da ste zaista spremni kao što sam se hvalio da ćete biti.
4 Bio bih posramljen, a i vi također, kad bi sa mnom došli neki Makedonci, a vi bili nepripremljeni.
5 Zato sam poslao braću da odu k vama prije nas i da se pobrinu da vaš već obećani dar bude spreman. Ali htio bih da on bude iskaz velikodušnosti, a ne škrtarenja.
6 Poslušajte me: tko škrto posije, škrto će i žeti; tko sije obilno, i žet će obilno.
7 Neka svatko odluči koliko će dati, ali od srca, a ne teška srca ili na silu, jer Bog voli darovatelje dragovoljna srca.
8 Bog po svojoj milosti može na vas izliti svakovrsno obilje tako da imate svega dovoljno i da vam još pretekne, da činite dobra djela.
9 U Svetome pismu piše:
Pravedan čovjek 'daje siromahu obilno.
Njegova dobra djela nikada neće biti zaboravljena.'[f]
10 Jer Bog koji daje sjeme za sjetvu, daje i kruh za jelo. On će jednako tako umnožiti vaše sjeme i dati da u vama uzrastu plodovi vaše pravednosti.
11 Bog će vam dati obilje da biste ga mogli darežljivo dijeliti s drugim ljudima, pa će oni za vaš dar zahvaljivati Bogu.
12 Tako ćete ispunjavanjem te svete zadaće ne samo namiriti potrebe svetih u Jeruzalemu koji su u oskudici već ćete i mnogima dati povoda da zahvaljuju Bogu.
13 Oni će zahvaljivati Bogu za vašu prokušanost u toj službi milosrđa i hvaliti ga zbog vašega pokoravanja Kristovoj Radosnoj vijesti, što ste pokazali dijeleći dobra s njima i s drugima.
14 S velikom će ljubavi moliti za vas zbog divne Božje milosti koju je Bog na vas izlio.
15 Hvala Bogu za njegova Sina - za njegov neizrecivo dragocjeni dar!
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.