Book of Common Prayer
Pravi način štovanja
Asafova pjesma.
1 Najuzvišeniji BOG govori.
On zemlju poziva
od istoka do zapada.
2 Bog sja sa Siona,
čija je ljepota savršena.
3 Bog naš dolazi i ne šuti.
Pred njim proždire vatra,
oko njega bjesni silna oluja.
4 Za svjedoke poziva nebo i zemlju
dok sudi svom narodu:
5 Neka se okupe oko mene moji vjerni,
koji su kroz žrtvu sa mnom savez sklopili.
6 Nebesa objavljuju pravednost njegovu
jer sâm Bog sudi narodu.
7 Slušaj, narode moj, ja ću govoriti,
Izraele, protiv tebe ću svjedočiti:
Ja sam Bog, tvoj Bog.
8 Ne korim te zbog tvojih žrtava
jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9 Ne trebam junce iz tvoje štale,
ni jarce iz tvojih torova,
10 jer moja je svaka šumska životinja
i stoka na tisuću planina.
11 Znam svaku gorsku pticu,
moje je sve što se kreće u polju.
12 Da ogladnim, ne bih te tražio hranu,
jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13 Jedem li ja meso bikova
ili pijem krv jaraca?
14 Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu,
izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15 Zatim me prizovi u dan nevolje,
izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
16 A zlom čovjeku Bog kaže:
S kojim pravom moje zakone citiraš
i o mom Savezu ustima pričaš,
17 ti, koji mrziš da te odgajam
i moje riječi odbijaš?
18 Kad vidiš lopova, staješ uz njega
i voliš društvo preljubnika.
19 Ustima zlo blebećeš,
jezikom prijevare klepećeš.
20 Sjediš i bližnjega ogovaraš,
brata svoga klevećeš.
21 To si činio, a ja sam šutio
pa si mislio da sam kao ti.
Ali sada te korim
i optužbu pred tebe iznosim.
22 Vi, koji zaboravljate Boga,
shvatite što govorim
inače ću vas raskomadati,
neće biti nikog da vas izbavi.
23 Tko mi prinosi zahvalnost kao žrtvu, taj me časti.
Onima koji žive ispravno,
Božje spasenje ću pokazati.
Molitva za zaštitu od neprijatelja
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio.
1 Bože, spasi me od mojih neprijatelja,
zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2 Izbavi me od zlonamjernih
i spasi me od krvoločnih
3 jer u zasjedi čekaju da me ubiju!
Silnici su se udružili protiv mene,
a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4 Ništa nisam skrivio,
a oni trče i zauzimaju položaje.
Probudi se!
Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5 Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov,
ustani i kazni sve pogane.
Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah
6 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
7 Gle, na usta im idu bljuvotine,
režu riječima kao mačevima,
nije ih briga tko ih čuje.
8 A ti im se, BOŽE, smiješ,
svim poganima se izruguješ.
9 Tebe iščekujem, snago moja,
jer ti si mi, Bože, kao tvrđava.
10 Moj Bog me voli i dolazi k meni,
moj Bog će dati da likujem nad neprijateljima.
11 Nemoj ih samo pobiti
jer moj narod će to zaboraviti.
Nego ih svojom silom rasprši
pa ih obori, Gospodaru, naš zaštitniče.
12 Zbog grijeha njihovih usta,
zbog riječi njihovih usana,
neka se uhvate u zamku svoje oholosti.
Zato što govore kletve i laži,
13 u srdžbi ih dokrajči.
Dokrajči ih, da ih više ne bude!
Tako će se znati po cijelom svijetu
da Bog vlada u Jakovljevom narodu.
14 Svaku večer se vraćaju,
kao psi reže i gradom kruže.
15 Lutaju uokolo, jelo traže,
ako se ne nažderu, opet zavijaju.
16 A ja ću svakoga jutra pjevati o tvojoj snazi,
o tvojoj vjernoj ljubavi.
Jer, ti si mi kao tvrđava,
utočište u vrijeme nevolje.
17 Snago moja, tebi pjevam hvalospjev.
Ti si mi, Bože, kao tvrđava,
ti si Bog koji mi ljubav pruža.
Molitva naroda nakon poraza
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljan saveza«. Davidov »miktam«, za pouku. Napisan kad se borio protiv Aramejaca iz Naharaima i Sobe, i kad se Joab vratio i pobio dvanaest tisuća Edomaca u Dolini soli.
1 Odbacio si nas, Bože, rasuo si nas,
bio si ljut, a sada, obnovi nas.
2 Potresao si zemlju i rascijepila se.
Zatvori joj pukotine jer još se trese.
3 Pokazao si svom narodu što su nevolje,
napio nas vinom, posrćemo kao pijanice.
4 Ali postavio si zastavu onima koji su ti vjerni,
da se ondje okupe i van dometa strijelaca sklone. Selah
5 Daj nam pobjedu, molbu nam ispuni,
da se mogu spasiti tvoji voljeni.
6 Bog je rekao u svom svetištu:
»Uživat ću u pobjedi
i zemlju svom narodu[a] podijeliti.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
7 Gilead je moj, Manaše je moj,
Efrajim mi je kao kaciga,
Juda moja vladarska palica.
8 Moab mi je posuda za pranje,
na Edom bacam sandalu[b],
nad Filistejom slavim pobjedu.«
9 No, tko će me dovesti do utvrđenoga grada?
Tko će me dovesti do Edoma?
10 Zar nećeš ti, Bože,
ti koji si nas odbacio,
ti, Bože, koji ne ideš u bitku
s našim vojskama?
11 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska je pomoć ništavna.
12 S Bogom ćemo uspjeti,
on će naše neprijatelje zgaziti.
Bog kraljuje veličanstveno
1 BOG je Kralj,
veličanstvom se odjenuo i silom opasao.
Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao.
2 BOŽE, ti kraljuješ od iskona,
ti postojiš prije početka.
3 Podigla su se mora, BOŽE,
podigla su svoj glas,
podigla su huku valova.
4 Silniji od huke mnogih voda,
silniji od morskih valova,
silan je BOG na nebesima.
5 BOŽE, pouzdani su tvoji propisi,
svetost tvoj dom vječno krasi.
Sva zemlja neka slavi Boga
(1 Ljet 16,23-33)
1 Pjevajte BOGU novu pjesmu!
Pjevaj BOGU, cijela zemljo!
2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime!
Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!
3 O njegovoj slavi govorite svim narodima,
o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!
4 BOG je velik i dostojan slavljenja,
strašniji je od svih bogova.
5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi,
a BOG je taj koji nebesa stvori.
6 Pred njim su divota i veličanstvo,
snaga i ljepota u njegovom su Hramu.
7 Svi ljudi svih naroda,
priznajte BOŽJU slavu i silu.
8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje.
S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!
9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti.
Neka sva zemlja pred njim drhti!
10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!«
Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati.
Narodima će pravedno suditi.
11 Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja.
Neka huči more i sve u njemu.
12 Neka slave polja i sve na njima.
Tada će drveće po šumama klicati
13 pred BOGOM koji dolazi.
On dolazi vladati[a] zemljom.
U pravednosti vladat će svijetom
i narodima u svojoj vjernosti.
Job završava svoju obranu
29 Potom je Job nastavio svoj govor:
31 Svojim očima sam zapovjedio
da ne gledaju djevojke požudno.
2 Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima,
što će naslijediti od Svemoćnog u visinama?
3 Ne zadesi li propast pokvarene,
a nesreća one koji čine zlodjela?
4 Zar on ne vidi moje putove
i ne broji sve moje korake?
5 Ako sam hodao u laži
ili mi je noga hitala za prijevarom,
6 neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti
i znat će jesam li besprijekoran.
7 Ako mi je korak skrenuo sa staze,
ako mi se srce povelo za očima
i ako su mi se ruke uprljale grijehom,
8 neka onda drugi pojede što sam zasijao,
neka moje usjeve iščupaju iz korijena.
9 Ako sam drugu ženu poželio,
ako sam ženu susjeda vrebao,
10 neka moja žena bude ropkinja drugome,
neka je drugi seksualno iskorištavaju.
11 Jer, to bi bilo sramotno djelo,
grijeh koji zaslužuje kaznu.
12 Jer, to je vatra koja spaljuje do groba[a],
koja bi sve moje usjeve spalila do korijena.
13 Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu
kad su se na mene žalili,
14 što ću učiniti kad Bog ustane?
Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun?
15 Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi?
Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama?
16 Nisam se oglušio na molbe siromaha
niti dopustio da udovica očajava.
17 Nisam jeo zalogaj kruha,
a da ga nisam podijelio sa siročetom.
18 Od svoje mladosti bio sam mu kao otac,
a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir.
19 Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće,
ili ako siromah ne bi imao pokrivač,
20 ugrijao bih ga runom svojih ovaca,
a on bi me od srca blagoslivljao.
21 Ako sam na siroče podigao ruku,
znajući da imam utjecaja na sudu,
22 neka mi se ruka iščaši iz zgloba
i neka bude iščupana iz ramena.
23 Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast
i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla.
Sastanak u Jeruzalemu
15 Neki su vjernici Židovi došli iz Judeje u Antiohiju i počeli učiti nežidovske vjernike: »Ako niste obrezani prema Mojsijevom običaju, ne možete biti spašeni.« 2 Pavao i Barnaba oštro su im se usprotivili pa je nastala velika rasprava. Pavao, Barnaba i još neka braća bili su odabrani da odu k apostolima i starješinama u Jeruzalem da se s njima posavjetuju o ovom pitanju.
3 Crkva ih je otpremila na put. Pavao i Barnaba prolazili su kroz Feniciju i Samariju te putem govorili o obraćenju nežidova. Sva su braća tu vijest primila s velikom radošću. 4 Kad su stigli u Jeruzalem, apostoli, starješine i cijela Crkva srdačno su ih dočekali, a oni su ih izvijestili o svemu što je Bog učinio s njima. 5 Neki su vjernici iz farizejske sljedbe ustali i rekli: »Nežidovi se moraju obrezati i treba im zapovjediti da vrše Mojsijev zakon.«
6 Apostoli i starješine sastali su se da razmotre to pitanje. 7 Nakon duge rasprave, Petar je ustao i rekao: »Braćo, vi znate da me je u prvim danima Bog izabrao između vas da budem onaj preko kojeg će nežidovi čuti Radosnu vijest i povjerovati. 8 Bog, koji poznaje sve, čak i ljudska srca, prihvatio je te ljude i pokazao to tako što im je dao Svetog Duha kao i nama. 9 Nije pravio razliku između nas i njih jer im je očistio srca po vjeri. 10 Zašto onda iskušavate Boga? Zašto ovim učenicima stavljate na vrat jaram koji ni mi, ni naši preci nismo mogli nositi? 11 Ali mi vjerujemo da smo spašeni po milosti Gospodina Isusa isto kao i oni.«
Isus stiže u Betaniju
17 Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. 18 Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra[a]. 19 Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.
20 Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. 21 Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. 22 Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«
23 »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.
24 A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«
25 »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. 26 Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«
27 »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«
28 Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« 29 Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International