Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Elifaz odgovara Jobu
22 Tada je odgovorio Elifaz iz Temana:
2 »Kako bi čovjek mogao biti koristan Bogu?
Pa kakva bi mu bila korist i od mudraca?
3 Ima li Svemoćni koristi ako si pravedan?
Dobiva li nešto ako si besprijekoran?
4 Prekorava li te Bog ili optužuje
zato što si pobožan?
21 Složi se s Bogom i budi u miru s njim,
tako će ti se vratiti blagostanje.
22 Prihvati pouku iz njegovih usta
a u srcu pohrani mu riječi.
23 Ako se vratiš Svemoćnom, preporodit ćeš se.
Potjeraj zlo daleko od svog šatora.
24 Neka ti grumenje zlata bude kao prašina,
a zlato iz Ofira kao riječni obluci
25 pa će Svemoćni biti tvoje zlato
i tvoje najbolje srebro.
26 Tada ćeš naći radost u Svemoćnom
i lice ćeš podizati k Bogu.
27 Molit ćeš mu se, a on će te čuti
pa ćeš moći ispuniti svoje zavjete.
28 Što god da naumiš, ostvarit će se,
a svjetlost će ti obasjavati putove.
29 Kad ljudi budu poniženi,
reći ćeš Bogu: ‘Podigni ih!’
i on će spasiti ponizne.
30 Izbavljat će i onog koji nije nedužan,
zbog tvojih pravednih postupaka.«[a]
Job
23 Tada je Job odgovorio:
2 I danas mi je jadikovka tužna,
Božja je ruka teška usprkos mom jecanju.
3 O, kad bih bar znao gdje da ga nađem!
Kad bih mogao otići tamo gdje boravi,
4 izložio bih svoj slučaj pred njim
i detaljno iznio sve dokaze.
5 Saslušao bih što bi mi odgovorio
i razumio riječi koje bi mi uputio.
6 Bi li s velikom silom raspravljao sa mnom?
Ne, on bi obratio pažnju na mene.
7 Mogao bih raspravljati s njim kao pravednik
i konačno se osloboditi svoga Suca.
26 Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! 27 Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. 28 Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. 29 Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. 30 No Bog ga je podigao iz mrtvih. 31 Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. 32 A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. 33 Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:
‘Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.’[a]
34 Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:
‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove
koje sam obećao Davidu.’[b]
35 Na drugome mjestu Bog također kaže:
‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’[c]
36 David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. 37 No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. 38 Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. 39 Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. 40 Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:
41 ‘Slušajte, vi koji se izrugujete!
Čudite se, pa propadnite!
Jer, djelo činim u vaše vrijeme,
djelo u koje ne biste povjerovali,
čak ni da vam netko objasni.’«[d]
42 Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. 43 Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.
Pastir i njegove ovce
10 »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. 2 Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. 3 Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. 4 Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« 6 Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.
7 Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. 9 Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. 10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.
11 Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. 12 Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. 13 A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.
14 Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. 15 Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. 16 Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.[a] 17 Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. 18 Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International