Book of Common Prayer
Molba za pomoć u odbačenosti
Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana.
1 BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću
pred tobom zapomažem.
2 Prihvati moje molitve,
poslušaj moje vapaje.
3 Duša mi je sita nesreće,
život mi se primiče Podzemlju[a].
4 Već me računaju među one
koji u grobnu jamu odlaze.
Nema mi pomoći.
5 Ostavljen sam među truplima,
kao što leže u grobu ubijeni,
od tebe zaboravljeni,
od tvoje brige odvojeni.
6 U najdublju si me jamu položio,
u mračne dubine spustio.
7 Tvoja ljutnja teško me pritišće,
udara me poput valova.
8 Udaljio si od mene prijatelje,
učinio si me omraženim.
Zatvoren sam, bez izlaza.
9 Oči su mi oslabjele od patnje.
Iz dana u dan tebi vapim,
BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10 Činiš li čuda za umrle?
Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah
11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi,
pamte li tvoju vjernost u Podzemlju[b]?
12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame
i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?
13 BOŽE, a ja ti ipak vapim,
svakog ti se jutra molim.
14 Zašto me odbacuješ, BOŽE,
i od mene skrivaš svoje lice?
15 Od mladosti sam jadan i slab,
iznemogao od tvoga gnjeva.
16 Tvoja me ljutnja preplavljuje,
satiru me tvoje strahote,
17 vrtlože se oko mene kao vode
i odasvud me udaraju.
18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene.
Sada mi je tama jedini prijatelj.
Bog je tvoj zaštitnik
1 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
3 On će te izbaviti iz zamke skrivene
i od bolesti smrtonosne.
4 Svojim perjem će te pokriti
pod njegova krila ćeš se skloniti,
njegova vjernost će te štititi.
5 Nećeš se bojati strahote noću,
ni strijele koja leti danju,
6 ni bolesti koja se šulja u tami,
ni pomora koji hara u podne:
7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe,
deset tisuća s tvoje desne strane,
ali tebi se neće približiti.
8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti
da zle kazna snalazi.
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
Zahvaljujte i pjevajte Bogu
Hvalospjev za šabat[a].
1 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati
i pjevati tvome imenu, Svevišnji.
2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav
i noću tvoju vjernost,
3 uz zvukove žičanih glazbala,
uz melodije harfe.
4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio,
kličem zbog onoga što si učinio.
5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE!
Kako su duboke tvoje misli!
6 Glupan ovo ne može znati,
bezumnik ne može razumjeti:
7 premda zli niču kao trava,
iako zločinci napreduju,
zauvijek će biti uništeni.
8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.
9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti,
svi zlikovci bit će raspršeni.
10 Učinio si me jakim poput bika,[b]
pomazao me svježim uljem.[c]
11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja,
čuo jauke zlih napadača.
12 Pravednici će procvasti kao palme
i napredovati kao libanonski cedrovi.
13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu,
napreduju u njegovom dvorištu.
14 Čak i u starosti rod donose,
kao zeleno i zdravo drvo.
15 Oni su dokaz da je BOG pravedan.
On je moja Stijena,
kod njega ne postoji nepravda.
Abimelek postaje kralj
9 Abimelek, Gideonov[a] sin, otišao je u grad Šekem gdje su živjeli njegovi ujaci. Cijeloj je majčinoj obitelji rekao: 2 »Pitajte stanovnike Šekema, misle li oni da je za njih bolje da njima vlada sedamdesetorica Jerubaalovih sinova ili samo jedan. Također, ne zaboravite da sam vaš rođak[b].«
3 Abimelekovi su ujaci razgovarali sa stanovnicima Šekema, a oni su mu se priklonili jer su mislili: »On nam je brat.«
4 Dali su mu sedamdeset srebrnjaka iz Baal Beritovog hrama. Abimelek je tim novcem unajmio nekoliko bezvrijednih, nepromišljenih ljudi, a oni su ga slijedili. 5 Otišao je u kuću svog oca u Ofri i poubijao svoju braću, Jerubaalove sinove. Sedamdesetoricu ljudi poubijao je redom na jednom kamenu. Preživio je samo Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, koji se uspio sakriti i pobjeći. 6 Zatim su se svi stanovnici Šekema i Bet Mila okupili pod velikim hrastom pored stupa[c] u Šekemu i proglasili Abimeleka kraljem.
Jotamova basna
7 Kad su to javili Jotamu, on se popeo na vrh planine Gerizim. Dovikivao je: »Slušajte me, građani Šekema, slušajte, da bi vas slušao Bog!
8 Jednom je drveće odlučilo sebi postaviti kralja. Rekli su maslini: ‘Budi nam kralj.’
9 No maslina je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje ulje kojim se iskazuje čast bogovima i ljudima, samo zato da bih vladala drvećem?’
10 Drveće se tada obratilo smokvi: ‘Dođi i budi nam kralj.’
11 No smokva im je odgovorila: ‘Zar da prestanem donositi svoj sladak i dobar plod, samo zato da bih vladala drvećem?’
12 Tada se drveće obratilo vinovoj lozi: ‘Dođi i budi nam kralj.’
13 Ali loza je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje vino, koje veseli bogove i ljude, samo zato da bih vladala drvećem?’
14 Na kraju, sve se drveće obratilo trnovitom glogu: ‘Dođi i budi nam kralj.’
15 A glog je ovako odgovorio drveću: ‘Ako me zaista želite za svog kralja, dođite i sklonite se u moju sjenu. Ako me ne želite, iz gloga će suknuti plamen i spaliti libanonske cedrove.’
16 Jeste li, dakle, postupili vjerno i pošteno kad ste Abimeleka proglasili kraljem? Jeste li dobro postupili prema Jerubaalovoj obitelji, poštujući ono što je on za vas učinio?
19 Ako ste, dakle, danas postupili vjerno i pošteno prema Jerubaalu i njegovoj obitelji, onda se radujte s Abimelekom i neka se on raduje s vama. 20 Ali, ako niste, neka sukne plamen iz Abimeleka i spali stanovnike Šekema i Bet Mila. I neka sukne plamen iz stanovnika Šekema i Bet Mila te spali Abimeleka.«
21 Jotam je zatim pobjegao. Sklonio se u Beeru, gdje se i nastanio, daleko od svog brata Abimeleka.
13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. 14 Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. 15 Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: 16 »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. 17 No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«
18 Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. 19 Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. 20 Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« 21 Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.
Petar i Ivan vraćaju se vjernicima
23 Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. 24 Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. 25 Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:
‘Zašto su se narodi razbjesnili
i zašto uzalud smišljaju urotu?
26 Podigli su se zemaljski kraljevi i udružili se vladari
protiv Gospodina i njegovog Pomazanika.’[a]
27 Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. 28 Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. 29 A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. 30 Pokaži svoju silu[b]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću[c] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«
31 Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.
Svadba u Kani
2 Trećega je dana bila svadba u Kani, u Galileji. Ondje je bila Isusova majka. 2 Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu. 3 Kad je ponestalo vina, Isusova je majka rekla Isusu: »Nemaju više vina.«
4 »Draga ženo, zašto to meni govoriš?« odvratio joj je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.«
5 Njegova se majka obratila poslužiteljima: »Učinite što god vam kaže!«
6 Bilo je ondje šest kamenih vrčeva za vodu—kakve su Židovi upotrebljavali pri obrednom pranju[a]. Svaki od njih sadržavao je osamdeset do sto dvadeset litara[b].
7 Isus je rekao poslužiteljima: »Napunite vrčeve vodom!« I oni su ih napunili do vrha.
8 Tada im je rekao: »Sada odlijte malo i odnesite glavnom poslužitelju.«
Tako su i učinili. 9 Glavni je poslužitelj uzeo gutljaj, ali voda se pretvorila u vino. Nije znao odakle je vino došlo, no znali su poslužitelji koji su nalili vodu. Tada je glavni poslužitelj pozvao mladoženju i 10 rekao mu: »Svatko najprije poslužuje dobro vino, a potom, kad se gosti ponapiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve do sada.«
11 Ovaj, prvi od svojih čudesnih znakova, Isus je učinio u Kani Galilejskoj. Time je pokazao svoje veličanstvo[c] i njegovi su učenici povjerovali u njega.
12 Nakon toga, sa svojom se majkom, braćom i učenicima spustio u Kafarnaum gdje su se zadržali nekoliko dana.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International