Book of Common Prayer
Molitva patnika
Davidova pjesma za dan sjećanja.
1 O, BOŽE, ne grdi me u ljutnji,
ne kažnjavaj u svom bijesu.
2 Kao da me tvoje strijele bodu,
kao da si šaku spustio na mene.
3 Zbog tvog ogorčenja osjećam bol,
zbog mog grijeha kosti su mi slabe.
4 Moja krivnja cijelog me prekrila,
prevelika mi je njezina težina.
5 Napravio sam veliku glupost,
sad mi rane smrde i gnoje se.
6 Pognut sam i slomljen,
hodam uokolo tugujući.
7 Gorim u vrućici,[a]
cijelo tijelo me boli.
8 Potpuno sam iscrpljen i slomljen,
srce mi lupa, tjera me da vrištim.
9 Gospodaru, ti znaš što trebam,
ti čuješ sve moje uzdahe.
10 Srce mi lupa, snaga me izdaje,
čak mi i vid polako nestaje.
11 Zbog moje bolesti,
prijatelji i susjedi mi ne prilaze.
12 Oni koji me žele ubiti,
postavljaju mi zamke.
Žele me povrijediti i upropastiti,
prijete i smišljaju prijevare.
13 Kao da sam gluh, ništa ne čujem,
nijem sam, ne mogu govoriti.
14 Kao da ne čujem što ljudi govore,
ne odgovaram i ne branim se.
15 Tebe čekam da me braniš, BOŽE,
ti govori za mene, Bože i Gospodaru moj.
16 Molim te, neka se ne smiju mojoj boli
i ne rugaju se kad posrnem i padnem.
17 Jer, samo što se ne srušim,
moja bol ne prestaje.
18 Priznajem svoju krivnju,
žao mi je zbog moga grijeha.
19 Jaki su oni koji mrze moj život.
Mnogi me mrze bez razloga.
20 Uvijek mi vraćaju zlo za dobro,
optužuju me kad radim ispravno.
21 O, BOŽE, ne ostavljaj me,
ne udaljavaj se od mene, Bože moj!
22 Požuri i pomozi mi,
Gospodaru, spasitelju moj!
Dalet
25 Ležim, umirući u prašini.
Održi me na životu,
kao što si obećao.
26 Pričao sam ti kako živim,
a ti si mi odgovorio.
Sad me pouči svojim uredbama.
27 Daj da razumijem tvoja pravila,
razmišljat ću o tvojim čudesima.
28 Tuga me moja ubija,
ojačaj me svojom riječju.
29 Ne daj da krivim putem krenem,
blagoslovi me svojim učenjem.
30 Želim ti biti vjeran,
slijedim tvoje prosudbe.
31 Bože, tvojih pravila se držim,
nikad ne daj da se sramotim.
32 Revno slijedim tvoje zapovijedi
jer mi ti daješ želju
da ih sve bolje razumijem.
He
33 Nauči me, BOŽE, svojim odredbama
da ih mogu ispoštovati do kraja.
34 Pomozi mi da razumijem tvoja učenja,
da im se cijelim bićem podložim.
35 Pomozi da živim po tvojoj zapovijedi
jer to me čini sretnim.
36 Usmjeri me prema svojim pravilima,
a ne prema želji za lakom zaradom.
37 Ne daj da na isprazno pažnju obratim,
pomozi da na tvoj način živim.
38 Ispuni obećanje svojem slugi
da bi te ljudi još više poštovali.
39 Ne kori me, jer te se bojim,
sve tvoje prosudbe su dobre.
40 Tvoje pouke slijediti želim
jer si pravedan, daj da živim.
Vav
41 Pokaži, BOŽE, svoju vjernu ljubav,
spasi me, kao što si obećao.
42 Tada ću imati odgovor
za sve koji mi se rugaju
jer vjerujem u tvoju riječ.
43 Daj da uvijek govorim istinu,
jer oslanjam se na tvoju prosudbu.
44 Stalno ću poštovati tvoj zakon,
držat ću ga uvijek i zauvijek.
45 Živjet ću sasvim slobodan
jer sam tvoje pouke slijedio.
46 O tvojim pravilima
s kraljevima ću pričati,
i neću se posramiti.
47 Radosno vršim tvoje zapovijedi,
volim ih iznad svega.
48 Tvoje zapovijedi slavim[a] i volim,
o tvojim odredbama razmišljam.
Job
12 Tada je Job odgovorio:
14 Život svih nas, ljudskih bića[a]
kratak je i pun nevolja.
2 Nikne kao cvijet pa uvene,
bježi kao sjena koja nestaje.
3 Bože, zar u nevažnoga upireš pogled?
Zar mene izvodiš na sud pred sebe?
4 Nitko iz nečistog ne može
napraviti nešto čisto.
5 Čovjekovi su dani izbrojani.
Odbrojio si mu mjesece
i postavio granice koje ne može prijeći.
6 Stoga, odvrati pogled od njega
i ostavi ga na miru,
da se nauživa svoga teškog života.
7 Čak i za drvo ima nade:
ako ga posijeku, opet će niknuti,
a mladice se mogu namnožiti.
8 Može mu korijen ostarjeti u zemlji,
a panj istrunuti u prašini,
9 ali ako osjeti vodu, propupat će,
i kao biljka može potjerati mladice.
10 Ali kad čovjek umre, nemoćan je,
kad smrtnik izdahne, gdje je?
11 Kao što se jezero isuši,
a rijeka bez izvora nestane,
12 tako i čovjek legne i ne ustaje.
Kao što nebesa neće iščeznuti,
ni ljudi se neće probuditi iz smrti.
13 O, kad bi me htio sakriti u grob[b]
i skloniti me dok tvoj gnjev ne prođe,
kad bi mi odredio vrijeme da me se sjetiš.
14 Ako čovjek umre, hoće li opet živjeti?
Čitavo vrijeme svoje vojne službe
čekat ću dok mi ne dođe zamjena.
15 Ti bi zvao, a ja bih ti se odazvao.
Ti bi me poželio jer si me stvorio.
16 Pazio bi na moje korake,
ne bi mario za moje grijehe.
17 Moje prijestupe zapečatio bi u vreći,
moj bi grijeh prekrio.
18 Planina se odronjava i mrvi,
stijena se pomiče sa svog mjesta,
19 voda ispire kamenje
a bujice otplavljuju zemlju—
tako i ti čovjeku uništavaš nadu.
20 Nadjačaš ga jednom zauvijek, i njega nema,
unakaziš mu lice kad ga pošalješ u smrt.
21 Ako mu sinove poštuju, on to ne zna,
ako ih ponižavaju, ne vidi to.
22 Samo bol svoga tijela osjeća
i samo sebe oplakuje.«
18 Kad se razdanilo, zatvorski su se stražari jako uznemirili. Pitali su se što se moglo dogoditi s Petrom. 19 Herod je organizirao potragu za njim, a kad ga nije našao, stražare je podvrgnuo ispitivanju i naredio da ih pogube.
Smrt Heroda Agripe
Herod se zatim vratio iz Judeje u Cezareju i ondje proveo neko vrijeme. 20 Bio je vrlo ljut na stanovnike Tira i Sidona. Budući da je njihova zemlja ovisila o hrani iz Herodove zemlje, zajedno su ga došli zamoliti za mir. Uspjeli su pridobiti na svoju stranu Herodovog osobnoga slugu Blasta. 21 Herod je odredio dan za sastanak s njima. Toga je dana odjenuo kraljevsku odoru, sjeo na prijestolje i održao govor narodu, a 22 ljudi su klicali: »Ovo govori Bog, a ne čovjek!« 23 Gospodinov ga je anđeo odmah udario bolešću jer nije dao slavu Bogu. Umro je, izjeden od crvâ.
24 A Božja poruka sve se više širila; broj je vjernika rastao.
25 Barnaba i Savao obavili su svoj zadatak u Jeruzalemu i vratili se u Antiohiju, povevši sa sobom i Ivana zvanog Marko.
47 Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«
Isus i Abraham
48 Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«
49 »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete. 50 Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi. 51 Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.«
52 Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’ 53 Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?«
54 Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’ 55 Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže. 56 Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.«
57 Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!«
58 Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju. 59 Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International