Book of Common Prayer
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[a].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
Samson se ženi Filistejkom
14 Samson je sišao u grad Timnu. Ondje je vidio jednu ženu Filistejku.
2 Kad se vratio, rekao je svome ocu i majci: »U Timni sam vidio jednu Filistejku. Dovedite je da mi bude žena.«
3 No otac i majka su mu rekli: »Zar ne možeš izabrati djevojku iz svog roda ili iz čitavoga našeg naroda? Zašto baš moraš tražiti ženu iz naroda Filistejaca?«
No Samson je rekao svome ocu: »Dovedite mi nju. Ona mi se sviđa.«
4 Samsonovi otac i majka nisu znali da je BOG želio da se tako dogodi. On je tražio priliku za sukob s Filistejcima koji su u to vrijeme vladali Izraelcima.
5 Tako je Samson otišao s ocem i majkom u grad Timnu. Došli su do vinograda pored Timne i Samson je nastavio sam dalje. Odjednom je pred njega iskočio mladi lav i zarikao. 6 Tada je BOŽJI duh snažno obuzeo Samsona. Golim je rukama raskomadao lava, kao da je kozlić. No svojim roditeljima nije rekao što je učinio. 7 Sišao je potom u grad i razgovarao s onom ženom. Jako mu se sviđala.
8 Poslije nekoliko dana vratio se po ženu. Skrenuo je s puta da pogleda lešinu onog lava, a u lešini je bio roj pčela i med. 9 Rukama je zahvatio med i nastavio put, sladeći se. Kad je došao do svog oca i majke, dao im je med pa su i oni jeli. No nije im rekao da je med iz lavlje lešine.
10 Njegov je otac otišao u grad po onu ženu, a Samson je priredio gozbu. Bio je, naime, običaj da mladoženja priredi gozbu. 11 A Filistejci su poslali tridesetoricu ljudi, da budu uz Samsona.
12 Samson je rekao tim ljudima: »Imam jednu zagonetku za vas. Ako je uspijete riješiti tijekom sedam dana gozbe, dat ću vam trideset lanenih košulja i trideset svečanih odora. 13 No, ako je ne uspijete riješiti, onda ćete vi meni dati trideset lanenih košulja i trideset svečanih odora.«
»Reci nam zagonetku«, rekli su oni. »Da čujemo.«
14 I on im je rekao:
»Iz žderača, izašlo je jelo,
iz žestokoga, izašlo je slatko.«
Prošla su tri dana, a oni nisu mogli riješiti zagonetku. 15 Četvrtog su dana[a] rekli Samsonovoj ženi: »Izvuci od muža rješenje zagonetke pa nam je reci. Ako to ne učiniš, zapalit ćemo i tebe i kuću tvog oca. Zar ste nas pozvali da nas osiromašite?«
16 Samsonova je žena plakala pred mužem. Govorila mu je: »Ti me mrziš! Ne voliš me! Mojim si sunarodnjacima dao zagonetku, a meni nisi rekao rješenje.«
»Rješenje nisam rekao ni svome ocu ni majci«, odgovorio je on. »Zašto bih rekao tebi?«
17 Plakala je pred njim do sedmog dana, do kraja gozbe. Silno je navaljivala. Sedmog joj je dana rekao rješenje zagonetke, a ona ga je otkrila svojim sunarodnjacima.
18 Sedmog dana, prije nego što je sunce zašlo, ljudi iz onoga grada rekli su Samsonu:
»Ima li što slađe od meda?
Ima li tko žešći od lava?«
A on im je odgovorio:
»Da niste s mojom junicom orali,
moju zagonetku ne biste riješili.«
19 Tada se na Samsona spustio BOŽJI duh. Otišao je u grad Aškelon i ondje ubio tridesetoricu Filistejaca. Uzeo je njihovu odjeću i dao je onima koji su riješili zagonetku. Bijesan, vratio se u kuću svog oca,
15 Svi, koji su sjedili u Velikom vijeću, uprli su pogled u njega. Vidjeli su da je njegovo lice poput anđeoskog.
Stjepanov govor
7 Tada ga je vrhovni svećenik upitao: »Je li to istina?« 2 Stjepan je odgovorio: »Braćo i oci, poslušajte me! Slavni se Bog ukazao našem ocu Abrahamu. On tada još nije živio u Haranu, nego u Mezopotamiji. 3 Bog mu je rekao: ‘Ostavi svoju zemlju i svoj narod i pođi u zemlju koju ću ti pokazati!’[a] 4 Abraham je tako napustio kaldejsku zemlju i nastanio se u Haranu. Kada mu je umro otac, Bog ga je nastanio u zemlji gdje vi sada živite. 5 Nije mu u njoj dao nikakvog nasljedstva, čak ni stopu zemlje. Ali je Bog obećao dati tu zemlju njemu i njegovim potomcima iako u to vrijeme Abraham nije imao djece. 6 Evo što mu je Bog rekao: ‘Tvoji će potomci biti stranci u tuđoj zemlji. Robovat će i biti ugnjetavani četiri stotine godina. 7 No kaznit ću narod kojem budu robovali, a oni će kasnije izaći iz te zemlje i štovati me na ovome mjestu.’[b] 8 Onda je Bog sklopio Savez s Abrahamom i ostavio mu obrezanje kao znak tog Saveza. Abraham je tada dobio sina Izaka. Obrezao ga je osmoga dana nakon rođenja. Izak je dobio sina Jakova, a Jakov je postao ocem dvanaestorice patrijarha.
9 Oni su bili ljubomorni na Josipa i prodali su ga u roblje u Egipat. No Bog je bio s njim i izbavio ga iz svih nevolja. 10 Bog mu je dao mudrosti i omogućio mu da zadobije naklonost faraona, egipatskoga kralja. Faraon je Josipa postavio za upravitelja Egipta i svoga dvora. 11 Tada je cijelim Egiptom i Kanaanom zavladala glad. Narod je strašno patio i naši preci nisu mogli naći hrane. 12 Jakov je čuo da u Egiptu ima žita i prvi je put poslao naše pretke onamo. 13 Kad su drugi put došli u Egipat, Josip se otkrio svojoj braći, tako da je i faraon saznao za njegovo porijeklo. 14 Josip je onda poslao po svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je ukupno sedamdeset i petorica. 15 Jakov se spustio u Egipat, gdje je umro i on i naši preci. 16 Njegove su kosti prenijeli u Sihem i položili u grobnicu koju je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova.
27 Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«
28 Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: 29 »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« 30 Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.
31 Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«
32 On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«
33 Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«
34 A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. 35 Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. 36 Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. 37 Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. 38 I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«
39 Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« 40 Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. 41 Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.
42 Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International