Beginning

Elizejevo čudo sa sjekirom

6 Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. ² Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.«

Elizej je odgovorio: »Idite!«

³ No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.«

»Idem s vama«, odgovorio je Elizej. ⁴ Tako je i on krenuo.

Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva.

⁵ No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!«

⁶ Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva.

⁷ »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru.

Poraz aramejske vojske

⁸ Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.«

⁹ No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.«

¹⁰ Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta.

¹¹ Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?«

¹² »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.«

¹³ »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.«

Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. ¹⁴ Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.

¹⁵ Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono—vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad.

»Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga.

¹⁶ »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.«

¹⁷ Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.«

BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola.

¹⁸ Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.«

I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio.

¹⁹ Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.«

I odveo ih je u Samariju^[a].

²⁰ Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.«

I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije.

²¹ Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?«

²² »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.«

²³ Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.

Opsada Samarije

²⁴ Poslije nekog vremena, aramejski je kralj Ben Hadad okupio cijelu svoju vojsku i krenuo u opsadu Samarije. ²⁵ U gradu je zavladala glad. Opsada je potrajala toliko dugo da se magareća glava prodavala za osamdeset srebrnjaka^[b], a tri decilitra^[c] golubljeg izmeta za pet srebrnjaka^[d].

²⁶ Dok je izraelski kralj obilazio duž gradskih zidina, jedna mu je žena zavapila: »Pomozi mi, kralju, moj gospodaru!«

²⁷ A kralj je odgovorio: »Ako ti BOG ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Nema više ni žita ni vina.«

²⁸ Zatim je upitao ženu: »Što ti je?«

Ona je odgovorila: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj mi svog sina da ga pojedemo, a sutra ćemo pojesti moga.’ ²⁹ Tako smo skuhale mog sina i pojele ga. Sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj sada svog sina da ga pojedemo!’ No ona ga je sakrila.«

³⁰ Kad je kralj čuo njezine riječi, razderao je odjeću na sebi. Takav je obilazio gradske zidine, a narod je mogao vidjeti da ispod odjeće nosi tkaninu za žalovanje^[e].

³¹ Rekao je: »Neka me BOG kazni ako Elizeju glava ostane na ramenima do kraja današnjeg dana!«

³² Elizej je sjedio sa starješinama u svojoj kući. Kralj je poslao glasnika, ali i prije nego što je glasnik stigao, Elizej je rekao starješinama: »Vidite li kako mi onaj ubojica radi o glavi? Kad kraljev glasnik stigne, zatvorite vrata i držite ih čvrsto zatvorena. Već čujem zvuk koraka gospodara iza njega.«

³³ Još dok je Elizej govorio, stigao je kralj^[f] i rekao: »Ova je nevolja došla od BOGA. Zašto bih se još pouzdavao u BOGA?«

7 Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ! Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup^[g] finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak^[h].’«

² Tada je zapovjednik, na čiju se ruku oslanjao kralj, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sâm BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

»Vidjet ćeš na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.«

Aramejski je tabor prazan

³ U isto vrijeme, bila su četvorica gubavca^[i] na gradskim vratima.

Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt? ⁴ Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam ondje poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.«

⁵ U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo—nigdje nikoga! ⁶ Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski je kralj unajmio hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!« ⁷ Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce te pobjegli da spase živu glavu.

⁸ Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari pa su i njih sakrili.

⁹ Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.«

Gubavci donose dobre vijesti

¹⁰ Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikoga. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.«

¹¹ Čuvari gradskih vrata dojavili su sve to u kraljevsku palaču.

¹² Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada te da će nas pohvatati žive i tako ući u grad.«

¹³ Jedan je od njegovih zapovjednika rekao: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovome gradu. Pošaljimo ljude i doznat ćemo što se događa.«

¹⁴ Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.«

¹⁵ Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli je put bio prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja. ¹⁶ Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak.

¹⁷ A kralj je na gradska vrata postavio onoga istog zapovjednika na čiju se oslanjao ruku. Narod ga je pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću. ¹⁸ Jer, Božji je čovjek tada rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se za samo jedan srebrnjak.«

¹⁹ A onaj je zapovjednik rekao tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

Božji mu je čovjek odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.«

²⁰ Tako se i dogodilo jer ga je narod pregazio na vratima, gdje je i umro.

Kralj i žena iz Šunama

8 Elizej je dao savjet ženi čijeg je sina vratio u život: »Spremi se i idi sa svojom obitelji negdje gdje ćeš se moći zadržati neko vrijeme jer je BOG odredio da u zemlji zavlada glad koja će potrajati sedam godina.«

² Žena se spremila i učinila kao što joj je rekao Božji čovjek. Otišla je s obitelji u zemlju Filistejaca, gdje se zadržala sedam godina. ³ Nakon sedam godina u Filisteji, vratila se i otišla kod kralja. Molila je da joj se vrate njezina kuća i zemlja.

⁴ A kralj je tada razgovarao s Gehazijem, slugom Božjeg čovjeka. »Pričaj mi«, tražio je, »o svim velikim djelima koja je učinio Elizej.«

⁵ Upravo kad je Gehazi pričao kralju kako je Elizej vratio mrtvog dječaka u život, majka je toga dječaka došla moliti kralja za svoju kuću i zemlju.

Gehazi je rekao: »Moj gospodaru i kralju, ovo su baš ta žena i njezin sin kojeg je Elizej vratio u život.«

⁶ Kralj je pitao ženu o tome i ona mu je sve ispričala. Potom je zadužio jednog službenika za njezin slučaj. Rekao mu je: »Vrati joj sve što joj je pripadalo, kao i sav prihod s njezine zemlje, od dana kad je otišla pa sve do danas.«

Elizej i aramejski kralj

⁷ Elizej je otišao u Damask. Ben Hadad, kralj Arama, bio je bolestan. Kad su mu rekli da je došao Božji čovjek, ⁸ rekao je svome slugi Hazaelu: »Ponesi sa sobom dar i idi kod Božjeg čovjeka. Neka pita BOGA hoću li ozdraviti od ove bolesti.«

⁹ Hazael je otišao kod Elizeja. Sa sobom je ponio darove od svih vrsta dobara iz Damaska, sve natovareno na četrdeset deva.

Stao je pred Elizeja i rekao: »Tvoj sljedbenik^[j] Ben Hadad, kralj Arama, poslao me k tebi da pitam hoće li ozdraviti od bolesti.«

¹⁰ Elizej je odgovorio: »Idi i reci mu da će svakako ozdraviti premda mi je BOG otkrio da će sigurno umrijeti.«

¹¹ Zatim se zagledao u Hazaela, sve dok se ovaj nije posramio. Tada je Božji čovjek zaplakao.

¹² »Zašto moj gospodar plače?« upitao je Hazael.

»Zato što znam koliko ćeš zla učiniti Izraelcima«, odgovorio je. »Palit ćeš njihove utvrde i mačem ubijati njihove mladiće, gaziti njihovu dojenčad i rasijecati trbuhe njihovim trudnim ženama.«

¹³ No Hazael reče: »Pa ja sam samo sluga, jadni pas, kako bih mogao učiniti toliko toga?«

»BOG mi je pokazao da ćeš ti biti kralj Arama«, odgovorio je Elizej.

¹⁴ Tada je Hazael otišao od Elizeja i vratio se svom gospodaru.

Kad je Ben Hadad pitao: »Što ti je rekao Elizej?«, Hazael je odgovorio: »Rekao mi je da ćeš sigurno ozdraviti.«

¹⁵ No sutradan je uzeo težak pokrivač, natopio ga vodom i njime pritisnuo kraljevo lice sve dok nije umro. Hazael je postao sljedeći kralj Arama.

Jehoram, kralj Jude

(2 Ljet 21,1-20)

¹⁶ U petoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, kralj Jude postao je Jehoram, Jošafatov sin.^{[k] 17} Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu osam godina. ¹⁸ Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao Ahabova obitelj. ¹⁹ No BOG ipak nije htio uništiti zemlju Judu, zbog svog sluge Davida kojem je obećao da će on i njegovi potomci vladati zauvijek.^[l]

²⁰ U vrijeme Jehoramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svog kralja. ²¹ Stoga je Jehoram prešao u Sairu, sa svim svojim bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali on se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. I sva je njegova vojska pobjegla kući. ²² Sve do danas, Edom je neovisan o Judi. U isto se vrijeme pobunila i Libna.

²³ Ostala Jehoramova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁴ Jehoram je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj.

Ahazija, kralj Jude

(2 Ljet 22,1-6)

²⁵ U dvanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, u Judi je zavladao Ahazija, Jehoramov sin. ²⁶ Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu godinu dana. Njegova majka zvala se Atalija i bila je unuka izraelskoga kralja Omrija. ²⁷ Ahazija je činio zlo pred BOGOM, kao i Ahabova obitelj u koju se priženio.

²⁸ Ahazija je otišao s Ahabovim sinom Joramom u borbu protiv aramejskoga kralja Hazaela, kod Ramota u Gileadu. Tu su Aramejci ranili Jorama. ²⁹ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu Aramejci zadali u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

Judejski kralj Ahazija, Jehoramov sin, otišao je u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina.