Book of Common Prayer
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 K tebi se, BOŽE, sklanjam,
ne daj da budem osramoćen.
Spasi me zbog svoje pravednosti!
2 Poslušaj me, požuri i pomozi!
Budi moja stijena, moje utočište,
budi moja utvrda, zaštiti me!
3 Da, ti si moja stijena i moja utvrda.
Zbog tvog imena, molim te, vodi me i usmjeri!
4 Molim te, ne daj da upadnem
u zamke neprijatelja.
Jer, ti si moj spas!
5 U tvoje ruke, vjerni BOŽE,
predajem život svoj.
Molim te, spasi me!
6 Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole.
Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7 Raduje me tvoja vjerna ljubav.
Vidio si moju patnju,
ti znaš kakve me brige muče.
8 Nisi me neprijateljima predao,
već na sigurno mjesto postavio.
9 Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam.
Oči sam već isplakao,
bole me i trbuh i grlo.
10 Život mi je pun tuge i nemira,
godine prolaze u uzdisajima,
snaga me izdaje od muke.
11 Moji neprijatelji izlažu me ruglu,
preziru me susjedi.
Poznanici bježe od mene,
izbjegavaju me na ulici.
12 Žele me zaboraviti,
kao da sam već mrtav,
odbacuju me kao stari lonac.
13 Čujem, mnogi me kleveću,
užasava me sve što govore.
Udružuju se protiv mene,
opasnost mi prijeti odasvud.
14 Ali ja tebi vjerujem, BOŽE,
i govorim: »Ti si moj Bog.«
15 Moj život je u tvojoj ruci.
Spasi me od neprijatelja,
od mojih progonitelja.
16 Molim te, prigrli svog slugu,[a]
izbavi me svojom ljubavlju.
17 Zovem te upomoć, BOŽE,
ne daj da me posrame.
Neka se zločinci srame
i neka tiho odu u smrt.
18 Neka zašute svi koji drsko lažu
i prezirno protiv pravednika govore.
19 O, kako je velika tvoja dobrota
prema tvojim vjernima.
Pred svima je iskazuješ,
onima koji se k tebi sklanjaju.
20 Sklanjaš ih od ljudskih spletki
u skrovište svoje prisutnosti.
U tvom su zaklonu sigurni
od svih ružnih optužbi.
21 Slavljen neka je BOG!
Bio sam kao grad pod opsadom,
a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22 U strahu sam rekao:
»Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.«
Ali molitvu sam ti uputio,
čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23 Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici!
BOG vjerne čuva,
a drznike kažnjava.
24 Snažni i hrabri budite,
svi koji na BOŽJU pomoć čekate.
Molitva za pomoć
Davidova pjesma.
1 BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima,
napadni ih jer oni napadaju mene.
2 Stavi svoj oklop i uzmi štit,
dođi mi u pomoć!
3 Digni sjekiru i baci koplje
na moje progonitelje.
Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4 Ljudi, koji me žele ubiti,
neka propadnu sramotno.
Urotnici neka bježe bezglavo.
5 Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru
dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6 Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi
dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7 Ništa im nisam skrivio,
a oni mi zamku postavljaju
i jamu za mene kopaju.
8 Ali neka iznenada propadnu,
neka se uhvate u svoju zamku
i upadnu u duboku jamu.
9 Tada ću se radovati, BOŽE,
i slaviti što si me spasio.
10 Cijelim ću bićem izreći:
»BOŽE, nitko nije kao ti.
Slabe od jačih braniš,
bespomoćne od nasilja čuvaš.«
11 Ustaju okrutni svjedoci,
o meni podmeću laži
o kojima ne znam ništa.
12 Na moje dobro uzvraćaju zlo,
žele mi oduzeti život.
13 A kad je prije njima loše bilo,
zbog njih sam tugovao i postio.
Sad bih volio da mogu
povući svoju molitvu.
14 Zbog njih sam duboko tugovao,
kao za prijateljem ili bratom,
kao da oplakujem vlastitu majku.
15 Ali sada sam ja u nevolji,
a oni se okupljaju i smiju mi se.
Napadaju me nepoznati ljudi
i vrijeđaju bez prestanka.
16 Ismijavaju me i izruguju,
bijesno zubima škrguću.
17 Gospodaru, dokad ćeš to gledati?
Spasi me od njihovih nasrtaja,
spasi moj život od tih lavova.
18 A ja ću ti javno pred svima zahvaliti,
pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19 Ne daj da lašci likuju nada mnom,
da se smijulje nad mojom tugom.
Jer, nemaju razloga za mržnju.
20 Oni o drugima ne govore lijepo,
nego smišljaju lažne optužbe
protiv onih koji mirno žive.
21 Lažno me optužuju i govore:
»Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22 Ali ti si, BOŽE, sve vidio.
Molim te, nemoj šutjeti!
Gospodaru, nemoj od mene otići.
23 Ustani, Bože, u moju obranu,
za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24 BOŽE, dokaži da sam u pravu
jer ti si pravedan.
Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25 Ne daj da pomisle:
»Dobili smo što smo htjeli«,
ne daj da govore da su me uništili.
26 Neka se zbune i posrame
svi koji se vesele mojoj nesreći.
Neka javnu sramotu dožive
svi koji misle da su od mene bolji.
27 Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro.
Neka uvijek govore: »Velik je BOG
koji brine za dobrobit sluge svog.«
28 A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti
i tebe slaviti po cijeli dan.
Job
19 Tada je Job odgovorio:
2 »Dokle ćete me mučiti
i satirati riječima?
3 Već ste me deset puta izgrdili
i nije vas sram što me napadate.
4 Pa i da je istina da sam zastranio,
moja pogreška tiče se samo mene.
5 Ako se hoćete uzvisiti nada mnom,
i iskoristiti moje poniženje protiv mene,
6 znajte da mi je Bog nanio nepravdu
i svoju mrežu razapeo oko mene.
7 Vičem: ‘Nepravda!’, ali odgovor ne dobivam.
Zapomažem, ali pravde nema.
14 Rodbine moje više nema,
prijatelji su me zaboravili.
15 Sluškinje i stranci, koji žive u mom domu,
smatraju me strancem,
tuđinac sam u njihovim očima.
16 Svog slugu zovem, a on se ne odaziva,
čak ni kada ga zaklinjem.
17 Moj dah[a] omrznuo je mojoj ženi,
rođena braća me se gnušaju.
18 Čak me i dječaci preziru;
kad ustanem, oni mi se rugaju.
19 Odvratan sam najbližim prijateljima,
protiv mene su svi koje sam volio.
20 Postao sam kost i koža,
za dlaku sam živu glavu izvukao.
21 Smilujte mi se, prijatelji, smilujte,
jer me je Božja ruka udarila.
22 Zašto me gonite poput Boga?
Niste li me dovoljno namučili?
23 Kad bi se moje riječi mogle bilježiti,
kad bi se na spomenik zapisale;
24 dlijetom uklesane, olovom ispunjene,
zauvijek na kamen zapisane.
25 Znam da moj zastupnik živi
i da će na kraju govoriti za mene,
26 čak i kad mi se koža već raspadne.
Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo.
27 Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim—
o, kako moje srce za tim žudi!
Pavao i Barnaba odlaze s Cipra
13 Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. 14 Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. 15 Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«
16 Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! 17 Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. 18 Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. 19 U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. 20 Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.
21 Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. 22 Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno[a]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ 23 Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. 24 Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. 25 A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’
18 Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje 19 i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?«
20 Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep, 21 ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.« 22 Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge. 23 Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.«
24 Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.«
25 »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!«
26 »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?«
27 Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?«
28 Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. 29 Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.«
30 »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči! 31 Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava. 32 Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja. 33 Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.«
34 Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge.
Duhovna sljepoća
35 Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?«
36 »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.«
37 »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.«
38 »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom.
39 A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.«
40 Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?«
41 »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International