Beginning
Stjepanov govor pred Vijećem
7 Veliki svećenik ga upita: 'Je li to istina?'
2 Stjepan odgovori: 'Braćo i časni oci, poslušajte me! Naš se slavni Bog ukazao našemu ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu.
3 Rekao mu je: "Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.'[a]
4 Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
5 Ali nije mu u njoj dao nikakvu baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima iako Abraham još nije imao djece.
6 Bog mu je također rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih ondje tlačiti četiri stotine godina.
7 Ali rekao je: "Narodu kojemu će robovati ja ću suditi. A zatim će izići i klanjati mi se na ovomu mjestu.'[b]
8 Zatim je Bog s Abrahamom sklopio savez obrezanja. Tako je Izak, Abrahamov sin, obrezan kad mu je bilo osam dana. Izak je tako učinio sa svojim sinom Jakovom, a Jakov s dvanaestoricom sinova, patrijarsima židovskoga naroda.
9 A Jakovljevi sinovi, patrijarsi, bili su ljubomorni na svojega brata Josipa pa su ga prodali kao roba u Egipat. Ali Bog je bio s njim
10 i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim kraljem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora.
11 Poslije je zavladala glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane.
12 Jakov je čuo da u Egiptu ima žita pa je onamo poslao svoje sinove, naše pretke.
13 Kad su drugi put otišli onamo, Josip je otkrio braći tko je, pa je faraon upoznao njegovu obitelj.
14 Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju braću da dođu u Egipat. Bilo ih je sedamdeset pet.
15 Tako je Jakov došao u Egipat. Ondje su umrli on i njegovi sinovi, naši preci.
16 Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova.
17 Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je naš narod rastao i množio se.
18 Ali na egipatsko prijestolje dođe novi kralj, koji nije poznavao Josipa.
19 Zlostavljao je naše pretke i primoravao roditelje da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre.
20 U to se doba rodio Mojsije. Bio je prelijepo dijete. Roditelji su se o njemu brinuli tri mjeseca.
21 Kad su ga na koncu morali ostaviti, pronašla ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitoga sina.
22 Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je silnim i u riječima i na djelima.
23 Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga ponuka da posjeti svoje rođake, izraelski narod.
24 Ondje ugleda kako neki Egipćanin zlostavlja Izraelca. Braneći zlostavljanog Izraelca, suprotstavi se Egipćaninu te se osveti i ubije ga.
25 Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ga je Bog poslao da ih spasi, ali oni nisu razumjeli.
26 Sutradan opet ode k njima i ugleda kako se tuku dva Izraelca. Počne ih nagovarati da se pomire: "Ljudi!' reče im. "Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?!'
27 Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odgurne Mojsija i reče: "A tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?
28 Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer?'
29 Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju. Ondje su mu se rodila dva sina.
30 Četrdeset godina nakon toga ukazao mu se anđeo u pustinji blizu gore Sinaja, u plamtećoj vatri gorućega grma.
31 Mojsije je opazio gorući grm i zadivljen se pitao što je to. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas:
32 "Ja sam Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog.' Mojsije se silno preplaši. Nije se usuđivao gledati.
33 Gospodin mu reče: "Izuj sandale s nogu jer stojiš na svetoj zemlji.
34 Dobro sam vidio nevolju svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat!'[c]
35 Toga istog Mojsija kojega su se odrekli pitajući ga: "Tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?' Bog im je poslao kao poglavara i otkupitelja da ih izbavi, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu.
36 On ih je izveo iz Egipta čineći čudesa i znakovlje. Vodio ih je kroz Crveno more i kroz pustinju četrdeset godina.
37 Taj je isti Mojsije rekao izraelskome narodu: "Bog će vam podignuti proroka poput mene iz vašega naroda.'[d]
38 Isti je Mojsije bio posrednikom između izraelskoga naroda i anđela koji mu je dao riječi života na gori Sinaju da ih preda nama.
39 Naši preci nisu mu se htjeli pokoriti, nego su ga odbili i srcima se opet okrenuli prema Egiptu.
40 Rekli su Aronu: "Napravi nam bogove koji će ići pred nama jer ne znamo što se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta!'
41 Načinili su idola u obliku teleta, prinijeli mu žrtve i veselili se tomu što su učinili.
42 A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju Suncu, Mjesecu i zvijezdama kao svojim bogovima. U proročkoj je knjizi zapisano:
"Zar ste meni prinosili žrtve
za četrdeset godina u pustinji, Izraele?
43 Ne; okrenuli ste se poganskim bogovima -
Molohovu svetištu
i zvijezdi boga Refana,
likovima koje ste načinili
da biste im se klanjali.
Zato ću vas odvesti u progonstvo
dalje od Babilona!'[e]
44 Naši su preci sa sobom kroz pustinju nosili Šator svjedočanstva. Bio je načinjen točno prema predlošku koji je Mojsiju pokazao Bog.
45 Mnogo godina zatim, kad je Jošua ratovao protiv poganskih naroda koje je Bog istjerao iz te zemlje, Šator su unijeli sa sobom u novu zemlju. Ondje je ostao sve do vremena kralja Davida.
46 Davidu je Bog bio milostiv, te ga je zamolio za dopuštenje da izgradi Hram Jakovljevu Bogu.
47 Ali izgradio ga je tek Salomon.
48 Ipak, Svevišnji ne prebiva u hramovima koje su izgradile ljudske ruke. Kao što kaže prorok:
49 "Nebo mi je prijestolje,
a zemlja podnožje mojim nogama.
Kakav mi vi dom možete izgraditi?
Gdje da počivam?
50 Zar nije moja ruka stvorila sve u nebu i na zemlji?'[f]
51 Tvrdoglavi ste! Pogani ste u srcima i gluhi za istinu![g] Uvijek se opirete Svetome Duhu , baš kao i vaši preci!
52 Ima li ijedan prorok kojega vaši oci nisu progonili? Pobili su one koji su pretkazali dolazak Pravednika - kojega ste vi izdali i smaknuli.
53 Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!'
54 Kad su to čuli, židovski se vođe toliko razgnjeve na Stjepana da na njega počnu škripati zubima.
55 Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božju slavu i Isusa kako stoji na počasnome mjestu, Bogu zdesna.
56 'Vidim otvorena nebesa
57 Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa složno navale na njega.
58 Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića Savla.[h]
59 Dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: 'Gospodine Isuse, primi moj duh!'
60 Zatim se baci na koljena i poviče iz sve snage: 'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!' Pošto to izgovori, izdahne.
8 Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće.
Progonstvo vjernika
Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji.
2 Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
3 Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.
Filip propovijeda u Samariji
4 Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu.
5 Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu.
6 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio.
7 Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome.
8 U tomu je gradu tako zavladala velika radost.
9 Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka.
10 Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga 'velikim' i 'Božjom silom'.
11 Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.
12 Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene.
13 I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana.
15 Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.
16 Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha.
18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac:
19 'Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!'
20 Ali Petar mu odgovori: 'Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem?
21 Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom!
22 Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca.
23 Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.'
24 'Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!' odgovori Šimun.
25 Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.
Filip i Etiopljanin
26 A Filipu reče anđeo Gospodnji: 'Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.'
27 I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. Vraćao se iz Jeruzalema
28 kamo se išao pokloniti Bogu. Sjedio je u kočiji čitajući naglas iz knjige proroka Izaije.
29 Sveti Duh reče Filipu: 'Priđi i hodaj uz kočiju!'
30 Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: 'Razumijete li to što čitate?'
31 'A kako da razumijem ako me tko ne pouči?' odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.
32 Čitao je ovaj ulomak:
'Odveli su ga kao ovcu na klanje.
Kao janje nijemo pred onima što ga strižu,
ni usta nije otvorio.
33 Ponižen je i lišen pravde.
Tko da opiše njegov naraštaj?
Jer život je njegov uzet sa Zemlje.'[i]
34 Dostojanstvenik zatim upita Filipa: 'Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?'
35 Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.
36 Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: 'Evo vode! Što me priječi da se krstim?'[j]
38 Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.
39 Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,
40 a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.