Beginning
Isus iscjeljuje bogalja
5 Nakon toga Isus se vrati u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan.
2 U gradu se, blizu Ovčjih vrata, nalazio ribnjak s pet natkrivenih trijemova, koji se na hebrejskome zove Bethesda.
3 Pod trijemovima je ležalo mnoštvo bolesnika - sakatih, slijepih i uzetih - čekajući da se uzbiba voda jer je
4 anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj tko bi nakon toga prvi ušao u vodu ozdravio bi ma od čega bolovao.
5 Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina.
6 Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: 'želiš li ozdraviti?'
7 'Ne mogu ozdraviti, Gospodine,' reče čovjek, 'jer nemam nikoga da mi pomogne ući u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do nje, uvijek me netko pretekne.'
8 Isus mu reče: 'Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!'
9 Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota.
10 židovski vođe stoga prigovoriše iscijeljenom čovjeku: 'Ne smiješ raditi u subotu! Noseći taj ležaj, kršiš zakon!'
11 'Onaj koji me ozdravio reče mi: "Uzmi svoj ležaj i idi!'' odgovori čovjek.
12 'Tko je taj koji ti je takvo što rekao?' pitali su.
13 Iscijeljeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u mnoštvu jer je ondje bilo mnogo svijeta.
14 Poslije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: 'Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi i što gore snašlo!'
15 Čovjek tada ode i reče židovskim vođama da je Isus taj koji ga je iscijelio.
Isus tvrdi da je Božji Sin
16 Zbog toga židovi počeše optuživati Isusa da krši zakon o suboti.
17 Isus im odgovori: 'Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer.'
18 Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.
19 Isus im reče: 'Zaista vam kažem: Sin sam od sebe ne može učiniti ništa. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na jednak način.
20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Sin će učiniti još mnogo veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka; čudom ćete se čuditi.
21 Od mrtvih će podignuti one koje zaželi, upravo kao što i Otac uskrisuje mrtve i oživljuje ih.
22 A Otac prepušta Sinu svaku osudu grijeha.
23 Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjemu Sinu, kojega je on poslao, sigurno ne proslavlja ni Oca.
24 Zaista vam kažem, svatko tko sluša moju poruku i tko vjeruje onome koji me poslao ima vječni život i nikada neće biti osuđen za svoje grijehe jer je već prešao iz smrti u život.
25 I zaista vam kažem da dolazi vrijeme, zapravo je već došlo, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina i oni koji ga poslušaju, živjet će.
26 Otac ima život u sebi i svojem je Sinu dao da ima život u sebi.
27 Dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji.
28 Ne čudite se tomu! Uistinu dolazi vrijeme kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Božjega Sina i
29 ponovno će ustati - oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a koji su činili zlo, na uskrsnuće u propast.
30 Ali ja ne činim ništa a da ne upitam Oca. Sudim kako mi je rečeno i moj je sud savršeno pravedan jer ne tražim vlastitu volju, nego sudim prema volji onoga koji me je poslao.'
Svjedočanstva o Isusu
31 'Kad bih ja sam za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo vjerodostojno,
32 ali i Otac svjedoči za mene i uvjeravam vas da je to što on o meni kaže istinito.
33 Poslali ste izaslanike da slušaju propovijedi Ivana Krstitelja; sve što je kazao o meni istina je.
34 Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, iako sam vas podsjetio na Ivanovo svjedočanstvo kako biste povjerovali u mene i spasili se.
35 Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti.
36 Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanova: djela koja činim. Otac mi je dao da ih činim i ona svjedoče o tomu da me je Otac poslao.
37 I sam je Otac svjedočio za mene. Vi niste nikada čuli njegov glas ni vidjeli njegovo lice.
38 Njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete meni, koga vam je poslao.
39 Vi proučavate Sveto pismo jer mislite da će vam ono dati vječni život. Ono upućuje na mene.
40 A vi ipak nećete doći k meni da biste primili vječni život.
41 Ne primam slave od ljudi
42 jer znam da u sebi nemate Božje ljubavi.
43 Znam to jer sam vam došao u Očevo ime, a vi me odbijate primiti iako vrlo spremno prihvaćate one koji dolaze samo u vlastito ime.
44 Kako biste i mogli vjerovati kad rado primate časti jedni od drugih, a ne marite za to da steknete čast od jedinoga Boga?
45 Neću, međutim, ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije. Da, Mojsije u koga se uzdate.
46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni.
47 A kako ne vjerujete onomu što je on napisao, nije čudno da ne vjerujete ni mojim riječima.'
Isus hrani pet tisuća ljudi
6 Nakon toga Isus prijeđe na drugu stranu Galilejskog jezera.
2 Golemo ga je mnoštvo posvuda slijedilo jer su gledali čuda koja je činio iscjeljujući bolesnike.
3 Isus se popne na goru i sjedne sa svojim učenicima.
4 Bližio se židovski blagdan Pashe.
5 Podignuvši pogled, Isus ugleda silno mnoštvo ljudi kako se penje prema njemu. On upita Filipa: 'Čime ćemo, Filipe, kupiti kruha da nahranimo sav taj narod?'
6 Kušao ga je jer je već znao što će učiniti.
7 Filip mu odgovori: 'Trebalo bi nam cijelo bogatstvo[a] da svatko dobije samo malo hrane.'
8 Tada Andrija, brat Šimuna Petra, reče:
9 'Ovdje je neki dječak s pet ječmenih kruhova i dvije ribice. Ali što je to za toliki narod?'
10 'Neka ljudi sjednu!' zapovjedi Isus. I cijelo mnoštvo - samo je muškaraca bilo oko pet tisuća - posjeda na prostranu livadu.
11 Zatim Isus uzme kruhove, zahvali Bogu pa ih razdijeli ljudima koji su sjedili. Potom to učini i s ribama. I svi su se do sita najeli.
12 'A sad pokupite ostatke,' reče Isus učenicima, 'tako da ništa ne propadne.'
13 Dvanaest su košara napunili ostacima preostalih mnoštvu koje se nahranilo s pet ječmenih kruhova.
14 Kad su ljudi shvatili kakvo je silno čudo Isus učinio, povikali su: 'On je zaista Prorok[b] koga očekujemo!'
15 Kad Isus vidje da su ga spremni pograbiti i učiniti svojim kraljem, ode ponovno u goru, posve sam.
Isus hoda po vodi
16 Uvečer siđu njegovi učenici na obalu da ga pričekaju.
17 No kako je već pao mrak, a Isus se još nije vratio, ukrcaju se u lađu i upute na drugu stranu jezera, prema Kafarnaumu.
18 More je bilo uzburkano jakim vjetrom.
19 Kad su otplovili kojih pet kilometara[c] od obale, iznenada opaze Isusa kako hoda po vodi prema lađi. Prestraše se,
20 no on im reče: 'Ne bojte se! Ja sam!'
21 Htjeli su ga uzeti na lađu, ali lađa se odmah nađe na obali prema kojoj su plovili.
Isus, kruh života
22 Drugoga se jutra na obali s druge strane jezera počelo okupljati mnoštvo iščekujući da vidi Isusa. Ljudi su znali da se Isus nije ukrcao s učenicima u lađu i da su oni isplovili bez njega.
23 U blizinu onog mjesta na kojemu su jeli kruh pošto je Gospodin zahvalio Bogu stiglo je nekoliko lađica iz Tiberijade.
24 Kad su ljudi vidjeli da ondje nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađe i otplovili na drugu stranu jezera, u Kafarnaum, ne bi li pronašli Isusa.
25 Kad su stigli onamo, pronašli su ga i upitali: 'Učitelju, kad si došao ovamo?'
26 Isus im odgovori: 'Vi uistinu želite biti sa mnom jer ste se nasitili onih kruhova, a ne zato što ste razumjeli značenje čuda koja sam činio.
27 Ne pribavljajte sebi propadljivu hranu, već hranu koja ostaje za vječni život što će vam ga dati Sin Čovječji. Jer ga je Bog Otac za to ovlastio.'
28 'Što nam je činiti da bismo radili ono što Bog hoće?' pitali su.
29 'Bog hoće da vjerujte u onoga koga je on poslao
30 'Kakav ćeš nam znak dati
31 Uostalom, naši su preci jeli manu dok su putovali pustinjom! U Svetom pismu stoji: "Dao im je za jelo kruh s neba.''[d]
32 Isus im reče: 'Zaista vam kažem, nije im ga Mojsije dao. Dao im ga je moj Otac. A sada vam nudi kruh s neba, istinski kruh.
33 Pravi je Božji kruh onaj koga je Bog poslao s neba i koji svijetu daje život.'
34 'Gospodine,' kazaše, 'daj nam uvijek toga kruha.'
35 Isus im odgovori: 'Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće nikad više ogladnjeti. Koji vjeruju u mene, neće ožednjeti nikada.
36 Ali, kao što vam rekoh, gledali ste me, a ipak ne vjerujete.
37 Ali svi oni koje mi je Otac dao, doći će k meni a takve sigurno neću odbaciti.
38 Jer ja sam sišao s neba da vršim volju Boga koji me poslao, a ne svoju volju.
39 A Božja je volja da ne izgubim nijednoga od onih koje mi je on dao, nego da ih u posljednji dan uskrisim u vječni život.
40 Jer je volja mojeg Oca da svatko tko vidi njegova Sina i tko vjeruje u njega ima vječni život te da ga ja uskrisim u posljednji dan.'
41 židovi su počeli mrmljati protiv njega zato što je o sebi rekao: 'Ja sam kruh koji je sišao s neba.'
42 'Pa to je Isus, Josipov sin
43 Ali Isus im odgovori: 'Ne prigovarajte međusobno!
44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me je poslao, a ja ću sve takve oživjeti u posljednji dan.
45 Kao što je zapisano u Svetome pismu: "Svi će biti učenici Božji.'[e] Kojima Otac govori i koji primaju njegovu pouku, doći će k meni.
46 To ne znači da je netko vidio Oca, jer sam ga jedini vidio ja koji od njega dolazim.
47 Zaista vam kažem, tko vjeruje u mene, ima vječni život.
48 Ja sam kruh života.
49 Vaši su preci jeli manu u pustinji, ali svi su poumirali.
50 Ovaj kruh s neba, međutim, svakomu tko ga jede daje vječni život.
51 Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Jede li tko ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh koji ću ja dati jest moje tijelo što ću ga predati za život svijeta.'
52 Nato se židovi počnu međusobno prepirati govoreći: 'Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?'
53 Isus im zato ponovno reče: 'Zaista vam kažem, ne jedete li tijela Sina Čovječjega i ne pijete li njegove krvi, ne možete u sebi imati vječni život.
54 Ali tko god jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 Jer je moje tijelo prava hrana, a moja krv pravo piće.
56 Tko jede moje tijelo i tko pije moju krv, ostaje u meni i ja ostajem u njemu.
57 Kao što me je poslao živi Otac i kao što ja živim zaradi Oca, tako će i oni koji mene blaguju živjeti zaradi mene.
58 Ja sam pravi kruh koji je sišao s neba, a ne onakav kakav su jeli vaši oci i svejedno pomrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.'
59 To je rekao poučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
Mnogi učenici napuštaju Isusa
60 Mnogi njegovi učenici kazaše: 'To su vrlo teške riječi. Tko bi razumio što je htio reći?'
61 Isus je znao da njegovi učenici prigovaraju pa im reče: 'Zar vas to sablažnjava?
62 A što ćete pomisliti ako vidite Sina Čovječjega kako se vraća u nebo?
63 Sveti Duh je taj koji daje vječni život. Ljudskim naporima ne može se ništa postignuti. A same riječi koje sam vam rekao jesu Duh i život.
64 Pa ipak, neki od vas mi ne vjeruju.' Jer je Isus od početka znao tko u njega ne vjeruje i tko je onaj koji će ga izdati.
65 I još reče: 'Na to sam mislio kad sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne privuče.'
66 Mnogi se učenici tada povuku i nisu ga više slijedili.
67 Tada se Isus okrene Dvanaestorici i upita ih: 'Hoćete li i vi otići?'
68 Šimun Petar mu odgovori: 'Gospodine, kome da odemo? Samo ti imaš riječi koje daju vječni život,
69 a mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji.'
70 Zatim im Isus reče: 'S
71 Govorio je o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednome od Dvanaestorice koji ga je poslije izdao.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.