Beginning
Petar objašnjava svoj postupak
11 Apostoli i braća u Judeji doznali su da su pogani prihvatili Božju riječ.
2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, neki su mu židovski vjernici počeli prigovarati:
3 'Ušao si u poganski dom! Čak si i jeo s njima!'
4 Petar im ispriča kako se to dogodilo:
5 'U Jopi sam se molio i u zanosu imao viđenje: nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja kako se s neba spušta do mene.
6 Pogledam unutra i vidim svakakve četveronošce, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
7 Začujem glas koji mi govori: 'Ustani, Petre! Kolji i jedi!'
8 'Nipošto, Gospodine
9 'Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!' opet se javi glas.
10 To se triput ponovilo, a onda se sve uzdignulo u nebo.
11 Upravo tada pojave se pred kućom trojica ljudi iz Cezareje koji su došli po mene.
12 Sveti Duh rekao mi je da idem s njima ne oklijevajući. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće i ubrzo smo stigli u dom čovjeka koji je poslao po nas.
13 Ispripovjedio nam je kako mu se doma ukazao anđeo i rekao mu: "Pošalji ljude u Jopu po Šimuna nazvanoga Petar.
14 On će ti reći kako da se spasiš i ti i svi tvoji ukućani.'
15 Počeo sam im propovijedati Radosnu vijest, ali tek što sam počeo siđe na njih Sveti Duh, baš kao što je u početku na nas sišao.
16 Tada sam se sjetio što nam je rekao Gospodin: "Ivan je krstio vodom, ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.'
17 Kad je već Bog dao tim poganima isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mu se protivim?'
18 Kad su to čuli, umire se i počnu slaviti Boga. 'Bog je i poganima dao da se obrate i da imaju vječni život!' govorili su.
Crkva u Antiohiji i Siriji
19 Vjernici, koji su se u međuvremenu razbježali zbog nevolje koja ih je snašla zbog Stjepana, došli su do Fenicije, Cipra i sirijske Antiohije. Radosnu vijest propovijedali su samo židovima.
20 Ali neki od vjernika koji su u Antiohiju došli s Cipra i Cirene počnu i poganima[a] propovijedati o Gospodinu Isusu.
21 Ruka Gospodnja bila je s njima te velik broj pogana povjeruje i obrati se Gospodinu.
22 Ta je vijest doprla do Crkve u Jeruzalemu pa oni pošalju Barnabu u Antiohiju.
23 Kad je vidio kakvu im je milost Bog ukazao, razveseli se te je ohrabrivao vjernike da ostanu vjerni Gospodinu.
24 Barnaba je bio čestit čovjek, pun Svetoga Duha i čvrste vjere. I veliko mnoštvo ljudi obrati se Gospodinu.
25 Barnaba zatim ode u Tarz potražiti Savla.
26 Pronađe ga i odvede u Antiohiju. Obojica su ondje ostali godinu dana i na crkvenim sastancima poučavali veliko mnoštvo ljudi. Ondje su se vjernici[b] prvi put prozvali kršćanima.
27 U to doba dođu u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
28 Jedan od njih, imenom Agab, pretkaže po Duhu da će u cijelomu Rimskom Carstvu zavladati velika glad. To se i dogodi za Klaudijeve vladavine.
29 Vjernici iz Antiohije zato odluče da svatko od njih pošalje pomoć koliku može braći u Judeji.
30 Učine tako te pošalju pomoć starješinama po Barnabi i Savlu.
Jakovljevo smaknuće i Pavlovo utamničenje
12 Tada kralj Herod Agripa[c] počne zlostavljati neke vjernike iz Crkve.
2 Ivanova brata Jakova pogubi mačem.
3 Kad je vidio da je to drago židovskim vođama, uhiti i Petra za Blagdana beskvasnih kruhova.[d]
4 Uhiti ga i baci u tamnicu te zapovjedi da ga čuvaju četiri vojničke straže. Kanio ga je poslije Pashe izvesti pred narod da mu sude.
5 Dok je Petar bio u tamnici, Crkva se žarko molila Bogu za njega.
Petrovo čudesno izbavljenje iz tamnice
6 Noć prije nego što ga je Herod kanio izvesti pred sud Petar je spavao okovan između dvojice vojnika, a pred vratima su stražarili vojnici.
7 Ali odjednom ćeliju obasja svjetlost: pojavi se anđeo Gospodnji. Udari Petra po rebrima i reče 'Brzo ustani!' I lanci mu spadnu s ruku.
8 Zatim mu anđeo reče: 'Opaši se i obuj sandale.' Petar posluša. 'Obuci sada ogrtač i pođi za mnom!' zapovjedi anđeo.
9 Petar iziđe i pođe za njim, ali nije znao da se to zaista događa. Mislio je da ima viđenje.
10 Prošli su pokraj prve i druge straže te došli do željeznih vrata na izlazu iz zatvora. Ona se sama otvore te iziđu na ulicu. Kad su prošli jednu ulicu, anđeo odjednom ode od njega.
11 Petar napokon shvati što se dogodilo: 'Gospodin je zaista poslao anđela da me izbavi od Heroda i od onoga što su mi židovi htjeli učiniti!' reče on.
12 Kad je to shvatio, uputi se domu Marije, majke Ivana zvanoga Marko. Ondje su mnogi bili okupljeni na molitvi.
13 Zakuca na dvorišna vrata. Sluškinja imenom Ruža dođe poslušati tko kuca.
14 Kad je prepoznala Petrov glas, od veselja zaboravi otvoriti vrata. Utrči u kuću i javi im da je pred vratima Petar.
15 'Poludjela si
16 Petar je i dalje kucao. Kad su na koncu otvorili i ugledali ga, zaprepaste se.
17 On im rukom pokaže da šute te ispriča kako ga je sam Gospodin izveo iz tamnice. 'Javite Jakovu i drugoj braći što se dogodilo!' reče. Zatim ode na drugo mjesto.
18 Kad se razdanilo, među vojnicima nastane uzbuna zbog Petrova nestanka.
19 Herod Agripa pošalje potragu za njim, a kad ga ne nađu, sasluša stražare i zapovjedi da se smaknu. Ode zatim iz Judeje u Cezareju te ondje ostane neko vrijeme.
Herodova smrt
20 Herod je bio u žestoku sukobu sa žiteljima Tira i Sidona. Pošalju mu stoga izaslanike da s pomoću kraljevskoga komornika Blasta, kojega su pridobili, zaiskaju mir jer su hranu nabavljali iz Herodove zemlje.
21 Na dan sastanka Herod obuče kraljevsko ruho te sjedne na prijestolje i počne im govoriti.
22 Narod je vikao: 'Božji je to glas, a ne ljudski!'
23 Ali zato što je prihvatio da mu se ljudi klanjaju i što nije dao slavu Bogu, udari ga anđeo Gospodnji te ga izjedu crvi i umre.
24 Ali Božja Radosna vijest brzo se širila i stjecala nove vjernike.
25 Kad su Barnaba i Savao završili sa služenjem u Jeruzalemu, vrate se u Antiohiju i povedu sa sobom Ivana zvanog Marko.
Poslanje Barnabe i Savla
13 Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao.
2 Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: 'Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.'
3 Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.
Prvo Pavlovo misijsko putovanje
4 Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar.
5 Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im.
6 Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka imenom Barjesus.
7 Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ,
8 ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere.
9 Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom
10 i reče: 'Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje?
11 Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati Sunca!' Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi.
12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.
Pavao propovijeda u pizidijskoj Antiohiji
13 Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.[e] Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem.
14 Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju.U subotu odu u sinagogu i sjednu.
15 Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: 'Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!'
16 Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: 'Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte:
17 Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali.
18 Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio.
19 Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe.
20 Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima - sve do proroka Samuela.
21 Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina.
22 Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: "Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.'[f]
23 Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.
24 Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti.
25 Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: "Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.'[g]
26 Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena!
27 žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga.
28 Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog.
29 Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob.
30 Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih.
31 Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu.
32 A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima
33 za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam:
"Ti si moj Sin,
danas sam ti postao Ocem.'[h]
34 Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: "Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.'[i]
35 Na drugome mjestu kaže: "Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.'[j]
36 To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo.
37 Riječ je o nekomu drugome - kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo.
38 Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha.
39 Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati.
40 Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima:
41 "Gledajte, vi preziratelji,
snebivajte se i umrite!
Jer u vaše dane činim djelo
u koje ne biste vjerovali
da vam tko o njemu ispriča.''[k]
42 Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu.
43 Mnogi židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: 'Božjom milošću, ostanite vjerni!'.
Pavao se vraća poganima
44 Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.
45 Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio.
46 Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: 'Božju Radosnu vijest najprije je trebalo navijestiti vama židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima.
47 Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši:
"Postavio sam te za svjetlost poganima, da
doneseš spasenje u sve krajeve Zemlje.''[l]
48 Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju.
49 A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.
50 Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada.
51 Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij.
52 A vjernici[m] su bili puni radosti i Svetoga Duha.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.