Book of Common Prayer
Molitva za obnovu Izraela
Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma.
1 Izraelov pastiru, poslušaj nas!
Ti, što Josipov narod vodiš kao stado,
što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića[a].
Neka se vidi tvoj sjaj
2 pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom.
Pokaži svoju snagu,
dođi i spasi nas!
3 Bože, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem[b]
i spasi nas.
4 BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti
na molitve svojeg naroda?
5 Hraniš ga kruhom plača
i pojiš peharima suza.
6 Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru
i da nam se neprijatelji rugaju.
7 Bože Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem
i spasi nas.
8 Ti si nas iz Egipta donio kao lozu,
istjerao si druge narode i posadio je.
9 Za nju si iskrčio i priredio mjesto,
a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10 Njena sjena planine je prekrila,
lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11 Do Sredozemnog mora pružala je grane,
mladice je širila sve do Eufrata.
12 Zašto si srušio ograde koje su je čuvale,
da s nje beru svi koji prolaze?
13 Vepar iz šume je pustoši,
proždiru je poljske zvijeri.
14 Vrati nam se, Bože Svevladaru!
Pogledaj nas s neba i vidi!
Brini se o ovoj lozi,
15 o trsu koji si svojom rukom zasadio,
o sinu kojeg si za sebe odgojio.
16 Oni koji su je spalili i posjekli,
neka izginu od tvoje prijetnje!
17 Neka tvoja ruka bude
na čovjeku koji ti je zdesna,
na onome koga si za sebe odgojio.
18 Tada se nećemo od tebe okretati.
Oživi nas i tvoje ćemo ime prizivati!
19 BOŽE Svevladaru, obnovi nas!
Obasjaj nas svojim licem,
i spasi nas!
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu
Asafova pjesma.
1 Bože, narodi su upali u tvoj posjed
i okaljali tvoj sveti Hram,
a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
2 Leševe tvojih slugu
dali su pticama za hranu,
a meso tvojih vjernih zvijerima.
3 Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
a nikoga nije bilo da ih sahrani.
4 Ruglo smo postali svojim susjedima,
smiju nam se i rugaju svi oko nas.
5 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
6 Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
7 Jer, oni su proždrli Jakova
i opustošili njegovo boravište.
8 Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
Iskaži nam milost i požuri,
jer smo posve bespomoćni.
9 Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
»Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
4 Kad je Estera to čula od svojih sluškinja i slugu eunuha, jako se uznemirila. Poslala je Mordekaju odjeću da je odjene umjesto tkanine za žalovanje, ali on je odbio.
5 Tada je Estera pozvala Hataka, jednog od kraljevih eunuha, određenog da je poslužuje. Zapovjedila mu je da dozna od Mordekaja što se dogodilo. 6 Hatak je našao Mordekaja na gradskom trgu pred vratima kraljevske palače. 7 Mordekaj je rekao sve što mu se dogodilo. Rekao mu je i za veliki iznos novca koji je Haman ponudio dati u kraljevsku blagajnu da bi uništio Židove. 8 Dao mu je za Esteru prijepis kraljevskog proglasa objavljenog u Suzi. Rekao mu je da potakne Esteru da ode kralju, da ga moli za milost i da se zauzme za svoj narod.
9 Hatak je ispričao Esteri sve što mu je rekao Mordekaj. 10 Ona mu je potom zapovjedila da prenese Mordekaju: 11 »Svi u kraljevstvu znaju da za svakog muškarca ili ženu, koji nepozvani pristupe kralju u unutrašnjem dvorištu palače, postoji samo jedan zakon—smrt. Osim kad kralj toj osobi ispruži zlatno žezlo[a] i tako joj poštedi život, a ja već trideset dana nisam bila pozvana kod kralja.«
12 Nakon što je Hatak Mordekaju prenio Esterine riječi, 13 ovaj joj je poručio: »Nemoj misliti da ćeš se jedina od svih Židova spasiti samo zato što si u kraljevskoj palači. 14 Pazi! Ako sad budeš šutjela, pomoć i oslobođenje Židovima doći će s drugog mjesta, a stradat ćete ti i tvoja obitelj. I tko zna, nisi li ti došla na kraljevski položaj upravo zbog ovog trenutka.«
15 Tada je Estera poručila Mordekaju: 16 »Idi i okupi sve Židove u Suzi. Postite za mene. Ne jedite i ne pijte tri dana i noći. Tako ćemo učiniti ja i moje sluškinje. Zatim ću otići kralju iako je to protiv zakona. Ako poginem—neka bude tako.«
17 Mordekaj je poslušao sve što je zapovjedila Estera.
Pavao u Korintu
18 Nakon toga, Pavao je otišao iz Atene i uputio se u Korint. 2 Ondje je sreo nekog Židova po imenu Akvila, koji je bio rodom iz Ponta, a nedavno je došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom. Oni su otišli iz Italije jer je car Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pavao je otišao posjetiti Akvilu i Priscilu. 3 Budući da se bavio istim zanatom kao i oni, izradom šatora, ostao je kod njih i radio s njima.
4 Svakog je šabata Pavao govorio u sinagogi. Nastojao je privući vjeri i Židove i Grke. 5 Kad su Sila i Timotej stigli iz Makedonije, Pavao je sve svoje vrijeme posvetio propovijedanju Radosne vijesti. Uvjeravao je Židove da je Isus—Mesija. 6 Kad su mu se Židovi suprotstavili i počeli ga vrijeđati, otresao je prašinu[a] sa svoje odjeće i rekao: »Sami ste krivi za svoju propast. Moja je savjest čista. Od sada idem k nežidovima.« 7 I Pavao ih je ostavio i otišao u kuću čovjeka po imenu Ticije Just, koji je štovao pravoga Boga, a njegova se kuća nalazila pokraj sinagoge. 8 Nadstojnik sinagoge zvao se Krisp. On i svi njegovi ukućani povjerovali su u Gospodina. I mnogi drugi Korinćani, koji su slušali Pavla, povjerovali su i krstili se.
9 Jedne je noći Bog rekao Pavlu u viziji: »Ne boj se, samo govori i nemoj prestati! 10 Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti i nanijeti ti zlo jer mnogi ljudi u ovom gradu pripadaju meni.« 11 Pavao je ostao u Korintu godinu i pol dana i poučavao Korinćane Božjoj riječi.
Luka piše o Isusovom životu
1 Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. 2 Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. 3 I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. 4 Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.
Ivan Krstitelj
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Iv 1,19-28)
3 Bilo je to petnaeste godine vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat upravljao Judejom. Herod je upravljao Galilejom, njegov brat Filip pokrajinama Iturejom i Trahonitidom, a Lizanije Abilenom.
2 Ana i Kaifa bili su vrhovni svećenici. U to je vrijeme Ivan, Zaharijin sin koji je živio u pustinji, dobio zapovijed od Boga 3 da obiđe čitav kraj oko Jordana i govori ljudima Božju poruku da se krste u znak obraćenja kako bi im bili oprošteni grijesi. 4 Jer, tako piše u Knjizi proroka Izaije:
»Glas jednoga viče u pustinji:
‘Pripremite put Gospodinu,
poravnajte mu staze!
5 Napunit će se svaka dolina,
spustiti svaka planina.
Sve će se krivudave staze ispraviti,
neravni putovi postat će ravni.
6 I svi će vidjeti Božje spasenje!’«[a]
7 Mnoštvo je naroda dolazilo k Ivanu da ih on krsti, a on im je govorio: »Vi, zmije otrovnice! Tko vas je upozorio da bježite pred nadolazećim Božjim gnjevom? 8 Pokažite svojim životom da ste se obratili. Činite ono što dokazuje da ste se promijenili i nemojte se pouzdavati u to što je Abraham vaš otac. Jer, ja vam kažem, Bog od ovoga kamenja može stvoriti Abrahamovu djecu. 9 Sjekira je već položena na korijenje drveća. Svako drvo, koje ne donosi dobre plodove, bit će posječeno i bačeno u vatru.«
10 A mnoštvo ga je pitalo: »Što trebamo činiti?«
11 Odgovorio im je: »Svatko tko ima dva ogrtača, neka jedan dâ onome tko ga nema, i svatko tko ima hrane, neka je podijeli s drugima!«
12 I neki su se poreznici došli krstiti pa su ga pitali: »Učitelju, što trebamo činiti?«
13 A on im je odgovorio: »Nemojte uzimati veći porez nego što je propisano!«
14 I neki su ga vojnici pitali: »A što mi trebamo raditi?« Rekao im je: »Nikome ne uzimajte novac silom, nikoga lažno ne optužujte i budite zadovoljni svojom plaćom!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International