Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Book of Common Prayer

Daily Old and New Testament readings based on the Book of Common Prayer.
Duration: 861 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Psalmi 102

Molitva čovjeka u nevolji

Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.

Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
    neka moj vapaj dođe do tebe.
Nemoj mi okrenuti leđa[a]
    u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
    na dan kad te pozovem.
Jer, život mi nestaje kao dim,
    tijelo mi gori kao žeravica.

Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
    pa zaboravljam na jelo.
Zbog glasnog jadikovanja,
    postao sam kost i koža.
Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
    kao sova što živi u ruševinama.
Ležim budan jer ne mogu spavati.
    Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
    Izrugivači moje ime koriste za psovku.
Umjesto kruha, jedem pepeo
    dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
    jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
    i sušim se kao trava koja vene.

12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
    ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
    došlo je vrijeme milosti,
    došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
    a žaloste ih njegove ruševine.

15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
    i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
    i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
    neće njihovu molbu prezreti.

18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
    pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
    s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
    i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
    da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
    da zajedno BOGU služe.«

23 Usred života snagu mi je skršio,
    dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
    A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
    i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
    kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
    i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
    i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
    i naša djeca živjet će spokojno,
    pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«

Psalmi 107:1-32

Peta knjiga Psalama

(Psalmi 107–150)

U slavu Božje dobrote

Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
    vječna je ljubav njegova.
Oni koje je BOG otkupio,
    od neprijatelja oslobodio,
    neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
Okupio ih je iz mnogih zemalja,
    s istoka i zapada, sjevera i juga.
Lutali su bespućem pustinje,
    ne nalazeći put do grada
    u kojem bi se nastanili.
Bili su gladni i žedni,
    potpuno klonuli.
Tada su BOGA pozvali upomoć,
    a on ih je izvukao iz nevolje.
Poveo ih je pravim putem,
    ravno u grad gdje će živjeti.
Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
    na čudesnim djelima koja za vas čini.
Jer, on žednima gasi žeđ,
    a gladne hrani dobrim jelima.

10 Neki su bili u tami zarobljeni,
    zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
    i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
    posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
    a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
    raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
    na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
    i lomi njihove šipke od željeza.

17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
    pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
    bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
    a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
    od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
    na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
    i o njegovim djelima
    pjevajte pjesme radosnice.

23 Neki su brodovima zaplovili morima
    da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
    na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
    i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
    U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
    mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
    a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
    morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
    a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
    na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
    neka ga hvali vijeće starješina.

Suci 14:20-15

20 a njegovu su ženu dali jednome od pratilaca, koji mu je na svadbi bio kum.

Samson se sukobljava s Filistejcima

15 Nakon nekog vremena, u vrijeme kad se žanje žito, Samson je otišao posjetiti svoju ženu. Uzeo je kozlića kao poklon.

Rekao je: »Idem u sobu kod svoje žene«. No njezin mu otac nije dopustio da uđe.

Rekao je: »Mislio sam da si je zamrzio pa sam je dao tvome svadbenom kumu za ženu. Njezina je mlađa sestra još ljepša. Molim te, uzmi nju za ženu.«

A Samson je rekao: »Sad imam dobar razlog da Filistejcima nanesem zlo, a da me nitko ne okrivljuje.«

Otišao je i uhvatio tristo lisica. Svezao je lisice repovima u parove i na svaki par repova privezao baklju. Zapalio je baklje i pustio lisice u filistejska žitna polja. Izgorjelo je i žito u snopovima i ono nepožnjeveno. Požar je također spalio vinograde i maslinike.

Filistejci su pitali: »Tko je ovo učinio?« Odgovorili su im: »Samson, zet čovjeka iz Timne, koji je Samsonovu ženu dao njegovome svadbenom kumu.«

Tada su Filistejci otišli i spalili Samsonovu ženu i njezinog oca.

Samson im je rekao: »Zbog ovog što ste učinili, zaklinjem se da neću stati dok vam se ne osvetim.«

Napao ih je i mnoge poubijao. Potom se nastanio u jednoj pećini, na Etamskoj stijeni.

A filistejska je vojska došla u Judinu zemlju i utaborila se. Raširili su se do mjesta zvanog Lehi.

10 Judejci su ih pitali: »Zašto ste krenuli u rat protiv nas?«

»Došli smo po Samsona«, odgovorili su oni. »Želimo ga zarobiti. Učinit ćemo mu isto što je on učinio nama.«

11 Tada je tri tisuće Judejaca otišlo do pećine na Etamskoj stijeni. Rekli su Samsonu: »Zar ti ne znaš da Filistejci vladaju nama? Što si nam to učinio?«

»Učinio sam im samo ono što su oni učinili meni«, odgovorio je Samson.

12 Rekli su mu: »Došli smo ovamo da te vežemo i predamo Filistejcima.«

A Samson im je nato rekao: »Zakunite se da mi nećete nauditi.«

13 »Nećemo«, odgovorili su oni. »Mi ćemo te samo vezati i predati njima. Nećemo te ubiti.«

Vezali su ga dvama novim konopima i doveli s Etamske stijene. 14 Kad su stigli do mjesta Lehi, Filistejci su im vičući potrčali ususret. Tada je Samsona snažno obuzeo BOŽJI duh, a konopi na njegovim rukama postali su poput niti koje izgaraju u plamenu. Raspali su se i otpali mu s ruku. 15 Pronašao je čeljust uginulog magarca, zgrabio je rukom i njome pobio tisuću ljudi.

16 Potom je rekao:

»Magarećom čeljusti
    gomile[a] sam naslagao,
magarećom čeljusti
    tisuću ljudi pobio.«

17 Kad je to izgovorio, bacio je čeljust. Zato se to mjesto zove Ramat Lehi[b].

18 Samson je bio jako žedan. Zavapio je BOGU i rekao: »Dao si svome slugi da svojim rukama izbori ovu veliku pobjedu. Trebam li sad umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?«

19 Tada je Bog, tu kod mjesta Lehi, rastvorio pukotinu u zemlji iz koje je izvirala voda i Samson je pio. Povratila mu se snaga pa je živnuo. Zato se taj izvor zove En Hakore[c]. I danas je ondje, pokraj mjesta Lehi.

20 Samson je dvadeset godina bio sudac u Izraelu, u vrijeme vladavine Filistejca.

Djela 7:17-29

17 Naš je narod u Egiptu brojčano narastao i približavalo se vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu. 18 Potom je Egiptom zavladao drugi kralj. On nije ništa znao o Josipu 19 i lukavo je iskorištavao naš narod. Bio je okrutan prema našim precima i prisiljavao ih da svoju dojenčad ostavljaju vani kako bi pomrla. 20 U to se vrijeme rodio Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete. Tri je mjeseca odgajan u očevoj kući, 21 a kad su ga iznijeli iz nje i ostavili, faraonova ga je kći odgojila kao vlastitog sina. 22 Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.

23 Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. 24 Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. 25 Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. 26 Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ 27 Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’[a] 29 Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.

Ivan 4:43-54

Dužnosnikov sin

(Mt 8,5-13; Lk 7,1-10)

43 Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju. 44 Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju. 45 Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini.

46 Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. 47 Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. 48 A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«

49 »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«

50 »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.«

Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. 51 Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«

52 Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«

53 Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa—i on i svi njegovi ukućani.

54 To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International