Book of Common Prayer
Zajin
49 Sjeti se obećanja danog svome slugi,
kojim si mi pružio nadu.
50 Imam utjehu u svojoj patnji,
tvoje obećanje daje mi život.
51 Bahati ljudi uvijek mi se rugaju,
no od tvoga učenja ne odstupam.
52 Mislim o tvojim drevnim odredbama,
one mi utjehu donose, BOŽE.
53 Ogorčen sam zbog zlih ljudi
koji tvoj zakon zanemaruju.
54 Pjevat ću sve dok živim,
tvoje uredbe su moje pjesme.
55 I noću sam o tebi mislio, BOŽE,
tvog učenja strogo se držao.
56 Uvijek sam tako radio,
tvoja pravila poštovao.
Het
57 Obećavam ti, o BOŽE,
tvojih ću se riječi držati.
58 Molim te cijelim svojim bićem,
smiluj mi se kao što si obećao.
59 O životu sam dobro promislio,
na tvoja pravila se usmjerio.
60 Žurim, ne oklijevam,
tvojim naredbama se pokoravam.
61 Zli ljudi postavljaju mi zamke,
no tvoje učenje ne zaboravljam.
62 I u ponoć ustajem, zahvaljujem ti
zbog tvojih pravednih prosudbi.
63 Prijatelj sam svima koji te štuju,
svima koji se drže tvojih pravila.
64 Zemlja obiluje tvojom ljubavlju, BOŽE.
Pouči me svojim odredbama!
Tet
65 Dobar si svom slugi, BOŽE,
kao što si i obećao.
66 Nauči me dobroj prosudbi i znanju
jer se u tvoje naredbe pouzdajem.
67 Loše sam činio pa me snašla kazna,
a sad se držim tvoga obećanja.
68 Ti si dobar i činiš dobro,
pouči me svojim odredbama.
69 Bahati ljudi o meni smišljaju laži,
a ja svim srcem vršim tvoja pravila.
70 Oni ne brinu ni o čemu,
a ja uživam u tvom učenju.
71 Patnja mi je činila dobro
jer sam tvoje odredbe utvrdio.
72 Učenje tvoje mi vrijedi
više i od srebra i zlata.
Ludost pouzdanja u bogatstvo
Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka.
1 Čujte ovo, svi narodi!
Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2 kako mali tako i veliki,
kako bogati tako i siromašni.
3 Moja usta govorit će mudro,
moje misli bit će razumne.
4 Obratit ću pažnju na poslovicu,
njeno značenje objasniti uz liru.
5 Zašto da se bojim u zle dane
kad me pokvareni progonitelji opkole;
6 oni što se u bogatstvo pouzdaju
i svojim se izobiljem hvale?
7 Ta nitko ne može svoj život otkupiti,
nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8 Jer, otkupnina za život je previsoka,
nema iznosa koji bi se platiti mogao
9 da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10 Jer, svi vide da i mudri umiru,
da i nerazumi i budale pogibaju
i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11 Grobovi su im vječni domovi,
u njima prebivaju kroz sve naraštaje
premda su jednom zemlju posjedovali.
12 Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje,
isto kao životinja on umire.
13 To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju
i onih koji se slažu s takvima. Selah
14 Kao ovce, za svijet mrtvih[a] su određeni,
smrt će im pastir biti.
Pravedni će vladati nad njima,
brzo će propasti njihova tijela.
Svijet mrtvih bit će im domovina.
15 A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti,
on će me odande uzeti. Selah
16 Nemoj zavidjeti kad se netko obogati,
kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17 Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti,
bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18 Premda se za života smatrao sretnim—
i hvalili su ga što mu dobro ide—
19 i on će se svojim precima pridružiti,
gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20 Čovjek u bogatstvu ne razumije
da isto kao životinja on umire.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[a]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[b]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
Job završava svoju obranu
29 Potom je Job nastavio svoj govor:
30 A sad mi se rugaju mlađi od mene!
Njihove očeve ne bih stavio ni među svoje pse ovčare.
2 Ništa mi nije koristila njihova snaga
jer im je jakost nestala.
16 Sada mi se snaga iscrpljuje,
zgrabili su me dani nevolje.
17 Noć mi probada kosti,
bol nikad ne ide na počinak.
18 Bog me zgrabio za ovratnik
i zgužvao mi odjeću.
19 U blato me bacio,
postao sam prah i pepeo.
20 K tebi vapim, Bože, a ti ne odgovaraš.
Stojim pred tobom, a ti me samo gledaš.
21 Postao si okrutan prema meni,
snagom svoje ruke na mene se obaraš.
22 U vjetar me dižeš i na njemu nosiš,
rastavljaš me u oluji.
23 Znam da ćeš me odvesti u smrt,
na mjesto određeno svim živima.
24 Nisam digao ruku na slomljenoga
dok je vapio u svojoj muci.
25 Plakao sam nad ljudima u nevolji.
Duša me boljela zbog siromaha.
26 A kad sam se nadao dobru, došlo je zlo.
Kad sam iščekivao svjetlost, došla je tama.
27 Utroba mi ključa bez prestanka,
susreću me dani patnje.
28 Hodam potišten, bez utjehe,
na skupu ustajem i vapim.
29 Šakalima sam postao brat,
nojevima drug.
30 Koža mi je sva pocrnjela,
tijelo mi vrućica sažiže.
31 Lira mi svira samo žalopojku,
iz frule dopire naricanje.
19 Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. 20 No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.
Povratak u Antiohiju u Siriji
21 U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« 23 U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.
24 Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. 25 Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. 26 Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.
27 Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. 28 Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.
Lazarova smrt
11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. 2 Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. 3 Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«
4 Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« 5 Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. 6 Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. 7 Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«
8 »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«
9 Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. 10 A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«
11 Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«
12 »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«
13 Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. 14 Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. 15 Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«
16 Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International