Book of Common Prayer

Božji savez s Davidom

»Maskil« Ezrahovca Etana

Rat između Efrajima i Gileada

12 Efrajimovci su se okupili i prešli rijeku Jordan. Došli su u grad Safon i rekli Jeftahu: »Zašto si nas prevario i otišao u rat protiv Amonaca, a nas nisi zvao sa sobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe u njoj.«

² Jeftah je odgovorio: »Ja i moji ljudi imali smo veliki sukob s Amoncima. Kad sam vas zvao, niste došli u pomoć. ³ Kako sam vidio da na vas ne mogu računati, odlučio sam sâm krenuti protiv Amonaca, a BOG mi je dao pobjedu. Zašto ste me danas došli napadati?«

⁴ Tada je Jeftah okupio sve ljude iz Gileada i zaratio protiv Efrajimovaca jer su ih oni vrijeđali. Govorili su im: »Vi iz Gileada otpadnici ste iz plemena Efrajim. Ni Manašeovo pleme vas ne prihvaća.« No Gileađani su porazili Efrajimovce.

⁵ Zauzeli su plićake na kojima su ljudi prelazili rijeku Jordan. Ti su putevi vodili prema Efrajimovom području. Kad god bi naišao neki prebjeg iz Efrajima i tražio da ga propuste, Gileađani bi ga pitali: »Jesi li Efrajimovac?« Ako bi odgovorio: »Nisam«, ⁶ rekli bi: »Dobro, onda reci ‘šibolet’^[a].« A on bi rekao »sibolet« jer tako govore Efrajimovci. Gileđani su po tome znali da je Efrajimovac pa bi ga uhvatili i ubili ondje na prijelazu rijeke Jordan. Tako je ubijeno četrdeset i dvije tisuće Efrajimovaca.

⁷ Gileađanin Jeftah bio je sudac u Izraelu šest godina. Zatim je umro. Pokopan je u svome gradu u Gileadu.

Bog potvrđuje istinu

¹² Svi su se vjernici jednodušno okupljali pod Salomonovim trijemom. Apostoli su činili mnoga čudesna djela^[a] u narodu. ¹³ Nitko im se nije usuđivao priključiti, ali narod ih je hvalio. ¹⁴ I tako je ipak sve više ljudi, muškaraca i žena, počelo vjerovati u Gospodina i priključivati se vjernicima. ¹⁵ Kad je Petar prolazio, ljudi su iznosili svoje bolesnike na ulice. Stavljali su ih na krevete i ležajeve tako da barem njegova sjena padne na njih. ¹⁶ Dolazili su i ljudi iz gradova u okolici Jeruzalema i donosili svoje bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili iscijeljeni.

Apostoli u zatvoru

¹⁷ Vrhovni svećenik i svi njegovi prijatelji—stranka saduceja—postali su zavidni.

¹⁸ Uhitili su apostole i bacili ih u zatvor. ¹⁹ No Gospodinov je anđeo noću otvorio vrata tamnice, izveo apostole i rekao im: ²⁰ »Idite u Hram, stanite pred narod i recite im sve o ovom novome životu.« ²¹ Kad su apostoli to čuli, otišli su u Hram u zoru i počeli učiti narod. Kad je stigao vrhovni svećenik sa svojim pristašama, sazvali su sve članove Velikog vijeća i sve izraelske starješine. Naredili su da se apostoli izvedu iz zatvora. ²² Ali, kad su stražari stigli u zatvor, nisu ih ondje našli. Vratili su se i izvijestili o tome: ²³ »Našli smo tamnicu dobro zaključanu i stražare kako stoje pokraj vrata, ali kad smo ih otvorili, unutra nije bilo nikoga.« ²⁴ Kad su zapovjednik hramske straže i vodeći svećenici to čuli, ostali su zbunjeni i pitali se što bi se sada moglo dogoditi.

²⁵ Tada je netko došao i rekao im: »Ljudi, koje ste strpali u zatvor, nalaze se u Hramu i uče narod!« ²⁶ Na to su zapovjednik i njegovi stražari otišli onamo i doveli apostole. Nisu upotrijebili silu jer su se bojali da bi ih ljudi mogli kamenovati.

Isus i Nikodem

3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. ² Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

³ Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴ »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

⁵ Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶ Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. ⁷ Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. ⁸ Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

⁹ »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

¹⁰ Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. ¹¹ Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. ¹² Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? ¹³ Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

¹⁴ Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,^[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵ da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

¹⁶ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. ¹⁷ Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. ¹⁹ Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. ²⁰ Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. ²¹ No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.^[b]