Beginning

Ezekijina bolest i oporavak

(Iz 38,1-8.21-22; 2 Ljet 32,24-26)

20 U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.«

² A Ezekija je okrenuo lice k zidu i pomolio se BOGU: ³ »Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.«

I gorko je zaplakao.

⁴ Izaija je čuo BOŽJU riječ i prije nego što je izašao iz dvorišta palače: ⁵ »Vrati se i reci Ezekiji, vladaru mog naroda, što mu poručuje BOG njegovog pretka Davida: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Izliječit ću te. Danas treći dan ići ćeš u BOŽJI Hram. ⁶ Tvome ću životu dodati petnaest godina. Spasit ću tebe i ovaj grad od kralja Asirije. Učinit ću to zbog sebe i zbog mog sluge Davida.’«

⁷ Izaija je rekao da se pripremi oblog od smokava i stavi kralju na ranu, kako bi ozdravio.

⁸ Ezekija upita Izaiju: »Koji je znak da će me BOG izliječiti i da ću već danas treći dan ići u BOŽJI Hram?«

⁹ Izaija mu odgovori: »Ovo je znak za tebe da će BOG ispuniti što je obećao. Želiš li da se sjena pomakne deset stepenica^[a] unaprijed ili deset stepenica unatrag?«

¹⁰ »Uobičajeno je da se sjena pomiče unaprijed«, rekao je Ezekija. »Neka se pomakne deset stepenica unatrag.«

¹¹ Prorok Izaija zazvao je BOGA, a on je učinio da se sjena na Ahazovom stubištu pomakne deset stepenica unatrag.

Glasnici iz Babilona

(Iz 39,1-8)

¹² U to je vrijeme Babilonom vladao kralj Merodak Baladan, Baladanov sin. Kad je čuo da je Ezekija bio bolestan, poslao mu je pisma i dar. ¹³ Ezekija je saslušao glasnike i pokazao im sve svoje riznice i sve što je imao u njima. Pokazao im je srebro, zlato, začine, mirisno ulje i oružje. Nije bilo ničega u njegovoj palači niti u čitavom njegovom kraljevstvu što im nije pokazao.

¹⁴ Tada je prorok Izaija otišao kralju Ezekiji i upitao ga: »Što su rekli oni ljudi? Odakle su?«

»Iz daleke su zemlje«, odgovorio je Ezekija, »iz Babilona.«

¹⁵ Prorok je dalje pitao: »Što su vidjeli u tvojoj palači?«

»Sve su vidjeli u mojoj palači«, odgovorio je Ezekija. »Nema ničega u mojim riznicama što im nisam pokazao.«

¹⁶ Tada je Izaija rekao Ezekiji: »Poslušaj BOŽJU poruku: ¹⁷ Dolazi vrijeme kad će sve što je u tvojoj palači i sve što su dosad nakupili tvoji preci biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati. Tako kaže BOG. ¹⁸ I neki će od tvojih sinova biti odvedeni u Babilon, gdje će postati službenici^[b] u palači babilonskoga kralja.«

¹⁹ »Dobra je BOŽJA poruka koju si mi objavio«, odgovorio je Ezekija jer je pritom mislio: »Tijekom mog života vladat će mir i sigurnost.«

Kraj Ezekijine vladavine

(2 Ljet 32,32-33)

²⁰ Ostala Ezekijina djela, sve što je postigao, te kako je napravio jezero i vodovod kojim je doveo vodu u grad, zapisani su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²¹ Ezekija je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj.

Manaše, kralj Jude

(2 Ljet 33,1-20)

21 Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu pedeset i pet godina. Majka mu se zvala Hefsiba. ² Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ³ Obnovio je svetišta lažnih bogova koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike za boga Baala i napravio lik božice Ašere, kao što je svojevremeno bio učinio i izraelski kralj Ahab. Klanjao se svim sazviježđima i štovao ih. ⁴ Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu ću nastaniti svoje ime.« ⁵ U oba je dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio žrtvenike svim sazviježđima. ⁶ Svog je sina spalio u vatri kao žrtvu. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes.

⁷ Dao je napraviti lik božice Ašere i postavio ga u Hram, za koji je BOG rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek. ⁸ Više neću tjerati Izraelce da lutaju izvan ove zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio i drže se Zakona koji im je predao moj sluga Mojsije.«

⁹ No narod nije slušao. Manaše ih je naveo da čine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima.

¹⁰ BOG je govorio preko svojih slugu proroka: ¹¹ »Judejski je kralj Manaše počinio sve ove gnjusobe i učinio više zla nego svi Amorejci prije njega. Štovanjem idola naveo je Judejce na grijeh. ¹² Stoga, Izraelov BOG poručuje: ‘Donosim takvo zlo na Jeruzalem i Judu da će svakom tko za to čuje zvoniti u ušima. ¹³ Rastegnut ću preko Jeruzalema isto mjerno uže^[c] kao što sam rastegnuo preko Samarije i isti visak^[d] kao nad Ahabovom vladarskom kućom. Izbrisat ću Jeruzalem kao što čovjek obriše posudu i odloži je naopačke. ¹⁴ Odbacit ću ostatak svog naroda i predati ih njihovim neprijateljima. Bit će im izloženi na milost i nemilost, kao ratni plijen. ¹⁵ Jer, od dana kad su njihovi preci izašli iz Egipta pa sve do danas, činili su zlo preda mnom i izazivali moj bijes.’«

¹⁶ Manaše je prolio toliko krvi nevinih ljudi da je njome natopio cijeli Jeruzalem. Osim toga, navodio je Judejce na grijeh tako da su činili zlo pred BOGOM.

¹⁷ Ostala Manašeova djela, sve što je radio, kao i grijeh koji je počinio, zapisani su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ¹⁸ Manaše je umro i sahranjen je sa svojim precima u Uzinom vrtu^[e] unutar kraljevske palače. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj.

Amon, kralj Jude

(2 Ljet 33,21-25)

¹⁹ Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvije godine. Majka mu se zvala Mešulemet i bila je kći Harusa iz Jotbe. ²⁰ Činio je zlo pred BOGOM kao i njegov otac Manaše. ²¹ Sve je činio kao i njegov otac. Štovao je i služio iste lažne bogove. ²² Zapostavio je BOGA svojih predaka i nije živio kako BOG zapovijeda.

²³ Amonove su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovom vlastitom domu. ²⁴ No narod je pobio sve koji su se urotili protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja.

²⁵ Ostala su Amonova djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁶ Sahranjen je u svojoj grobnici u Uzinom vrtu. Njegov je sin Jošija postao sljedeći kralj.

Jošija, kralj Jude

(2 Ljet 34,1–35,27)

22 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata. ² Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio.

Obnova zgrade Hrama

(2 Ljet 34,8-28)

³ U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija je poslao tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je: ⁴ »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, a koji su vratari Hrama sakupili od naroda. ⁵ Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji ga popravljaju. ⁶ Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama. ⁷ Pošteni su ljudi pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.«

Knjiga Zakona ponovo pronađena

⁸ Vrhovni je svećenik Hilkija rekao tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona^[f] u BOŽJEM Hramu.«

Predao mu je knjigu i on ju je pročitao.

⁹ Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji su službenici uzeli sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.«

¹⁰ Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je bio predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju.

¹¹ Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. ¹² Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. ¹³ Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«

Jošija i proročica Hulda

¹⁴ Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.

¹⁵ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ¹⁶ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike—sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. ¹⁷ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ ¹⁸ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: ¹⁹ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁰ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.