Book of Common Prayer
Vapaj za pomoć
Voditelju zbora. Po melodiji »Ljiljani«. Davidova pjesma.
1 Bože, spasi me,
voda mi do grla doseže!
2 Tonem u mulj duboki,
noge mi se nemaju gdje osloniti.
U vodu tonem beskrajnu,
valovi me preplavljuju.
3 Od dozivanja sam iznemogao,
grlo mi je promuklo.
Vid mi je oslabio
dok sam na Boga čekao.
4 Oni što me nizašto mrze brojniji su
nego vlasi na mojoj glavi.
Mnogo je onih koji me žele uništiti,
lažno me optužuju neprijatelji,
traže da vratim što nisam ukrao.
5 Bože, znane su ti moje greške,
moja krivnja nije ti skrivena.
6 Ne dopusti da se zbog mene osramote
oni koji se u tebe pouzdaju.
Gospodaru, BOŽE, Svevladaru,
ne dopusti da se zbog mene posrame
oni koji te traže,
Bože Izraela!
7 Jer, zbog tebe trpim uvrede,
od srama mi se crveni lice.
8 Svojim rođacima sam kao stranac,
svojoj braći kao tuđinac.
9 Revnost za tvoj Hram me obuze,
na mene padaju uvrede tebi upućene.
10 Kad plačem i postim,
vrijeđaju me.
11 Kad obučem tkaninu za žalovanje,
rugaju mi se.
12 Ljudi na javnim mjestima
protiv mene govore,
a pijanci o meni pjevaju rugalice.
13 Ali ja se tebi molim, BOŽE.
Kad je tebi, Bože, po volji,
u svojoj velikoj ljubavi
odgovori mi tako što ćeš me spasiti.
14 Iščupaj me iz blata,
ne daj da potonem!
Spasi me od mrzitelja,
i od dubokih voda!
15 Ne daj da me odnese poplava,
niti da me odvuče dubina,
ili grobna jama da me proguta.
16 Odgovori mi, BOŽE, iz svoje vjerne ljubavi.
Okreni se k meni u svojoj velikoj samilosti.
17 Ne skrivaj se od svoga sluge,
brzo mi odgovori jer sam u nevolji.
18 Dođi k meni i izbavi me,
od neprijatelja oslobodi me.
19 Ti znaš kako su me izvrijeđali,
kakvu sramotu su mi nanijeli
i tko su moji neprijatelji.
20 Uvrede su mi srce slomile,
u očaj me bacile.
Želio sam da se netko sažali,
ali nije bilo nikoga.
Čekao sam da me netko utješi,
ali nitko nije došao.
21 U jelo su mi stavili žuč,
za piće su mi dali ocat.
22 Neka im njihova gozba zamka postane
i klopka za njihove saveznike.
23 Neka im se pomrače oči da ne vide
i neka im se stalno tresu noge.
24 Daj oduška svojoj srdžbi,
tvoj vatreni gnjev nek' ih sprži.
25 Neka im opuste boravišta—
neka nitko ne stanuje u njima.
26 Jer, progone one koje si već srušio,
nanose bol onima koje si već ranio.
27 Krivnju im dodaj na krivnju,
ne daj da se pred tobom opravdaju.
28 Neka budu izbrisani iz knjige živih,
da ne budu upisani s pravednima.
29 A ja patim i bolujem.
Bože, zaštiti me svojim spasenjem.
30 Pjesmom ću hvaliti Božje ime
i veličati ga zahvalama.
31 Bit će to BOGU draže nego da mu žrtvujem vola
ili bika s rogovima i papcima.
32 Vidjet će to siromašni i radovati se.
Vi koji Boga tražite, ohrabrite se!
33 BOG čuje potrebite
i ne zaboravlja zatočene.
34 Neka ga hvale nebo i zemlja,
mora i sve što se u njima kreće!
35 Jer, Bog će spasiti Sion
i obnoviti Judine gradove.
Narod će se ondje naseliti i zemlju zaposjesti.
36 Potomci njegovih slugu će je naslijediti,
koji njegovo ime vole, u njoj će prebivati.
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21 Kad mi je srce bilo tužno,
a misli ogorčene,
22 pred tobom sam bio neznalica,
bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23 Ali ipak sam stalno s tobom,
ti me držiš za desnu ruku.
24 Vodiš me svojim savjetima,
a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25 Koga na nebu imam osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26 Tijelo i srce mogu mi oslabjeti,
ali Bog je izvor moje snage:
Bog je zauvijek moj.
27 Propast će oni koji su daleko od tebe,
ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini,
pronaći utočište u Gospodaru BOGU
i pričati o svim tvojim djelima.
Kraljica neposlušna kralju
1 Događaji koji slijede zbili su se u vrijeme kralja Kserksa[a] koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša[b]. 2 Kralj je vladao na svom prijestolju u palači, u gradu Suzi.
3 U trećoj je godini svoje vladavine Kserkso priredio gozbu za sve velikodostojnike i kraljevske službenike. Na gozbi su se našli bogati i moćni ljudi iz Perzije i Medije. Bili su tu i drugi službenici te plemići. 4 Gozba je potrajala 180 dana, a cijelo je to vrijeme kralj uzvanicima pokazivao bogatstvo i raskoš svoga kraljevstva.
10 Sedmog dana gozbe, kad je kralj već bio pripit, zapovjedio je sedmorici slugu, eunuha[a], koji su se zvali Mehuman, Bizeta, Harbona, Bigta, Abagta, Zetar i Karkas, 11 da dovedu kraljicu Vašti s kraljevskom krunom na glavi. Želio je svim uzvanicima pokazati njezinu iznimnu ljepotu. 12 No kad su sluge prenijeli kraljevu zapovijed, ona je odbila poslušati, što je silno razbjesnilo kralja.
13 Budući da se kralj redovno savjetovao s poznavateljima zakona, prava i običaja, i ovaj je put upitao za mišljenje mudre ljude koji su mu bili bliski i koji su znali što po zakonu treba činiti u ovakvim situacijama. 14 Najviše je cijenio mišljenje Karšena, Šetara, Admata, Taršiša, Meresa, Marsena i Memukana, sedmorice najviših službenika iz Perzije i Medije, kojima je bilo dopušteno otvoreno reći kralju što misle. 15 Kralj ih je upitao: »Kako bi prema zakonu trebalo postupiti s kraljicom Vašti pošto je odbila poslušati kraljevu zapovijed koju su joj prenijeli sluge?«
16 Tada je Memukan odgovorio kralju pred svim velikodostojnicima: »Kraljica Vašti nije time skrivila samo kralju već i svim kraljevskim službenicima, kao i cijelom narodu iz svih dijelova Kserksovog kraljevstva. 17 Govorim to, jer će sve žene ubrzo doznati za kraljičino ponašanje pa će prestati iskazivati poštovanje svojim muževima. Govorit će: ‘Kralj je zapovjedio kraljici Vašti da dođe pred njega, a ona je odbila poslušati.’ 18 Već danas će žene perzijskih i medijskih poglavara čuti za kraljičin neposluh. Odbit će poslušnost svojim muževima, a tada ljutnji i prkosu neće biti kraja. 19 Zato, ako je kralju po volji, savjetujem da se izda kraljevski proglas koji će postati neopoziv zakon u Perziji i Mediji. Neka se proglasom objavi da Vašti više ne smije pred kralja. Također, kralj treba pronaći dostojniju kraljicu.
Pavao i Sila u Solunu
17 Pavao i Sila su prošli kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun. U tom gradu nalazila se židovska sinagoga 2 i Pavao je, po svome običaju, otišao u nju. Sljedeća tri šabata u njoj je raspravljao sa Židovima o Svetim pismima. 3 Objašnjavao im je i iznosio dokaze o tome da je Krist morao trpjeti i ustati iz mrtvih. Govorio im je: »Taj Isus o kojem vam govorim—on je Krist.« 4 Neki su od Židova uvidjeli da je to istina i pridružili se Pavlu i Sili. Pridružio im se i velik broj Grka koji su štovali pravoga Boga, kao i mnogo istaknutih žena. 5 No Židovi, koji nisu povjerovali, postali su zavidni. Na trgu su okupili neke pokvarene ljude i izazvali pobunu u gradu. Stali su pred Jasonovu kuću i pokušali pronaći Pavla i Silu. Htjeli su ih izvesti pred narod. 6 Budući da ih nisu pronašli, dovukli su Jasona i neke druge vjernike pred gradske vlasti, vičući: »Ovi ljudi stvaraju nevolje po čitavom svijetu, a sad su došli i k nama! 7 A Jason ih je primio u svoju kuću. Svi oni rade protivno carskim odredbama: tvrde da postoji drugi kralj, neki Isus.«
8 Kad je narod to čuo, uznemirio se, a isto tako i gradske vlasti. 9 Naredili su da Jason i ostali plate jamčevinu, a onda su ih pustili.
Pavao i Sila u Bereji
10 Vjernici su iste noći poslali Pavla i Silu u grad Bereju. Kad su Pavao i Sila stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. 11 Tu su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu i vrlo su spremno saslušali poruku. Svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu. 12 Mnogi su Židovi povjerovali, kao i mnogi istaknuti Grci—muškarci i žene. 13 Židovi iz Soluna saznali su da Pavao objavljuje Božju riječ u Bereji pa su i oni požurili onamo. Počeli su huškati narod i stvarati neprilike. 14 Braća su odmah poslala Pavla prema obali, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji. 15 Oni koji su pratili Pavla, otpratili su ga do Atene, a zatim su se vratili u Bereju. Po njima je Pavao poslao poruku Timoteju i Sili da mu se što prije pridruže.
36 Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći.
Nevjera
37 Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali. 38 Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija:
»Gospodine, tko je povjerovao našoj poruci
i komu se pokazala Božja snaga?«[a]
39 A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao:
40 »Bog im je zaslijepio oči i otvrdnuo srca,
da ne vide očima i ne razumiju srcima,
‘da se ne obrate meni’, kaže Bog,
‘da ih izliječim’.«[b]
41 Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu.
42 Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge. 43 Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International