Book of Common Prayer
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma. Za spomen.
1 Bože, molim te, izbavi me!
BOŽE, brzo mi priskoči u pomoć!
2 Osramoti i posrami
sve koji traže moj život.
Potjeraj i ponizi
sve koji mi žele zlo.
3 Neka osramoćeni uzmaknu,
svi koji mi se zlurado rugaju.
4 A oni koji te traže,
neka se zbog tebe raduju i vesele.
Oni koji vole tvoje spasenje,
neka neprestano govore:
»Velik je Bog!«
5 A ja sam jadan i bijedan.
Bože, brzo dođi k meni!
Ti si moj pomoćnik i spasitelj.
BOŽE, nemoj kasniti.
Molitva starca u nevolji
1 U tebi, BOŽE, sklonište nalazim,
ne daj da se ikada posramim.
2 Izbavi me i oslobodi u svojoj pravednosti,
pažljivo me poslušaj i spasi.
3 Budi mi stijena na koju se mogu skloniti,
gdje uvijek mogu doći.[a]
Zapovijedi moje spasenje
jer ti si moja stijena i utvrda.
4 Bože moj, iz ruku zlikovaca me oslobodi,
iz šaka opakih i okrutnih ljudi.
5 Gospodaru BOŽE, ti si moja nada,
u tebe sam se pouzdao od mladosti.
6 Od rođenja se na tebe oslanjam,
od majčinog trbuha o tebi ovisim.
Bez prestanka tebe slavim.
7 Primjer sam postao mnogima
jer ti si mi bio jaka zaštita.
8 Usta su mi puna hvalospjeva,
stalno o tvojoj slavi govore.
9 Ne odbaci me u doba starosti,
ne ostavljaj me potrošene snage.
10 Jer, neprijatelji govore protiv mene,
okupljaju se i kuju urotu,
na moj život vrebaju.
11 Govore: »Bog ga je ostavio!
Idemo ga uhvatiti,
nema ga tko spasiti.«
12 Bože, od mene se ne udaljavaj,
Bože moj, u pomoć mi pohitaj.
13 Posrami i porazi moje tužitelje,
neka budu prezreni i poniženi
oni koji mi žele nauditi.
14 A ja ću uvijek na tebe čekati,
još više ću te slaviti.
15 Pričat ću koliko si pravde izvršio,
koliko si me mnogo puta spasio,
previše da bih izbrojao.
16 Slavit ću silna djela Gospodara BOGA,
slavit ću samo tvoju dobrotu.
17 Bože, od mladosti me moje učiš
i još uvijek govorim o tvojim divnim djelima.
18 Ne ostavljaj me, Bože,
sada kad sam star i sijed,
da mogu objaviti tvoju moć i silu
generacijama koje dolaze.
19 Tvoja pravednost, Bože, do neba doseže.
Čudesna si djela učinio.
Tko je kao ti, Bože?
20 Premda si me izložio nevoljama i patnjama,
opet ćeš me oživjeti,
iz dubina zemlje podići.
21 Učinit ćeš me još većim
i ponovo me utješiti.
22 Harfu ću tebi svirati,
za vjernost ti zahvaljivati, Bože moj.
Uz liru ću ti hvalospjeve pjevati,
Sveti Bože Izraelov.
23 Moje usne će klicati radosno,
slaveći te što si me spasio.
24 Moj jezik će stalno o tvojoj dobroti pričati
jer su osramoćeni i posramljeni
oni koji su mi htjeli nauditi.
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Vrijednost mudrosti
28 Srebro ima svoje rudnike,
a zlato mjesto gdje se pročišćava.
2 Željezo se uzima iz zemlje,
a bakar topi iz rude.
3 Rudar rasvjetljuje tamu u njenim najdaljim zakucima
i traga za rudom u najdubljem mraku.
4 Daleko od ljudskih naselja buši jamu,
na mjestima koja je ljudska noga zaboravila;
u samoći kopa obješen o užad.
5 Zemlja na površini daje hranu,
ali u dubini je kao vatrom rastaljena.
6 U stijenama se skriva modri kamen[a],
a u njemu ima komadića zlata.
7 Nijedna grabljivica ne zna tu stazu,
oko sokolovo nije je vidjelo.
8 Njome ne gaze divlje životinje
i nijedan lav njome ne prolazi.
9 Čovjek rukom udara na kremen
i prevrće temelje planina.
10 Kroz stijenu prokopava prolaz,
oči mu vide sva njena blaga.
11 Izvore rijeka ograđuje branama,
a na svjetlost iznosi skriveno.
12 Ali, gdje da se nađe mudrost?
Na kojem mjestu prebiva znanje?
13 Čovjek ne zna gdje joj je kuća,
ne može se naći u zemlji živih.
14 Vodeni bezdan kaže: ‘Nije u meni’,
more kaže: ‘Ja je ne posjedujem.’
15 Ni čistim zlatom ne može se kupiti,
niti joj se cijena može odmjeriti srebrom.
16 Ne može se kupiti zlatom iz Ofira,
dragocjenim oniksom niti lapisom.
17 Ni zlato ni staklo ne mogu se s njom usporediti,
niti se može kupiti za dragulje u zlatu postavljene.
18 Koralji i kristali nisu ni spomena vrijedni,
veća je cijena mudrosti nego rubina.
19 Topaz iz Nubije nije s njom usporediv,
čistim zlatom kupiti se ne može.
20 Pa, odakle onda dolazi mudrost?
Gdje to prebiva znanje?
21 Skrivena je od očiju svega živoga,
zaklonjena od ptica na nebu.
22 Uništenje[b] i Smrt govore:
‘Samo smo čuli glasine o njoj.’
23 Samo Bog razumije njene putove
i zna mjesto gdje boravi.
24 Jer, on pogledom obuhvaća krajeve zemlje
i vidi sve pod nebesima.
25 Kad je vjetru odredio snagu
i kad je mjerom izmjerio vodu,
26 kad je kiši odredio zakon
i putanje olujnim oblacima,
27 tada je vidio mudrost i izmjerio je,
učvrstio je i provjerio.
28 A čovjeku je rekao:
‘Mudrost je poštovati Gospodara Boga,
a znanje ima onaj koji se kloni zla.’«
25 Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. 26 Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. 27 Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. 28 No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«
29 Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. 30 Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«
31 Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« 32 Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. 33 Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. 34 Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.
35 Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«
36 Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«
37 A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«
38 Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. 39 Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. 40 Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.
Isus govori o svojoj smrti
27 Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao. 28 Oče, proslavi svoje ime!«
Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.«
29 A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo.
Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.«
30 Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas. 31 Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen. 32 Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.« 33 Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti.
34 Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?«
35 Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide. 36 Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International