Book of Common Prayer
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
U slavu svemoćnog Boga
1 Slavite BOGA!
Kako je dobro našem Bogu pjevati,
kako je ugodno njega slaviti.
2 BOG obnavlja Jeruzalem,
okuplja izraelske prognanike.
3 Liječi im slomljena srca
i njihove rane povija.
4 On zvijezde prebrojava
i svaku po imenu pozna.
5 Naš Gospodar je velik i silan,
mudrost mu nema granica.
6 BOG podiže ponizne,
na tlo ruši zle.
7 Pjesmom BOGU zahvaljujte,
na harfi našem Bogu svirajte.
8 On nebo prekriva oblacima
i kišom zemlju natapa.
Čini da trava raste po brdima
i usjevi za hranu ljudima.[a]
9 On svim životinjama osigurava hranu,
pa i mladim ptićima što ciče u gnijezdu.
10 Ne uživa on u snazi konja,
niti u trku hrabrih vojnika.
11 BOG uživa u ljudima koji ga poštuju,
koji se u njegovu ljubav pouzdaju.
12 Hvali BOGA, Jeruzaleme!
Slavi svoga Boga, Sione!
13 On zasune tvojih vrata ojačava
i tvoje stanovnike blagoslivlja.
14 Mir je donio u tvoju zemlju,
imaš obilje najboljeg žita.
15 On zemlji šalje svoju zapovijed,
što naredi, brzo se izvršava.
16 Snijegom sve pokriva kao vunom,
kao pepeo mraz rasipa zrakom.
17 Tuču baca s neba kao kamenje.
Tko može izdržati hladnoću koju šalje?
18 Kad izgovori drugu zapovijed, sve se otopi,
topli vjetar zapuše i vode poteku.
19 Svoju riječ objavio je Jakovu,
svoje uredbe i zakone Izraelu.
20 To nije učinio ni za jedan drugi narod,
druge nije poučio svojim zakonima.
Slavite BOGA!
U slavu BOGA
[a]1 Slava BOGU!
Cijelim srcem BOGU zahvaljujem
na skupu pravednika,
među svojom braćom.
2 Čudesno je sve što BOG čini,
lijepo je o tome razmišljati.
3 Veličanstveno je sve što učini,
nema kraja njegovoj pravednosti.
4 Pamtit će se njegova divna djela
jer BOG je milostiv i suosjećajan.
5 Hranu daje svojim vjernicima,
svog saveza uvijek se sjeća.
6 Svom narodu pokazao je svoju moć
i dao im u posjed zemlje nevjernika.
7 Djela su mu vjerna i pravedna,
a pravila sasvim pouzdana.
8 Postavljena su da traju zauvijek,
da se provode u istini i pravdi.
9 On je spasio svoj narod
i svoj Savez drži vječno.
Sveto i moćno je njegovo ime.
10 Poštovanjem BOGA počinje mudrost,
to dobro znaju svi koji ga časte.
Neka ga zauvijek slave!
Sreća pravednika
[b]1 Slava BOGU!
Blago čovjeku koji poštuje BOGA,
koji voli živjeti po njegovim pravilima.
2 Potomstvo će mu biti moćno,
naraštaj pravednika na zemlji.
3 U kući mu je bogatstvo i blagostanje,
njegova pravednost zauvijek traje.
4 Vjernom čovjeku i u tami je svjetlo
ako je blag, suosjećajan i pravedan.
5 Dobro je čovjeku koji je darežljiv,
koji rado daje i pošten je u poslu.
6 Jer, pravednik neće nikad posrnuti,
njega će se uvijek netko sjećati.
7 Ne mora se bojati loših vijesti
i postojano vjeruje u BOGA.
8 Nije zabrinut i ne strahuje,
porazit će sve neprijatelje.
9 Nesebično daje siromašnima,
o njegovim djelima dugo se priča.
On zaslužuje veliku čast.
10 A loši ljudi se ljute i zavide mu,
mrze ga, ali poslije nestanu.
Ono što žele nikad ne dobiju.
U slavu BOŽJE dobrote
1 Slava BOGU!
Slavite ga, vi BOŽJE sluge,
hvalite BOŽJE ime!
2 Neka se BOŽJE ime slavi
od sada pa do vječnosti.
3 Neka se BOŽJE ime hvali
od zore do zalaska sunca.
4 BOG je iznad svih naroda,
slava mu je i nad nebesima.
5 Tko je kao naš BOG?
Visoko na nebu njegov je tron.
6 Nisko se on mora sagnuti,
da bi nebesa i zemlju vidio.
7 Slaboga podiže iz prašine,
jadnika izvlači sa smetlišta.
8 Daje im mjesto pored važnih ljudi,
uz same vođe svoga naroda.
9 Ženi nerotkinji daje dom,
da radosno djecu podiže.
Slava BOGU!
Elifazov govor
4 Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:
2 Kad bih ti nešto rekao,
bi li ti smetalo?
Kako da ti ništa ne kažem!
3 Ti si poučio mnoge ljude,
hrabrio one klonule.
4 Svojim si riječima pridizao pokleknule,
jačao si one čija koljena klecaju.
5 Ali sad je nevolja stigla tebe
pa si se obeshrabrio.
Zlo te stiglo, a ti se prestrašio.
6 Zar ti pobožnost ne ulijeva pouzdanje,
a tvoj besprijekoran život nadu?
12 Riječ je potajno stigla do mene,
kao šapat mi je doprla do uha.
13 U ružnim noćnim snovima,
kad ljude svlada dubok san,
14 obuzeo me takav strah i trepet
da su mi se sve kosti stresle.
15 Vjetar[a] mi je prešao preko lica
i sav sam se naježio.
16 Nešto je zastalo nada mnom,
ali nisam mogao prepoznati što.
Neka prikaza bila mi je pred očima.
Bila je tišina, a onda sam čuo glas:
17 »Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom?
Može li čovjek biti nedužan pred svojim Stvoriteljem?
18 Bog se ne pouzdaje ni u svoje sluge
i svoje anđele optužuje za greške.
19 Pa koliko će više optuživati ljude
koji stanuju u kućama od gline.
Njihov je temelj u zemaljskom prahu,
lakše ih je zgnječiti nego moljca.
20 Mogu stradati od jutra do večeri
i nestanu a da nitko i ne primijeti.
21 Iščupano je uže što drži njihov šator
i umiru prije nego steknu mudrost.«
Ivan gleda Nebo
4 Nakon toga sam pogledao, a ispred mene su bila otvorena vrata Neba. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što će se dogoditi nakon ovoga!« 2 Istoga me trenutka obuzeo Duh. Ispred mene je bilo prijestolje na Nebu i Netko je sjedio na njemu. 3 Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd. 4 Oko prijestolja su bila dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali su zlatne krune na glavama. 5 S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja je gorjelo sedam baklji. One su sedam Božjih duhova. 6 Ispred prijestolja je bilo nešto nalik staklenome moru, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića[a]. Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga.
7 Prvo je biće izgledalo kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu. 8 Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore:
»Svet, svet, svet je Gospodar Bog Svevladar,
koji je bio, koji jest i koji dolazi!«
9 Ta bića iskazuju slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi uvijek i zauvijek. 10 Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjanju se onome koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore:
11 »Dostojan si, Gospodaru i Bože naš,
da primiš slavu, čast i moć,
jer si stvorio sve.
Po tvojoj su volji stvoreni i postoje.«
Isus u Nazaretu
(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)
6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. 2 Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? 3 Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.
4 Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« 5 I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. 6 Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International