Beginning
Ilija i Obadija
18 Nakon mnogo vremena, u trećoj godini suše, BOG je rekao Iliji: »Idi k Ahabu, a ja ću poslati kišu na zemlju.«
2 Ilija je otišao k Ahabu.
U Samariji je tada vladala strašna glad. 3 Ahab je pozvao Obadiju, upravitelja palače, koji je bio istinski štovatelj BOGA. 4 Jednom kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke, Obadija ih je bio sklonio stotinu. Sakrio ih je u dvije spilje, po pedeset proroka u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom.
5 Ahab je rekao Obadiji: »Pretraži sve izvore i potoke u zemlji. Možda pronađemo travu kojom ćemo očuvati na životu konje i mazge. Tako nam životinje neće propasti.«
6 Podijelili su među sobom područje koje će pretraživati. Ahab je krenuo na jednu, a Obadija na drugu stranu.
7 Obadija je na putu neočekivano susreo Iliju.
Prepoznao ga je, duboko se poklonio pred njim i rekao: »Jesi li to ti, moj gospodaru Ilija?«
8 »Ja sam«, odgovori Ilija. »Idi i reci svome gospodaru: ‘Ilija je ovdje’.«
9 No Obadija mu je rekao: »Što sam sagriješio? Zašto mene, svog slugu, predaješ u ruke Ahabu da me ubije? 10 Zaklinjem se tvojim BOGOM, nema naroda ili kraljevstva u koje moj gospodar nije slao ljude u potragu za tobom. A kad bi javili da nisi ondje, tjerao ih je da to potvrde zakletvom. 11 Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ 12 Čim krenem, odnijet će te BOŽJI duh tko zna kamo. Ako kažem Ahabu da si ovdje, a on te ne nađe, ubit će me. A ja, tvoj sluga, štujem BOGA još od djetinjstva. 13 Zar ti nije rečeno, moj gospodaru, što sam učinio kad je Izabela ubijala BOŽJE proroke? Sakrio sam stotinu proroka u dvije spilje, po pedeset u svaku, i snabdijevao ih hranom i vodom. 14 Ti sad želiš da kažem svom gospodaru: ‘Ilija je ovdje.’ Pa ubit će me!«
15 A Ilija mu odgovori: »Zaklinjem se BOGOM, Svevladarom kojeg štujem, svakako ću se već danas susresti s Ahabom.«
Ilija i Baalovi proroci
16 Potom Obadija ode k Ahabu i obavijesti ga o svemu. Ahab je krenuo ususret Iliji.
17 Kad je ugledao Iliju, Ahab je rekao: »Jesi li to stvarno ti, onaj što Izraelu stvara nevolje?«
18 »Ne stvaram ja nevolje u Izraelu«, odgovori Ilija, »već ti i tvoja obitelj. Zapostavili ste BOŽJE zapovijedi i počeli štovati baale. 19 Stoga, sad sazovi cijeli Izrael neka se okupi preda mnom na brdu Karmel. Neka se također okupi četiristo i pedeset Baalovih i četiristo Ašerinih proroka, koje uzdržava kraljica Izabela.«[a]
20 Ahab je poslao poruku da se na brdu Karmel okupe svi Izraelci i prozvani proroci.
21 Ilija je stupio pred okupljeni narod i rekao: »Dokad ćete se još kolebati između dva mišljenja? Ako je BOG pravi Bog, njega slušajte. A ako je Baal pravi Bog, slušajte njega.«
No narod mu nije odgovorio ni riječ.
22 Tada je Ilija rekao narodu: »Jedini sam ja još ostao od BOŽJIH proroka, a Baalovih je četiristo pedeset. 23 Dajte nam dva bika. Neka oni izaberu jednog za sebe, isjeku ga na komade i polože na drva. No neka ne pale vatru. Ja ću pripremiti drugog bika, položiti komade na drvo i također neću paliti vatru. 24 Zatim vi prizovite svog boga, a ja ću zazvati svoga. Bog koji odgovori paljenjem vatre—pravi je Bog.«
Cijeli je narod odgovorio: »Slažemo se.«
25 Tada je Ilija rekao Baalovim prorocima: »Budući da vas je mnogo, vi prvi odaberite jednog bika i pripremite ga. Zatim prizovite ime svog boga, ali ne palite vatru.«
26 Uzeli su bika i pripremili ga. Od jutra do podneva zazivali su Baalovo ime.
»O Baale, odgovori nam!« vikali su.
Ali nije se čuo ni glas. Nitko nije odgovorio. Plesali su i skakali oko žrtvenika koji su bili načinili.
27 U podne im se Ilija počeo rugati.
»Vičite glasnije!« govorio je. »Jer, to je bog. Možda se zadubio u vlastite misli. Ili je zauzet. Ili je na putu. Ili spava pa ga treba probuditi.«
28 Glasno su vikali i po svom se običaju sjekli mačevima i kopljima do krvi. 29 Podne je prolazilo, a oni su mahnitali sve do vremena prinošenja večernje žrtve. No nitko se nije oglasio, nitko nije slušao niti odgovorio.
30 Tada je Ilija rekao cijelom narodu: »Priđite sada ovdje.«
Narod je prišao, a on je popravio porušeni BOŽJI žrtvenik. 31 Uzeo je dvanaest kamenova, po jedan za svako pleme Jakovljevih sinova, sinova čovjeka kojem je BOG bio promijenio ime u Izrael.[b] 32 Tim je kamenjem napravio žrtvenik u čast BOGU, a uokolo iskopao jarak u koji su mogle stati dvije kante vode[c].
33 Zatim je naslagao drva i isjekao bika na komade. Položio je komade na drvo i rekao: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte po žrtvi i drvima.«
34 Potom je rekao: »Učinite to još jedanput«, i oni su učinili kako je rekao.
»Učinite to i treći put«, rekao je, a oni su to učinili i treći put.
35 Voda se slijevala oko žrtvenika i napunila sav jarak uokolo.
36 Kad je bilo vrijeme za prinos žrtve, prorok Ilija je prišao žrtveniku i pomolio se: »O BOŽE Abrahama, Izaka i Izraela, danas obznani da si ti Bog u Izraelu i da sam ja tvoj sluga. Obznani da sam sve ovo učinio na tvoju zapovijed. 37 Odgovori mi, o BOŽE! Odgovori mi da bi ovaj narod znao da si ti BOG i da ćeš njihova srca pridobiti natrag za sebe.«
38 Tada je BOG spustio vatru koja je spalila žrtvu, drvo, kamenje i prašinu te isušila svu vodu u jarku.
39 Svi su to vidjeli, poklonili se do zemlje i povikali: »Ilijin je pravi Bog! On je istinski BOG!«
40 Tada im je Ilija naredio: »Pohvatajte Baalove proroke. Ni jedan ne smije pobjeći!«
Ljudi su ih pohvatali, a Ilija ih je odveo dolje na potok Kišon i sve ih pobio.
Svršetak suše
41 Ilija je rekao kralju Ahabu: »Idi sada, jedi i pij. Čujem zvuk jake kiše.«
42 Ahab je otišao jesti i piti, a Ilija se popeo na vrh Karmela, sagnuo do zemlje i stavio glavu među koljena.
43 »Popni se i pogledaj prema moru«, rekao je svom slugi.
Sluga se popeo, pogledao i rekao: »Ne vidim ništa.«
Ilija ga je tako slao sedam puta.
44 Sedmi put, sluga je rekao: »Vidim mali oblak, malen kao ljudski dlan, kako dolazi s mora.«
A Ilija mu reče: »Idi k Ahabu i reci mu da upregne konje i krene kući prije nego što ga spriječi kiša.«
45 Ubrzo se nebo zacrnjelo od oblaka, podigao se vjetar i počela je padati jaka kiša. Ahab se odvezao prema Jezreelu, 46 a Iliju je obuzela BOŽJA snaga. Zataknuo je donji dio svog ogrtača za pojas i prije Ahaba otrčao sve do Jezreela.
Ilija na planini Horeb (Sinaj)
19 Ahab je ispričao Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve Baalove proroke.
2 Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.«
3 Ilija se uplašio i pobjegao da spasi svoj život. Stigao je u Beer Šebu, u Judi, i ondje ostavio svog slugu. 4 Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt.
»Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.«
5 Zatim je legao i zaspao pod grmom.
Tada mu je prišao anđeo i dotaknuo ga. Rekao je: »Ustani i jedi!«
6 Ilija je pored glave ugledao svježe pečenu pogaču i vrč vode. Jeo je i pio pa ponovo zaspao.
7 BOŽJI je anđeo došao i drugi put, dotaknuo ga i rekao: »Ustani i jedi jer je pred tobom dug put.«
8 Ilija je ustao, jeo i pio pa mu se vratila snaga. Potom je hodao četrdeset dana i noći do Horeba, Božje planine. 9 Ušao je u jednu spilju i ondje prenoćio.
Čuo je BOŽJU riječ: »Što radiš ovdje, Ilija?«
10 Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
11 BOG mu reče: »Izađi i stani na planinu pred BOGOM. Jer, BOG upravo prolazi.«[d]
Silan je vihor lomio planine i mrvio stijene pred BOGOM, ali BOG nije bio u vihoru. Nakon vihora bio je potres, ali BOG nije bio u potresu. 12 Nakon potresa buknula je vatra, ali BOG nije bio u vatri. Poslije vatre, čuo se blagi, tihi šapat[e]. 13 Kad ga je Ilija začuo, navukao je ogrtač preko lica i izašao na ulaz spilje.
Glas ga je upitao: »Što radiš ovdje, Ilija?«
14 Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«
15 BOG mu je rekao: »Vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad stigneš u grad Damask, pomazat[f] ćeš ondje Hazaela za kralja Arama. 16 Jehua, Nimšijevog sina, pomazat ćeš za kralja Izraela, a Elizeja, Šafatovog sina iz Abel Mehole, za proroka umjesto tebe. 17 Jehu će pogubiti svakog tko izbjegne Hazaelov mač, a Elizej svakog tko pobjegne Jehuovom maču. 18 Ipak, ostavit ću u Izraelu sedam tisuća ljudi koji se nisu klanjali Baalu niti ljubili njegov kip.«
Elizej postaje prorok
19 Tako je Ilija krenuo odande i našao Elizeja, Šafatovog sina, koji je orao polje. Jedanaest pari volova s oračima bilo je ispred njega, a on je bio s dvanaestim parom. Ilija mu je pristupio i preko njega prebacio svoj ogrtač[g].
20 Elizej je ostavio volove i potrčao za Ilijom. Rekao je: »Pusti me da poljubim oca i majku za rastanak pa ću onda ići s tobom.«
»Vrati se«, odgovorio je Ilija. »Ja te ne sprečavam.«
21 Elizej se vratio i zaklao svoje volove. Na vatri od drvenog jarma i pluga skuhao je meso i nahranio ljude. Potom je ustao i krenuo za Ilijom kao njegov sluga.
Rat između Ben Hadada i Ahaba
20 Ben Hadad, kralj Arama, okupio je cijelu svoju vojsku. Uz njega su bila trideset i dvojica kraljeva[h], mnogo konja i bojnih kola. Krenuo je u pohod, opkolio je i napao grad Samariju.
2 Izraelskom je kralju Ahabu u grad poslao glasnike sa sljedećom porukom: 3 »Tvoje srebro i zlato pripada meni, a isto tako i tvoje najbolje žene i djeca.«
4 Izraelski je kralj odgovorio: »Kako ti kažeš, moj gospodaru i kralju. Pripadam ti ja i sva moja imovina.«
5 No glasnici su se ponovo vratili. Rekli su Ahabu: »Ovako ti poručuje Ben Hadad: Poslao sam ti poruku da mi prepustiš svoje srebro i zlato, žene i djecu. 6 No povrh toga, sutra u ovo doba poslat ću svoje sluge da pretraže tvoju palaču i kuće tvojih službenika. Uzet će i odnijeti sve što im se čini vrijedno.«
7 Tada je izraelski kralj sazvao sve starješine u zemlji. Rekao im je: »Jasno je da ovaj čovjek traži nevolju! Kad je tražio moje žene i djecu, srebro i zlato, nisam ga odbio.«
8 Sve starješine i cijeli narod odgovorili su mu: »Nemoj ga poslušati niti pristati na ono što traži.«
9 Ovako je uputio Ben Hadadove glasnike: »Poručite mom gospodaru i kralju: Sve što si isprva tražio od svog sluge, dat ću ti. No tvoj drugi zahtjev ne mogu ispuniti.«
Glasnici su Ben Hadadu odnijeli odgovor, 10 a on je tada Ahabu još jednom uzvratio: »Zaklinjem se da ću razoriti Samariju i da ništa neće ostati od grada, čak niti toliko prašine da moji ljudi napune šake. Neka me bogovi unište ako od Samarije ne ostane samo prašina. I to šaka prašine za svakoga od mojih ljudi.«
11 Kralj Izraela je odgovorio: »Poručite mu: Ne hvali se pobjedom ako se tek oblačiš za bitku.«
12 Dok je Ben Hadad u svome šatoru pio sa savezničkim vladarima, glasnici su donijeli ovu poruku od kralja Ahaba. Tada je zapovjedio svojim ljudima: »Na položaje!«
I oni su zauzeli položaje za napad na grad.
BOG donosi pobjedu Izraelu
13 Tada je jedan prorok prišao Ahabu, kralju Izraela, i rekao: »Ovako govori BOG: ‘Vidiš li ovu silnu vojsku? Danas ću je poraziti za tebe. Tako ćeš znati da sam ja BOG’.«
14 »Tko će to učiniti?« upitao je Ahab.
Prorok je odgovorio: »Ovako govori BOG: ‘Mladi upravitelji pokrajina’.«
»A tko će povesti bitku?« upitao je Ahab.
Prorok je odgovorio: »Ti.«
15 Ahab je tada okupio dvjesto trideset i dvojicu mladih vojnika, koji su bili u službi pokrajinskih upravitelja, a potom i cijelu vojsku od sedam tisuća Izraelaca. 16 Krenuli su u podne, dok su se Ben Hadad i njegova trideset i dvojica saveznička vladara opijala pod svojim šatorima. 17 Mladi su vojnici u službi pokrajinskih upravitelja krenuli prvi.
Ben Hadadova izvidnica ga je obavijestila: »Vojnici dolaze iz Samarije.«
18 Uputio ih je: »Ako dolaze u miru, dovedite ih žive. Ako dolaze u boj, opet ih dovedite žive.«
19 Naprijed su krenuli Ahabovi mladići, a za njima i cijela izraelska vojska. 20 Svaki je ratnik ubio protivnika s kojim se sukobio. Aramejci su bježali pred izraelskim progoniteljima. Ben Hadad, kralj Arama, pobjegao je na konju s nekoliko drugih konjanika. 21 Tada je u bitku izašao izraelski kralj i napao postrojbe konja i bojnih kola. Izvršio je pokolj nad Aramejcima.
22 Nakon toga prorok je prišao izraelskom kralju i rekao: »Dobro se utvrdi i razmisli što ti je činiti jer će aramejski kralj ponovo napasti već na proljeće.«
Ben Hadad ponovo napada
23 Službenici aramejskog kralja rekli su mu: »Njihovi bogovi su bogovi brda. Zato su bili jači na brdu. No, ako s njima povedemo bitku u dolini, sigurno ćemo ih poraziti. 24 Trebamo ukloniti trideset i dvojicu kraljeva s njihovih položaja i zamijeniti ih vojnim zapovjednicima. 25 Okupi vojsku kakva je bila ona koju si izgubio, s isto toliko konja i bojnih kola. Borit ćemo se u dolini i sigurno ih poraziti.«
Kralj je poslušao njihov savjet i tako postupio.
26 U proljeće je Ben Hadad okupio Aramejce i krenuo u Afek, u boj protiv Izraela. 27 Izraelci su se okupili, dobro opremili i izašli ususret neprijatelju. Utaborili su se pred njima poput dva mala stada koza, dok je aramejska vojska prekrivala zemlju.
28 Božji je čovjek[i] prišao kralju Izraela i rekao: »Ovako govori BOG: ‘Budući da su Aramejci rekli da sam ja bog brda, a ne bog dolina, porazit ću njihovu silnu vojsku i predati je tebi. Tako ćeš znati da sam ja svuda BOG’.«
29 Sedam su dana bili utaboreni jedni nasuprot drugima, a bitka se povela sedmog dana. Izraelci su u jednom danu pobili sto tisuća aramejskih vojnika. 30 Preživjeli su se Aramejci sklonili u grad Afek. No gradske su se zidine srušile i zatrpale njih dvadeset i sedam tisuća.
I Ben Hadad je pobjegao u grad i sakrio se u jednoj tajnoj prostoriji.
31 Sluge su rekle kralju: »Slušaj! Čuli smo da su izraelski kraljevi milosrdni. Obucimo pokajničku tkaninu[j] oko bokova i zavežimo konopce oko glave pa izađimo pred izraelskog kralja. Možda ti poštedi život.«
32 Opasali su pokajničku tkaninu oko bokova i zavezali konopce oko glave te otišli kod izraelskoga kralja. Rekli su: »Tvoj sluga Ben Hadad moli te da mu poštediš život.«
A kralj je odgovorio: »Zar je još živ? Ta on je moj brat.«
33 Ben Hadadovi izaslanici shvatili su to kao dobar znak i požurili se potvrditi kraljevu riječ. Uzvratili su: »Da, Ben Hadad je tvoj brat.«
»Idite i dovedite ga«, rekao je kralj.
Tada je Ben Hadad došao pred kralja, a on ga je pozvao u svoju kočiju.
34 Ben Hadad je ponudio izraelskom kralju: »Vratit ću ti gradove koje je moj otac uzeo tvom ocu. Također, možeš za sebe izgraditi trgovačku četvrt u Damasku, kao što je moj otac napravio u Samariji.«
A Ahab je odgovorio: »Pustit ću te uz uvjete koje si nabrojao.«
Zatim je s njim sklopio sporazum i pustio ga na slobodu.
Prorok govori protiv Ahaba
35 Prema BOŽJOJ zapovijedi, jedan je prorok rekao drugome: »Molim te, udari me.«
No drugi je prorok odbio. 36 Tada mu je prvi prorok rekao: »Nisi poslušao BOŽJI glas. Zato će te, čim se udaljiš, ubiti lav.«
Čim se drugi prorok udaljio, naišao je lav i ubio ga.
37 Tada je prvi prorok našao drugog čovjeka i rekao mu: »Molim te, udari me.«
Čovjek ga je udario i ozlijedio. 38 Tada je prorok, očiju prekrivenih povezom, stao pokraj puta i čekao prolazak kralja.
39 Kad je kralj prolazio, prorok je doviknuo: »Tvoj je sluga bio usred bitke, kad mi je jedan vojnik predao zarobljenika i rekao: ‘Čuvaj ovog čovjeka! Ako pobjegne, platit ćeš svojim životom ili ćeš platiti trideset i četiri kilograma[k] srebra.’ 40 Ali, dok je tvoj sluga bio zauzet drugim poslovima, zarobljenik je pobjegao.«
»Ovako presuđujem«, reče mu izraelski kralj. »Bit će kako si sam rekao.«
41 Tada je čovjek brzo skinuo povez s očiju, a kralj ga je prepoznao kao jednog od proroka.
42 Prorok je rekao: »Ovako govori BOG: ‘Pustio si na slobodu čovjeka kojeg sam predodredio za uništenje. Zato ćeš svojim životom platiti za njegov život, a tvoj će narod ispaštati za njegov narod’.«
43 Kralj Izraela vratio se u Samariju ogorčen i potišten.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International