Beginning
Pavao plovi u Rim
27 Odlučeno je da odjedrimo u Italiju. Pavla i nekolicinu drugih zatvorenika predali su stotniku carske čete Juliju.
2 Ukrcali smo se na neku adramitsku lađu koja je plovila u azijska mjesta te otplovili. S nama je bio i neki Makedonac, Aristarh iz Soluna.
3 Sutradan smo doplovili u Sidon. Julije je s Pavlom vrlo ljubazno postupao. Dopustio mu je posjetiti prijatelje, da se pobrinu za njegove potrebe.
4 Otplovili smo dalje jedreći sjeverno uz Cipar između otoka i kopna jer su puhali suprotni vjetrovi.
5 Prošli smo uz cilicijsku i pamfilijsku obalu te stigli u grad Miru u Liciji.
6 Ondje stotnik pronađe neku lađu što je iz Aleksandrije plovila u Italiju, pa nas ukrca na nju.
7 Nekoliko smo dana sporo plovili i jedva došli do Knida. Kako od vjetra nismo mogli pristati, otplovili smo pod Kretu, do Salmone,
8 pa na jedvite jade uz nju do nekoga mjesta zvanog Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.
9 Mnogo smo vremena izgubili. Plovidba je postala vrlo opasnom jer je već bila jesen,[a] a Pavao upozori:
10 'Ljudi, vidim da će plovidba biti pogibeljna i da ćemo pretrpjeti veliku štetu - ne samo u teretu nego i u našim životima.'
11 Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu.
12 Kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je ljudi predlagala da otplove i pokušaju doći do luke Feniks na Kreti, otvorenoj prema jugozapadu i sjeverozapadu, te da ondje prezimimo.
Oluja na moru
13 Tada puhne blagi južnjak te oni, misleći da bi mogli uspjeti u toj nakani, dignu sidro i zaplove uz samu obalu Krete.
14 Ali ubrzo zatim silovito zapuše žestok vjetar zvani sjeveroistočnjak.
15 Zahvati lađu tako da mu se nije mogla oteti, pa smo se prepustili da nas nosi.
16 Kad smo prolazili uz neki otočić zvan Kauda, jedva smo na brod podignuli čamac za spašavanje koji smo vukli za sobom.
17 Podignuli su ga da uporabe opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu uz afričku obalu, spuste plivajuće sidro te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom.
18 Kako nas je oluja silovito bacala, sutradan izbace s broda teret,
19 a treći dan brodsku opremu i sve čega su se domogli.
20 Strašna je oluja bjesnjela mnogo dana te se nisu mogli vidjeti ni Sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.
21 Dugo već nismo ništa jeli. Pavao stane pred posadu i reče: 'Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne odlaziti s Krete pa biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu.
22 Ali sada vam kažem: budite odvažni jer nitko od nas neće stradati iako će lađa potonuti.
23 Noćas mi se ukazao anđeo Boga kojemu pripadam i služim
24 te mi rekao: "Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.'
25 Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.
26 Ali nasukat ćemo se na neki otok.'
Brodolom
27 Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno.
28 Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati.
29 Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani.
30 Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca.
31 Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: 'Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!'
32 Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.
33 Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. 'Četrnaest dana niste ni taknuli jelo
34 'Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave.'
35 Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.
36 Svi se razvedre i uzmu hranu.
37 U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša.
38 Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39 Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu.
40 Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali.
41 Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.
42 Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne,
43 ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,
44 a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.
Pavao na Malti
28 Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta.
2 Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo.
3 Pavao nakupi naramak granja i baci ga na vatru, ali zbog vrućine iz njega iziđe zmija i uhvati mu se za ruku.
4 Kad su žitelji otoka vidjeli da mu ta životinja visi na ruci, rekli su: 'Taj je čovjek zacijelo ubojica. Umaknuo je moru, ali Pravda mu ne dopušta živjeti.'
5 Ali on otrese zmiju u vatru, neozlijeđen.
6 Ljudi su čekali da otekne i da se sruši mrtav. Ali pošto su dugo čekali, a nije se dogodilo ništa, predomisle se i zaključe da je bog.
7 Nedaleko odande nalazilo se imanje poglavara tog otoka, Publija. On nas primi i tri nas je dana ljubazno gostio.
8 Publijeva su oca mučile vrućica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, položi na njega ruke i pomoli se - i iscijeli ga.
9 Nakon toga dolazili su još mnogi bolesnici s otoka te su ozdravljali.
10 Iskazali su nam zato mnoge počasti, a kad smo odlazili, stavili su nam u lađu sve što nam je trebalo.
Pavao stiže u Rim
11 Tri mjeseca nakon brodoloma otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku. Na pramcu je imala kip Dioskura.[b]
12 Doplovili smo najprije u Sirakuzu[c] i ondje ostali tri dana.
13 Odande smo, ploveći uz obalu, stigli u Regij.[d] Dan poslije počne puhati južnjak pa smo za dva dana stigli u Puteole.
14 Ondje smo naišli na braću koja su nas zamolila da ostanemo sedam dana. Tako smo stigli u Rim.
15 Kad su braća u Rimu čula da dolazimo, iziđu nam u susret do Apijeva trga[e] i Triju gostionica. Kad ih je spazio, Pavao zahvali Bogu i ohrabri se.
16 Kad smo ušli u Rim, Pavlu dopuste da stanuje posebno, s vojnikom koji ga je čuvao.
Pavao u Rimu propovijeda pod stražom
17 Tri dana nakon što je došao Pavao sazove židovske uglednike te im reče: 'Braćo, ništa nisam učinio protiv našega naroda ni protiv običaja naših predaka, ali ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali u ruke Rimljanima.
18 Rimljani su me nakon istrage htjeli pustiti jer su zaključili da ničim nisam zaslužio da umrem.
19 židovi su se tome usprotivili pa sam se zato morao prizvati na cara - a ne zato što bih htio tužiti vlastiti narod.
20 Zato sam, eto, zamolio da vas vidim i da vam govorim: zbog Izraelove nade, Mesije.'
21 'Mi nismo čuli ništa protiv tebe
22 Ali htjeli bismo čuti što ti misliš jer o toj kršćanskoj sljedbi znamo samo da joj se posvuda protive.'
23 Dogovore se te jednog dana mnogi dođu u njegov stan. Govorio im je o Božjemu kraljevstvu i od jutra do večeri ih poučavao o Isusu iz Mojsijeva zakona i proročkih knjiga.
24 Neki su povjerovali, a neki nisu.
25 Kad su se tako u neslozi počeli razilaziti, Pavao ih isprati riječima: 'Dobro je Sveti Duh rekao vašim precima po proroku Izaiji:
26 "Slušat ćete moje riječi,
ali nećete ih razumjeti;
gledat ćete moja djela,
ali nećete dokučiti
njihova značenja.
27 Jer srca su se ovoga naroda usalila,
uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili -
tako njihove oči ne vide
i njihove uši ne čuju,
a srca im ne mogu razumjeti.
Zato se ne mogu obratiti k meni
da ih iscijelim.'[f]
28 Hoću dakle da znate: Bog je svoje spasenje poslao poganima i oni će ga prihvatiti.[g]
30 Sljedeće dvije godine Pavao je živio u unajmljenom stanu. Primao je sve koji su dolazili.
31 Hrabro je propovijedao o Božjemu kraljevstvu i otvoreno poučavao o Gospodinu Isusu Kristu. I nitko ga nije pokušavao spriječiti.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.