Book of Common Prayer
Hvalospjev BOŽJEM zakonu
Alef[a]
1 Blago onima koji su besprijekorni,
koji žive po BOŽJIM uputama.
2 Blago onima koji njegova pravila drže
i cijelim ga svojim srcem traže.
3 Oni ne čine nepravdu,
već samo njega slijede.
4 Gospodaru, dao si nam propise,
da ih se vjerno držimo.
5 Želio bih još vjernije
poštovati tvoje odredbe!
6 Tvoje zapovijedi bih izučavao
i uvijek ih sve poznavao.
Nikad se o njih ne bih ogriješio.
7 Što bolje tvoje prosudbe budem razumio,
iskrenije ću te slaviti.
8 Tvoje odredbe ću poštovati,
nikada me nemoj napustiti.
Bet
9 Pitam se, kako mlad čovjek
može bez grijeha živjeti?
Znam, držeći se tvojih riječi.
10 Trudim se cijelim srcem svojim,
ne daj da odstupim od tvojih zapovijedi.
11 Tvoju riječ u srcu sam pohranio
da ne bih protiv tebe zgriješio.
12 Slava tebi, BOŽE!
Pouči me svojim odredbama!
13 Ponavljat ću prosudbe
koje sam naučio od tebe.
14 Uživam živjeti po tvojim pravilima,
kao što se uživa u bogatstvu.
15 Tvoje pouke ću proučiti,
preporuke za život ispitati.
16 Drage su mi tvoje uredbe,
tvoju riječ neću zaboraviti.
Gimel
17 Budi darežljiv prema svom slugi,
a ja ću živjeti poštujući tvoju riječ.
18 Oči mi otvori da mogu razumjeti
čudesne istine tvoje nauke.
19 Ovdje, na zemlji, samo sam prolaznik,
ne skrivaj od mene svoje naredbe.
20 Moja duša stalno čezne
da spozna tvoje prosudbe.
21 Ti koriš ohole koji u svom ponosu
tvoje zapovijedi ne poštuju.
22 Ne daj da mene kore i preziru
jer držim se tvojih pravila.
23 Iako poglavari o meni loše govore,
tvoj sluga tvoje odredbe proučava.
24 Usrećuju me tvoji propisi,
oni su mi dobri savjetnici.
BOG štiti slabe od zlih
Voditelju zbora, na osminu[a]. Davidova pjesma.
1 Spasi me, BOŽE!
Nema više vjernih ljudi.
Više se nikom ne može vjerovati!
2 Svatko bližnjem govori laži,
laskavim usnama i dvoličnog srca.
3 Neka BOG odreže sve lažljive usne
i svaki hvalisavi jezik.
4 Oni misle: »Jezik je moja snaga,
i moje vlastite usne.
Nitko neće biti moj gospodar!«
5 »Zbog nasilja nad slabima i jauka poniženih,
ja ću se pokrenuti«, kaže BOG.
»Pružit ću im zaštitu za kojom čeznu.«
6 BOŽJE su riječi istinite i čiste,
kao srebro u vatri taljeno,
sedam puta pročišćeno.
7 BOŽE, ti ćeš ih čuvati i braniti,
od zlih ljudi ovoga svijeta
8 iako su zli svuda oko nas
i zloća se kod njih cijeni.
Molitva za pomoć
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Do kada, BOŽE?
Zar ćeš me stalno zanemarivati?
Zar me nećeš niti pogledati?
2 Dokad da živim s bolom u duši
i stalno nosim tugu u srcu?
Dokad će moj neprijatelj jačati?
3 Pogledaj me, moj BOŽE, odgovori mi!
Vrati me u život, ne dopusti da umrem.
4 Jer, neprijatelj će reći da je pobijedio
i veselit će se mome porazu.
5 Ali u tvoju vjernost ja se uzdam.
Bit ću sretan kad me spasiš.
6 Tada ću pjevati BOGU
jer je dobar prema meni.
Ljudska pokvarenost
(Ps 53)
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 BOG ljude s neba gleda,
da vidi ima li tko razuman,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada BOGA ne zazivaju.
5 Evo ih, drhte od straha,
jer Bog je na strani pravednih.
6 Planove siromašnih žele uništiti,
ali BOG će ih zaštititi.
7 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,
došlo spasenje Izraelu![b]
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
Jakovljev će narod klicati,
cijeli će se Izrael radovati!
Job odgovara Elifazu
6 Tada je Job odgovorio:
7 Nije li težak čovjekov rad na zemlji?
Dane provodi kao najamni radnik.
2 Kao što sluga žudi za hladom,
a najamnik željno čeka dnevnicu,
3 mene čekaju mjeseci uzaludnosti,
a jad me muči iz noći u noć.
4 Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’
Ali noć se otegla i prevrćem se do zore.
5 Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom,
koža mi je gnojna i ispucala.
6 Dani su mi brži od tkalačkog čunka[a]
i bez nade se primiču kraju.
7 Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak.
Moje oči više neće vidjeti sreću.
8 Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti.
Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti.
9 Kao što se oblak raspline i više ga nema,
nema ni onoga tko ode u grob.
10 Nikad se više ne vraća kući,
ne znaju ga na poznatim mjestima.
11 Zato neću zatvoriti usta!
Govorit ću jer mi je duh tjeskoban,
jadat ću se jer mi je duša ogorčena.
12 Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj
pa si nada mnom postavio stražu?
13 Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu,
moj će mi ležaj olakšati jadanje’,
14 ti me plašiš snovima
i prestravljuješ viđenjima.
15 Radije bih bio nasmrt zadavljen
nego da živim ovako.
16 Prezirem život, ne želim vječno živjeti.
Pusti me na miru, moji su dani kao dah.
17 Što je čovjek da ti je toliko važan,
da na njega obraćaš pažnju,
18 da ga pohodiš svakog jutra
i svakog trena provjeravaš?
19 Zašto ne skineš pogled s mene,
barem za treptaj oka?
20 Ako sam i zgriješio,
što sam učinio tebi,
ti nadzorniče ljudi?
Zašto si me uzeo za metu?
Zar sam ti postao teret?
21 Zašto moj prekršaj ne oprostiš
i ne prijeđeš preko moga grijeha?
Jer, uskoro ću leći u prašinu.
Ti ćeš me pomno tražiti,
ali mene više neće biti.«
Petar i Kornelije
10 U Cezareji je živio čovjek koji se zvao Kornelije, vojni zapovjednik u takozvanoj Italskoj postrojbi. 2 On je bio pobožan čovjek i predan Bogu, kao i svi koji su živjeli u njegovoj kući. Velikodušno je davao milostinju siromašnima i stalno se molio Bogu. 3 Jednoga dana, oko tri sata poslije podne, imao je viziju u kojoj je jasno vidio kako mu dolazi Božji anđeo i zove ga: »Kornelije!«
4 Kornelije se sa strahom zagledao u anđela i upitao ga: »Što želiš, Gospodine?«
A anđeo mu je rekao: »Tvoje molitve i milostinje doprle su do Boga i on te se sjetio. 5 Pošalji sada ljude u Jopu neka dovedu čovjeka po imenu Šimun, zvanog Petar. 6 On je odsjeo kod drugoga Šimuna, kožara, čija je kuća na obali.« 7 Kad je anđeo otišao, Kornelije je pozvao dvojicu svojih slugu i jednoga pobožnog vojnika od svojih pomoćnika. 8 Ispričao im je sve što se dogodilo i poslao ih u Jopu.
9 Sutradan, oko podne, dok su još bili na putu prema gradu, Petar se popeo na krov da se pomoli. 10 Ogladnio je i htio nešto pojesti. Dok su u kući spremali jelo, Petar je imao viđenje. 11 Ugledao je kako se nebo otvara, a nešto poput velike plahte spušta se na zemlju. Plahta je bila pridržavana za sva četiri kraja. 12 U njoj su se nalazile svakojake životinje, uključujući gmazove i ptice. 13 Zatim mu je glas rekao: »Ustani, Petre, kolji i jedi!«
14 Petar je odgovorio: »To nikako, Gospodine! Ja nikada nisam pojeo ništa okaljano ili nečisto[a].«
15 A glas mu se i drugi put obratio: »Ne smatraj nečistim ono što je Bog proglasio čistim.« 16 To se ponovilo triput. Onda je odjednom sve vraćeno na nebo.
Isus i njegova braća
7 Nakon toga, Isus je putovao Galilejom. Judeju je nastojao izbjeći jer su ga Židovi htjeli ubiti. 2 Bližio se židovski Blagdan skloništa. 3 Tada su mu braća rekla: »Pođi odavde u Judeju, da tvoji učenici vide čuda koja činiš. 4 Tko želi da se za njega zna, ne čini djela u tajnosti. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu!« 5 Čak ni njegova braća nisu vjerovala u njega. 6 Isus im je odgovorio: »Moje vrijeme još nije došlo. Za vas je, pak, dobro svako vrijeme. 7 Vas svijet ne može mrziti. Mene mrzi jer govorim ljudima ovoga svijeta da su im djela zla. 8 Vi samo pođite na blagdansko slavlje. Ja ne idem jer moje vrijeme još nije došlo.« 9 Tako im je rekao i ostao u Galileji.
10 Nakon što su njegova braća otišla na blagdansko slavlje, otišao je i on, ali ne javno, već potajno. 11 Na svečanosti, Židovi su tražili Isusa među pristiglima. »Gdje je onaj čovjek?« raspitivali su se.
12 Bilo je ondje mnoštvo ljudi. Mnogi su od njih potajno raspravljali o Isusu. »Dobar je on čovjek«, govorili su jedni. Drugi bi odvraćali: »Ne, on zavodi narod.« 13 No nitko nije o njemu govorio otvoreno jer su se bojali Židova.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International